Opera “Ivica i Marica” Engelberta Humperdincka, za koju je libreto sastavio Adelheid Wette prema priči braće Grimm, nezaobilazna je na njemačkim opernim scenama i svojedobno su je morala vidjeti sva školska djeca.
U ovo doba stega je malo popustila, ali je dobro da i nova generacija ovdašnjih gledatelja u zagrebačkom HNK nešto sazna o razlozima njezine dugovječnosti. Zaigrana premijera u zagrebačkoj Operi ispraćena je ovacijama. Predstava je dobra, duhovito prezentirana i, “štono” bi se reklo, drži vodu.
Igra s kičem
Svi su se dobro zabavljali, od djece koja su i glasno komentirala, preko odraslih do onih koji postaju djecom po sili poodmakle dobi.
Redatelj Ivan Leo Lemo temeljito se, na mahove i pretjerano, zaigrao i s kičem. Sve dok projekcija svih znamenitosti od Kipa slobode, rimske Crkve sv. Petra, Eiffelova tornja ne dođe do zagrebačkog HNK, koji postaje poput kolača oblivenog rozim šećernim preljevom. Kao Vještičina kućica koja je u zagrebačkom slučaju pravi sladoledni dvorac.
Zagrebačka ekipa - nenametljivo efikasna scenografkinja Vesna Režić, maštovito jednostavna koreografkinja Laria Navojec, vječni oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, kao i autori videoprojekcija Willem Miličević i Vice Rossini - također se zaigrala. Ekipa je bila dobro ugođena. Sve je još u prikazu bilo obavijeno vatrom i dimom. Bajkovito, a možda i ironično i samoironično na neki suvremeno veseli način.
Dugo neka opera nije izvedena u prijevodu na hrvatski jezik. Posao je težak jer se teško bez nakaradnosti poštuje glazbena akcentuacija. Za “Ivicu i Maricu” prijevod je vješto sačinila germanistica i muzikologinja Maja Oršić-Magdić.
Potlačeni ljudi
Cijeli neprekidani niz malih scenskih senzacija bio je vrijedan pažnje, odnosno zaokupio je pažnju. A kada se s natapiranom kosom i pregačom pojavila napirlitana Vještica, kuharica djece Ivanka Boljkovac bilo je osobito veselo.
Raplesani par Ivice Helene Lucić Šego i Marice blistave Marije Kuhar Šoša uigrano se nadmetao. Potlačene ljude s ruba svijeta iskusno su podržali odlično donesena patnička Majka Tamare Franetović Felbinger i tatica Davor Radić, pijani Otac u kombiju s ruba jakuševačkog odlagališta smeća. Pjevački i scenski kompetentno su u manjim ulogama asistirale Mia Domaćina kao Pjesuljak i Kristina Anđelka Đopar kao Rosuljak. Vrlo pristojan orkestar, ali ništa dalje od toga, kompetentno je predvodio Saša Britvić. U tom sanjarskom košmaru atraktivno i dovoljno ukusno prevedeno za mladu digitalnu generaciju videoigrica. Zato uigranoj ekipi dobre muzičke i scenske volje valja čestitati!
Maja Stanetti