Izložbom “Michelangelo, susret s univerzalnim umjetnikom”, netom otvorenom u gradskim Kapitolskim muzejima, Rim do sredine rujna obilježava 450-godišnjicu smrti najvećeg umjetnika renesanse (ali ne i najvećega njezina genija, jer to ostaje Leonardo iz Vincija). Messer Michelangelo di Lodovico Buanorroti Simoni, rođen u Firenzi 6. ožujka 1475, umro je nedaleko od rimskog Kapitola i njegovih muzeja, u svojoj kući u Ulici Macel de' Corvi 18. veljače 1564. Dakle, 450-godišnjica je minula prije tri i pô mjeseca, ali Grad je čekao punu turističku sezonu da otvori komemorativnu izložbu - koja, naravno, ne može biti retrospektivna: Sikstinsku kapelu je nemoguće premještati, a tko bi lud dao premještati Pietŕ iz Sv. Petra u Vatikanu, Mojsija iz nedalekoga Sv. Petra u okovima, a kamoli Davida iz firentinske Galerije degli Uffizi?
Michelangelov peristil
Firenze je grad gdje se Michelangelo formirao, još u sjeni gotike Giotta Bondoneova (koji je također bio i slikar i arhitekt i urbanist, doduše ne i kipar, ali je svoje slikane likove oblikovao po kiparskom obrascu Arnolfa Cambijeva). Tu je on kiparsku umjetnost izmještao iz protorenesanse i klasičnih antičkih uzora prema visokoj renesansi, vrhuncu antropocentričnog humanizma u likovnosti. Rim je pak mjesto gdje je baš Michelangelo hitnuo visoku renesansu ravno prema baroku, osobito arhitektonski, kako svjedoče Sveta Marija anđeoska i mučenička nastala rekonstrukcijom dijela Dioklecijanovih termi, a još više Kapitolski trg, vrhunac Michelangelova arhitektonskog, urbanističkog, pa i dizajnerskog genija (s obzirom na ornament u popločenju, preuzet u logotip Općine rimske), kojemu je u centar stavio konjanički kip Marka Aurelija (od antike dotad konjanički kipovi pozicionirani su uz rub trga, tako je Marko Aurelije stajao u Lateranu, a Gattamelata Colleoni i danas tako stoje u Padovi, odnosno Mlecima).
Antičko i moderno
Trg, dotad okrenut Forumu, preorijentirao je ka Vatikanu, novom centru moći (gdje je opet on taj centar poentirao središnjim blokom Sv. Petra i nenadmašnom Kupolom).
Tri strane Kapitolskog trga čine Michelangelove fasade Senatske palače, te Konzervatorske i Nove palače (dok je u prvoj općinska uprava, ostale dvije sada čine Kapitolske muzeje). Tako je Michelangelo - na svjetski privilegiranu mjestu - uspio učiniti ono što je Alberti samo snovao (pa to danas zovemo Idealnim gradom) i što nitko drugi nije ostvario: čak su i geniji poput Berninija ili Niemeyera bili prisiljeni na suživot s drugima (u Vatikanu Berninijeva Kolonada kohabitira s Madernovom fasadom Sv. Petra i dominantnom Michelangelovom Kupolom).
Pogledajte fotogaleriju
Upravo iz toga kapitolskog ambijenta, kao svojevrsnoga Michelangelova peristila, ulazi se na izložbu koju čine neki od bitnih akcenata njegova stvaralaštva, slikarskoga, kiparskoga, arhitektonskoga - pa i pjesničkoga. Izloženo je 156 djela, svrstanih po kontrapozicijama: tijelo i duh, dan i noć (sa znamenitim sonetima s medicejskih grobnica), nebeska i zemaljska ljubav, ljudska vremenitost i vječnost, napokon antičko i moderno, dva pola između koji je Michelangelo razapeo mrežu svoga genija.
Politička skulptura
U Dvorani Horacijâ i Kuri-jacijâ izložen je nedovršeni Krist Otkupitelj, nađen u Bassanu Romanu (dovršena verzija je također u Rimu, u Crkvi sv. Marije nad Minervom). Tu je brutalno silan Brut iz Bargella, politička skulptura tiranoubojice, koju je Michelangelo isklesao odmah po dolasku u Rim, a smjestili su je između dva antička uzora: Bruta iz Kapitolskih muzeja i Karakale iz Vatikanskih. Tu je i Madonna della Scala, bareljef koji je Michelangelo isklesao kad mu je bilo tek 15 godina, i koji je posuđen iz muzealne firentinske Buonarrotijeve kuće. Ti su radovi prvi (a možda i zadnji) put izloženi zajedno.Izloženi su i arhitektonski modeli (tada jedini način da naručitelj vidi izgled zgrade prije realizacije - i odobri novac za investiciju), studije za Kupolu Sv. Petra, brojni dokumenti… Sve u svemu, prilozi a nove pristupe Michelangelu bez kojega Rim ne bi bio kakav je danas.