Kada govori o vinima, Jean Frederic Hugel govori o ratovima, o godinama gladi i neimaštine, o godinama trgovanja, desetljećima mukotrpnog fizičkog rada po vinogradima, o iskapanju podzemnih zidova koji omeđuju vinograde ispod zemlje u Alsacu, a sve kako bi se kontrolirao odljev vode i zemlja pripremila za točno određenu sortu grožđa iz koje će se proizvesti željeno vino.
O vinariji svoje obitelji u kojoj je direktor zadužen za izvoz vina Jean Frederic govorio je na Masterclassu u petak navečer, ekskluzivnoj večeri u restoranu Alfred Keller u okviru hotela Alhambra, dijelu hotelske grupacije Jadranka kakve se održavaju svega tri puta godišnje. Tada večer pripada jednoj vinariji, europskoj ili hrvatskoj. I gala kuhinji po kojoj je Keller već stekao respektabilnu reputaciju zahvaljujući chefu, Melkioru Bašiću.
Iako su pomno odabrani gosti znali da će se upoznati s nečim izuzetnim, malo tko je slutio da će pinot i rizling izazvati takvu senzaciju. Dijelom je to zbog čudesne priče koja je počela nakon Tridesetogodišnjeg rata, 1639. godine, umnogome zbog nepretencioznog stila Jeana Frederica Hugela, ali svakako zbog igre s hranom i vinima ponuđenim tijekom večeri.
Jean Frederic Hugel
Melkior Bašić
Vino je ono najbolje što zna raditi Jean Frederic Hugel, beskrajno jednostavni i nepretenciozni Francuz koji je u stanju satima zaneseno pričati o svojoj obitelji i području Francuske u kojem živi. Pritom je Hugelova zanimljiva jer je to priča o vinima, o mirisima i okusima. Vina imaju vrlo delikatne zahtjeve da bi bila uspješna, dovoljno je da ostanu ne krivoj temperaturi nekoliko sati i izgube sve što ih je činilo velikima, radi čega su vrijedila mnogo novaca.
Uzme li se u obzir da jedna butelja Scoelhammera vrijedi 100 eura, tada je jasna razina kvalitete koju stalno osvaja obitelj Hugel. Opisujući vina koja proizvodi njegova obitelj, od onog prvog Hugela koji je iz Švicarske doselio u pokrajinu Alsac u Francuskoj zbog tridesetogodišnjeg rata te tamo počeo proizvoditi vina, Jean Frederic će nerijetko s osmijehom pričati o fascinantnim događajima. Između ostalog, ispričat će i kako sa strahom svi ukućani odlaze spavati moleći se da priroda bude milostiva i omogući im berbu bez iznenađenja.
Kada govori o raritetnim vinima, Jean Frederic opisuje kako berba znači uzimati jedno po jedno zrno grožđa i, umjesto proizvodnje koja bi se mjerila desecima tisuća boca, oni naprave vino u seriji od svega nekoliko tisuća.
Jean Frederic Hugel
- Ponekad je majčica priroda blagonaklona, tada nam uspije proizvesti desetak tisuća boca - opisuje Jean Frederic Hugel kako izgledaju dani sreće nakon što su danima svi iz vinarije Hugel brali jednu po jednu bobicu grožđa. I ne djeluje kao čovjek koji se žali, sve opisuje sa smiješkom. I to kako su im svi pregovori s Nizozemcima osuđeni na propast jer su Nizozemci najbolji trgovci na svijetu i godine gladi kada je rat, a očito je u sviejsti njegove obitelji to uvijek bilo loše doba, jer u području vinograda nema ničega drugoga od grožđa.
- Vino je dobro, vino je odlično, ali od vina se ne možete najesti, treba vam i nešto drugo. Krumpir na primjer, ali kod nas nitko ne izgaja krumpir, svi proizvodimo vina - opisao je pokrajinu iz koje je donio rizlinge i pinote na ekskluzivnu prezentaciju uz večeru u restoranu Alfred Keller u Alhambri. I dok su uzvanici uživali u sashimiju od jadranke ribe s ukiseljenim povrćem i guščjom jetrom, kušali su gewurztraminer classic iz 2014., a uz guščjom jetrom s pjenicom od breskve, još jednim čudom već slavnog kuhara Melkiora Bašića, koji je u restoranu okupio impresivnu ekipu kuhara, jednog je čak dovukao iz Francuske, nudio se pinot gris grossi laue iz 2011.
Isto vino iz berbe 2010. proizvedeno je u količini od samo 3528 boca. Romb s pireom od tikvica i limetom s umakom od bijelog vina i maslaca pratili su riesling grossi laue iz 2013. i spomenuti riesling schoelhammer iz 2009. Traminac Selection de Grains Nobles “S” iz 2008. godine, Jean Frederic Hugel smatra jednim od najboljih u ovom stoljeću. Njime je završila večer, ali ne i pojava vina iz vinarije Hugel u Hrvatskoj. Iako je njihovih vina vrlo malo na hrvatskom tržištu, stalo im je da se pojavljuju na mjestima gdje se nalaze ljude koji su spremni odvojiti vrijeme i pozornost dobrom vinu, a to su mnogi od onih koji dolaze u Bellevue i Alhambru.