Malo tko je mogao pretpostaviti kako će se inteligentna učenica lika i djela Karla Marxa jednog dana razviti u najmoćniju modnu dizajnericu na svijetu. Da paradoks bude veći, sedamdesetih je godina prošlog stoljeća Marta Bianchi izvikivala “partijske parole” odjevena u luksuznu Yves-Saint Laurent suknju.
Bez obzira na mladenačku zanesnost komunističkim idejama, Marta je od rođenja bila odgajana kao prestolonasljednica malene obiteljske tvrtke specijalizirane za kožu.
Vruća talijanska krv
Kontradikcija, koja je utkana u samu srž sada živuće modne legende, htjela je da umjesto modnog dizajna Marta doktorira političke znanosti.
Iako je rođena 1949. kao Marta Bianchi, tek je 1980. godine postala Miuccia Prada, nakon što ju je posvojila njezina neudana tetka. Naime, Marta je bila unuka Marija Prade koji je svoj obrt osnovao 1913. godine i očajnički je htio nastaviti obiteljsku tradiciju.
Najbolji odaziv pronašao je kod svoje unuke čija je majka brakom prihvatila prezime Bianchi, stoga je logičan potez u maniri kraljevskih intriga bio da teta posvoji Miucciu i legalno joj pokloni svoje prezime.
Kada Miuccia Prada danas ulazi u središte svoje obiteljske tvrtke u Milanu, čim prekorači prag često viče na svoje, ponekad izazovno odjevene djelatnice: “Što se više seksi oblačite, to više seksepila gubite! To je odvratno.“ Neminovno je da Miuccia posjeduje vruću talijansku krv, ali postoji samo jedan plamen koji tu istu krv redovito dovede do stadija ključanja: Patrizio Bertelli, njen suprug i CEO kuće Prada.
“U Pradi vlada zakon džungle i rat se odvija svake sekunde”, rekao je Gian Giacomo Ferraris kada je prelazio na direktorsku funkciju u Versace. Za razliku od ostalih modnih dinastija, šira i uža obitelj Prada nikada nije skrivala svoje osjećaje i ponekad agresivne performanse kakve ne bi mogli osmisliti ni najbolji scenaristi televizijskih sapunica.
Tako je, jednom prigodom, Patrizio ispred svoje supruge i cijelog tima ljudi kroz prozor bacio nekoliko desetaka novih kožnih torbi jer su mu jednostavno “bile ružne”. Osim toga, ovaj otkačeni Toskanac koji na posao putuje isključivo helihopterom 1997. je godine ispred zapanjenih djelatnika u dućanu u New Yorku razbio ogledalo u sobi za presvlačenje jer je “dodatno debljalo klijente”. Sve je to napravio uz svoj poznati, vragolasti smiješak koji se krije iza debelih naočala za vid.
Sve ostaje u obitelji
Svađe između njege i njegove supruge Miuccie ponekada su navodno toliko glasne da zaposlenici guraju posebne čepiće u uši izbjegavajući torbe i cipele koje znaju letjeti po uredu. Takvo ekscentrično ponašanje na granici virtuoznog i bipolarnog bračni par Bertelli-Prada si itekako može priuštiti s obzirom na to da su iz ničega stvorili jednu od najuspješnijih modnih kuća na svijetu koja je i dalje u 95-postotnom obiteljskom vlasništvu - uz njih, pravo polažu Miuccina sestra Marina i brat Alberto (ali su pored glasnog para gotovo neprimjetni). Godišnja dobit Prade premašuje 2,4 milijarde američkih dolara dok se proizvodi prodaju u 267 dućana svijeta.
‘Estetika ružne ljepote’
Lamentirati o Pradinu utjecaju na suvremeno odijevanje bila bi disertacija bez kontrole nakon što je već svojom prvom kolekcijom, onom za proljeće-ljeto 1989., šokirala modni svijet. Njezin tadašnji hommage vintage odjeći koji u istom trenu izgleda staro i moderno zaintrigirao je svjetske kritičare. Lansirala je “estetiku ružne ljepote”, ukomponirala militantnu tematiku i PVC porno chic, uspjela napraviti presedan u modnoj povijesti dizajnirajući crnu torbu od najlona na kojoj se nazirao trokutasti Prada logo.
Upravo je ta serija najlonskih torbi i ruksaka simbolizirala hibrid urbanog luksuza kakav do tada nije postojao. Cijene tih torbi i dandanas natječu se sa svojim konkurentima od prave kože i spadaju među najprodavanije modne dodatke svih vremena.
Kada Pradu pitate što je inspirira, tada će, iritirana trivijalnim pitanjem, izjaviti kako je zanimaju samo stvari koje joj se čine “ružne i potpuno krive”. Tako je 2008. dizajnirala hit-kolekciju od skupe švicarske čipke samo zato što prezire čipku, stoga je pokušala istražiti zašto su žene već stoljećima toliko za njom lude.
Očevim stopama
Konačni sudac svake njezine kolekcije je Patrizio koji točno zna što želi i kako to dobiti. Njezin suprug ipak nije uključen u dizajnerski proces, ali zato ima potpunu kontrolu nad svakim zaposlenikom.
Do sada su kuloarski ispričane mnoge tajne i intrige šire obitelji Prada koja se navodno već godinama nalazi u svađi, nagađa se oko podjele “sočnog kolača dobiti”.
Javna je tajna da članovi mnogobrojne obitelji ne dobivaju kolekcije besplatno, već imaju pravo na popust od 50 posto, i to samo u točno odabranim dućanima.
Mladi prinčevi, Lorenzo koji ima 21 i Giulio koji ima 19 godina, neslužbeno su proglašeni nasljednicima posla, no njihov otac upozorava da će, ako se odluče na rad u Pradi, početi svoju karijeru u tvornici šivajući cipele. Sličan, ali znatno teži put, prošao je i glasni Bertelli koji je već sa 17 započeo maleni posao kako bi nakon očeve smrti pomogao majci uzdržavati braću.
Bez uspjeha na burzi
Tako je igrom slučaja 1977. na sajmu kože upoznao jednako glasnu Miucciu, a već nakon nekoliko mjeseci poznanstva započeli su zajednički život. Upravo je Bertelli činio stalni pritisak na Miucciu za širenjem posla, što je ona postupno prihvaćala da bi iz kožne galanterije razvila unosnu pret-a-porter liniju. Početak devedesetih označio je širenje Prade po cijelom svijetu kao i dodatna ulaganja u mušku liniju, ali i drugu liniju odjeće Miu Miu (njezin nadimak).
U naletu adrenalina Patrizio je sredinom prošlog desetljeća potrošio pola milijarde dolara na kupovinu modnih kuća Jil Sander, Azzedine Alaia, Helmut Lang i Fendi.
Cilj je bio stvoriti moćnu Prada Grupu. No, s ljutitim odlaskom glavnih dizajnera, grupacija se pokazala kao rupa bez dna. U novom mileniju uslijedila je hitna prodaja kupljenih dragulja da bi se očuvala narušena stabilnost Prade.
Zahvaljujući tom opasnom korporacijskom izletu koji je počeo sredinom devedestih, a završio oko 2004., Prada je danas u dugu od 1,7 milijardi dolara i već se mjesecima raspravlja o različitim opcijama preuzimanja i kupnje, pa čak i o bankrotu. No, u bankarskim krugovima već se dulje vrijeme priča o “prokletstvu obitelji Prada” - naime, Patrizio i Miuccia su dva puta pokušali javno ponuditi dionice Prade na milanskoj burzi, ali u oba slučaja dogodio se fijasko uvjetovan događajima u svijetu (2001. teroristički napad u New Yorku, 2008. recesija).
Tu je i strah investitora i kupaca dionica koji je vezan uz turbulentan odnos Miuccie i Patrizija. Što bi se dogodilo u slučaju bračnog i poslovnog prekida utjecajnog para?
Investitori znaju da bi se kuća našla u golemim problemima jer je odnos Prada-Bertelli žila kucavica brenda. Ako te hipoteze ostavimo na stranu, Miuccia i Patrizio i dalje funkcioniraju u privatnom i poslovnom životu, koliko god takva simbioza zvučala nevjerojatno.