Cijanid, arsen, živa i olovo samo su neki od štetnih kemikalija i teških metala koji se mogu naći u dekorativnoj kozmetici koju žene svakodnevno stavljaju na kožu. Prema brojnim istraživanjima provedenim proteklih godina, pogotovo onom koje je 2011. provela tvrtka eMaxHealth, nije iznenađenje da puderi sadrže nikal, ruževi i sjajila za usne često su puni olova, a arsen se može pronaći u nekim maskarama za oči.
Većina žena nije ni svjesna koje štetne tvari svakodnevno stavlja na oči, usta i lice, a nuspojave toksina koji kroz šminku ulaze u kožu i krv mogu se pojaviti tek nekoliko godina nakon korištenja, kada već naprave veliku štetu za organizam. Toksine iz kozmetike vrlo brzo upije tijelo pa se ondje nakupljaju godinama.
Iako se kroz šminku unose male količine štetnih tvari, one se talože i skupljaju i nakon nekog vremena prelaze dopuštenu količinu.
- Dugotrajan unos teških metala izuzetno je opasan jer tijekom vremena razvija kronične bolesti - govori nam poznati toksikolog Franjo Plavšić.
On navodi i da se u šminki najčešće mogu pronaći metali, poput olova koje je štetno za zdravlje i zabranjeni je sastojak u kozmetici. Plavšić ističe da je bez učestalih analiza teško znati koliko je olovo zastupljeno u kozmetici.
- Olovo je metal koji je problematičan i može se apsorbirati preko kože. No, najopasniji je kada se unosi izravno u organizam, odnosno kad se nalazi u hrani i ružu za usne koji žene često pojedu. No, problem je to što se upravo u ruževima za usne mogu naći svakakve štetne tvari - dodaje Plavšić i navodi da je najbolje izbjegavati proizvode koji sadrže štetne supstance, no to, nažalost, ne piše na proizvodu. Nevjerojatna je činjenica da proizvođači ne moraju na etiketu staviti napomenu da proizvod može sadržavati štetne toksine jer su opasne tvari u kozmetici dopuštene u tragovima, odnosno ako su u kozmetiku dospjele zbog ambalaže.
Kliknite na fotogaleriju i pogledajte specifikaciju svih testiranih proizvoda:
- Bilo bi idealno kada bi se obavljale češće analize i objavljivali nazivi proizvoda koji sadrže štetne metale. Inspekcija bi na taj način mogla reagirati, a ljudi bi jednostavno eliminirali proizvode koji su štetni - smatra Plavšić.
Toksikolog također navodi kako je problem što se olovo može naći u različitim vrstama i količinama, a nije svatko jednako otporan na njega. Zato je napravljena minimalna dopuštena granica unosa olova u tijelo i postoji razina koja je prihvatljiva. No, Plavšić smatra da se direktive moraju mijenjati i postrožiti jer nije dobro da se bilo koji teški metal unosi u organizam. Napominje kako je nezgodno kad se pronađe nikal u šminki jer on može izazvati preosjetljivost, a arsen je jako opasan, čak gori od olova koje je nedavno pronađeno u proizvodima na hrvatskim policama.
Istraživanje je provedeno u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" u kojem je tijekom višemjesečne analize 114 proizvoda, uključujući ruževe za usne, sjenila za oči, olovke za usne, pudere i maskare, u 36 uzoraka pronađena nedopuštena količina olova. Zbog zaštite tajnosti podataka nije objavljeno o kojim je proizvodima riječ, no svi testirani proizvodi mogu se naći na policama hrvatskih trgovina.
Upravo zato Like! je odlučio testirati 20 ruževa cjenovnog razreda do 100 kuna, koji se mogu naći na hrvatskim policama - Maybelline, L'Oreal, Debby, Bourjois, She, Max Factor, Beauty UK, Cien, Catherine Arley, IQ Cosmetics, Wet'n'wild, B*Pretty, Look by Bipa, Pastel Supergloss, Essence, Misslyn, Manhattan, Bell, Eveline i Catrice ruževe i sjajila za usne. Analizu prisutnosti olova u ruževima za usne proveo je Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar".
Foto: Sandra Šimunović/CROPIX
- Uzorak je obrađen mikrovalnom digestijom po programu za ruževe, nakon čega je obavljeno snimanje na ICO-MS uređaju. Analiza je pokazala da je ocjena sigurnosti sukladna - kaže Lidija Barišić, voditeljica Laboratorija za predmete široke potrošnje, i dodaje da su svi kozmetički proizvodi regulirani Uredbom (EZ) broj 1223/2009. Europskog parlamenta i vijeća.
Minimalna dopuštena količina olova u kozmetici mjeri se granicom kvantifikacije i sve što je ispod te granice kvantifikacije (LOQ <0,5 mg/kg) smatra se neutvrđenom prisutnosti olova. Od 20 testiranih uzoraka u 13 nije utvrđena prisutnost olova pa su ispod granice kvantifikacije. U sedam uzoraka pronađena je nešto veća količina olova, no ta količina ne predstavlja opasnost za zdravlje. Samo tri od tih sedam uzoraka prelazi 1 mg/kg.
Voditeljica Laboratorija u Dr. Andriji Štamparu navodi da je ta količina olova u ruževima zanemariva, ali da je trenutačno problem međunarodnog zakonodavstva to što nije definirana maksimalno dopuštena gornja granica neizbježne nečistoće kozmetičkog proizvoda olovom.
- Postoje smjernice na osnovi ispitivanja tržišta kako u EU, tako i u svijetu. Prema ispitivanju njemačkog instituta za zdravlje, tehnički neizbježna količina olova u ruževima kretala se do 20 mg/kg. Kanadska studija iz 2012. uzela je u razmatranje njemačko ispitivanje (kao nedostatak navode činjenicu da su granice njemačkog ispitivanja postavljene na temelju nečistoće sirovine, a ne procjene rizika) i donijela nove smjernice da se količina olova u ruževima tolerira do 10 mg/kg, a sve iznad te vrijednosti zahtijeva procjenu rizika - kaže Lidija Barišić. Dodaje da je prema nacionalnom zakonodavstvu RH koje je vrijedilo do ulaska u EU (Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti predmeta široke potrošnje N.N.125/09), odnosno do obvezujuće primjene Uredbe za kozmetiku br. 1223/2009, dopuštena količina olova bila 20 mg/kg, što je u skladu s njemačkim smjernicama.
Također, Lidija Barišić navodi da u članku 3. Uredbe iz 2009. stoji da kozmetički proizvod dostupan na tržištu mora biti siguran za zdravlje ljudi kad se koristi u uobičajenim ili razumno predvidljivim uvjetima uporabe.
- U Uredbi jasno stoji da odgovorna osoba, kako bi dokazala da kozmetički proizvod ispunjava odredbe članka 3., prije stavljanja kozmetičkog proizvoda na tržište osigurava da je kozmetički proizvod podvrgnut procjeni sigurnosti na temelju odgovarajućih podataka, a to je procjena sigurnosti (Safety Assessment) kozmetičkog proizvoda prije plasiranja na tržište - dodaje Lidija Barišić i kaže da je s druge strane nelogično da je olovo na listi zabranjenih tvari u kozmetičkim proizvodima, a članak iste Uredbe dopušta nenamjernu prisutnost malih količina zabranjene tvari koja je posljedica nečistoća u prirodnim ili sintetičkim sastojcima, proizvodnog postupka, skladištenja i migracije tvari iz ambalaže, što je tehnički neizbježno u dobroj proizvodnoj praksi, a dopušteno je pod uvjetom da ta prisutnost ne smije ugrožavati zdravlje i sigurnost potrošača.
- Nakon provedene analize 20 uzoraka možemo sa sigurnošću reći da količine olova koje su nađene u sedam uzoraka nipošto nisu štetne za zdravlje i proizvodi se mogu konzumirati svakodnevno - zaključila je Lidija Barišić i dodala da bi svaka žena morala usvojiti higijensku naviku uklanjanja ruža s usana prije jela jer on nije namijenjen konzumiranju te da bi trebalo zahtijevati postavljanje strožih kriterija u odabiru čistoće sirovina, pogotovo u ruževima i sjajilima za usne.