Francuski filozof André Glucksmann preminuo je u 78. godini života.
Nekadašnji suradnik Jeana-Paula Sartrea, zajedno su pružili intelektualnu podršku studentskom i radničkom pokretu u svibnju 1968., smatrao se i poveznicom između “stare garde” Sartrea i Michela Foucaula te “novih filozofa” poput Bernard-Henrija Lévyja.
Podrška Partiji
Neki Glucksmannovi stavovi, posebno u kasnijim fazama života, ocijenjeni su kontroverznima, a jedan od primjera podrška je američkoj intervenciji u Afganistanu i Iraku, kao i izvorna podrška koju je dao Sarkozyju, budući da je za sebe tvrdio da je ljevičar.
André Glucksmann rođen je 1937. u židovskoj obitelji podrijetlom iz Poljske. Na samom početku Drugog svjetskog rata otac mu je preminuo, a majka se pridružila Pokretu otpora, što je kasnije opisao u knjizi “Bijes djeteta”. Bio je maoist te je podržavao Francusku komunističku partiju.
Nije se bojao sukoba s autoritetima, ranih 70-ih francuskog je predsjednika Georgesa Pompidoua nazvao “fašistom”. No, kako je kasnije tumačio, njegovi su se stavovi radikalno promijenili nakon što je 1975. pročitao “Arhipelag Gulag” Aleksandra Solženjicina, o piščevu osobnom iskustvu, i iskustvu ostalih, u sovjetskom gulagu.
Javno se, s još nekolicinom vodećih francuskih filozofa, među kojima je bio i Lévy, odrekao marksizma, a zajedno su u povijesti filozofije poznati kao “Novi filozofi”. 20. 6. 1979., organizirao je povijesni susret dva filozofa, radikalno drugačijih stavova, Raymonda Arona i Jean Paule Sartrea, kod tadašnjeg predsjednika Giscard d’Estainga, kako bi zajedno podržali izbjeglice iz Vijetnama.
Zalagao se za osamostaljenje Čečenaca, a reagirao je i tijekom rata na ovim prostorima kada su zajedno on, Levy, Finkielkraut, Hassner i još nekoliko intelektualaca, javno izrazili “zgroženost činjenicom da francuska i europska vlada okreću glavu na zbivanja u mjestima koja su dva sata udaljena od Pariza”.
Europa u Sarajevu
Osnovali su i stranku “Europa počinje u Sarajevu”, međutim, njihovi protivnici tvrde da su se povukli jer su se bojali izgubiti podršku Mitteranda, tadašnjeg predsjednika (kako nije tajna da su Mitteranda i kritizirali, nije sasvim sigurno da je tako bilo). Bivši ministar kulture Jack Lang sumirao je ovako Glucksmannov rad: “Iako se često nisam slagao s njim, uvijek je bez straha branio slabije.