Gisele Bündchen do poroda je vježbala kung-fu a šest mjeseci nakon zasjala na modnoj sceni, Heidi Klum se prošetala modnom pistom mjesec dana nakon poroda, Jennifer Lopez ubrzo je nakon rođenja blizanaca sudjelovala u vrlo zahtjevnom triatlonu, bivša francuska ministrica pravosuđa Rachida Dati vratila se na posao prije nego li veliki broj žena uopće izađe iz rodilišta... Ove žene u javnosti slavimo poput heroina, nazivamo ih snažnima i izuzetnima pa smo provjerili što o tome misle - majke.
Nismo kao muškarci
Riječ je zapravo o još jednom suludom društvenom trendu koji ženama poručuje: bravo što ste rodile, ali nemojte da se to na vašem izgledu, emocionalnome stanju i u vašim karijerama primijeti, a nemojte niti mijenjati prijašnje prioritete.
Kako je ustvrdila mlada majka Ivana Karlović, ekspresni povratak na posao nije nikakav dokaz “super mame” ili “super žene”.
- Bebi treba miris i okus majke, prije trudnoće sam razmišljala kako bih se na posao vratila šest mjeseci nakon poroda, a onda sam shvatila da niti godina dana nije dovoljna. Rodila si, dakle ne moraš biti, a i nisi, ista kao muškarci. Ne kažem da je porod neki bauk, ali izjednačavanje s muškarcima nema nikakvog smisla - rekla je Ivana, majka 22-mjesečnog Pavla.
Da joj trendovi mijenjaju stavove ili ne daj bože utječu na podizanje bebe, ne dopušta mama jedno i pol godišnje djevojčice Kaje Lana Springer.
- Sebe sam odvojila i od medija i od pritisaka - zdravo je ustvrdila.
Ili kako primjećuje Nataša Margetić Lukić koja ima šestomjesečnog sina Lea, pa nije dijete modni ukras.
- U medijima se pokazuje slika sređene žena kojoj je dijete zapravo modni ukras, s kojim se mama šeće po ulici, a pritom se ne prikazuje što se događa doma - rekla je.
Žene kao strojevi
Neki kažu da pritiska na žene zapravo i nema toliko, drugi primjećuju da je on uzeo i previše maha. Majka jednogodišnjeg Frana Petra Anić prisjetila se jednog domaćeg primjera kada su mediji kritizirali jednu našu glumicu što je pri povratku na posao “donijela” i višak kilograma od trudnoće.
- Prigovaralo joj se i što nije obnovila garderobu. Ovaj me primjer doista zasmetao, smatram da je takav stav prema ženama potpuno bezvezan - rekla je Petra, dodavši da žene koje od svog fizičkog izgleda žive, primjerice manekenke, ako žele brže će se i prije potruditi da se vrate u prijašnju formu.
Voditeljica grupe trudnoće i poroda udruge RODA Jasmina Fracassetti, inače majka tri dječaka, primjećuje da se trudnoća a onda majčinstvo svode na “program i treniranje”, a na žene se gleda skoro kao na strojeve.
- Ako žena nije ‘na vrijeme’ skinula par kilograma viška, načelno, ljudi kada je vide komentirat će ‘vidi je kako se zapustila, kako se ne brine za sebe’. Vrlo intenzivnim vježbanjem u smislu mnogo znojenja dolazi do oslobađanja toksina nagomilanih u masnome tkivu ili do oslobađanja mliječne kiseline, što može biti problem kod dojenja, a dovesti i do dehidracije ili poremećaja proizvodnje mlijeka - upozorila je.
Nismo se zapustile
Protivno mišljenju, žena se nakon poroda ne zapusti, samo se ne dotjeruje kao inače. Naprosto te više ne ispunjavaju stvari od prije, složile su se sugovornice.
- Sve se promijeni samom činjenicom da više nismo odgovorne samo za sebe i da nemamo više svo vrijeme svijeta samo za sebe - rekla je Petra.
Uostalom, majke više brine problem dojenja koje nije kao s propagandnih plakata, djetetova kilaža, briga koje savjete iz okoline i od pedijatara prihvatiti, a koji su često proturječni, kako će dijete reagirati na čuvanje i odvajanje od majke i slično.
Prihvaćanje tijela
Osim viška kilograma, s kojima ipak dobar dio žena nakon poroda uopće nema problema, tu su promjene na grudima ako žena doji, trbuha koji nikako da ode... Petra je to jednostavno opisala: sve se na tijelu nekako “preraspodijeli”, no, ako žena može stati u svoju omiljenu odjeću od prije, to je već veliko zadovoljstvo.
Nataša, a i ostale, mirno je ustvrdila da je za majku najvažnije kako se osjeća. Kako izgleda emocionalno.
- Mi doista nismo lijepi prizor u badiću, ali prihvatila sam trenutno svoje tijelo kao takvo, jer znam zašto je takvo. Frustracije će imati žene koje se nisu pomirile s činjenicom da su rodile pa možda niti neće željeti na plažu - pojasnila je.
Majci je važno da ima udoban par tenisica za dulje šetnje, navela je Ivana, a najčešće se uljepšavanje svede tek na - tuširanje. Lana je pak otkrila da žena nakon poroda može razviti, a često i razvija, baš suprotan osjećaj od onoga nezadovoljstva sa samom sobom.
- Osjećaš se nekako uzvišenije, rodila si, majka si... Kao da sada više vrijediš. Vanjština ti postaje manje bitna, ne razmišljaš o ‘ukrasima’ poput maskare. Čak i kada krenem u trgovinu s namjerom da si nešto kupim, uvijek završim na dječjem odjelu - objasnila je.
Ženi se nakon poroda mijenjaju prioriteti, iako će, primijetila je Jasmina Fracassetti, mnoge skrivati od okoline da im se to dogodilo jer im je neugodno pred onima koje nisu rodile. S našim smo sugovornicama razgovarali odvojeno, no, sve su jednako navele što im je, doista, bilo važno u prvih šest mjeseci djetetova života. Jede li beba dovoljno, spava li dovoljno, raste li dovoljno, je li dovoljno pokriveno, obučeno, nasmijano, zadovoljno...
Seksualnost u trećem planu
- Ni posao ni vrijeme s prijateljicama nije ti više toliko važno - primijetila je Nataša.
Pa i vlastita ženstvenost, seksualni život i slično padaju u treći plan.
- Kako sam imala problema s dojenjem a nisam htjela odustati, prije nego je navršio osam mjeseci nisam se ni doživljavala na taj način. Jedno kratko vrijeme postojao je i sram od skidanja pred suprugom, ali to prođe samo od sebe - opisala je Ivana nešto što prolaze mnoge žene, i što je posve normalno.
Najljepše razdoblje
U početku te briga o bebi jednostavno iscrpi, rekla je Petra.
- Dok se sve ne uhoda, niti ne stignete misliti na nešto drugo osim na dijete - dodala je, a Lana pak spominje kako je “možda netipična”, jer ona se upravo nakon poroda osjećala najzavodljivije.
- No to je doista potpuno individualno - rekla je.
Lana je inače acount manager u medijskoj agenciji, Ivana je revizorica, a Petra je asistentica na fakultetu i sve su se na posao vratile nakon godinu dana. Kako pojašnjava Nataša, inače psihologinja koja radi kao voditeljica ljudskih potencijala, a koja je još na roditeljskom dopustu, što dulji boravak s bebom čovjeku je urođeno.
- Pojednostavljeno, želimo li produljiti vrstu moramo se brinuti o djetetu koje se još nije sposobno brinuti za sebe. Mi u Hrvatskoj moramo cijeniti što žena ima pravo na godinu dana rodiljnog, jer u nekim skandinavskim zemljama nemaju ni par mjeseci - pojasnila je.
Sugovornice nam složno kažu da šest mjeseci ili godina odricanja nije ništa u čitavom životu žene, a toliko puno znači za dijete koje će tako biti emocionalno zdravije.
Rano majčinstvo nije samo muka i odricanje, ono je i predivno razdoblje u kojem nas dijete svakim danom iznenadi nečim novim, mijenja se na očigled.
- Nitko ti ne može vratiti to razdoblje - suglasne su.
Pavica Knezović Belan: S prijateljicama mamama stalno pričam o kilama
Kažu da te svako dijete koje rodiš pomladi za nekoliko godina. To je sigurno bio jedan od razloga zašto sam na pragu četrdesetih, baš kada me žestoko počela tresti kriza srednjih godina, ponovno ostala trudna. Inspiraciju sam dobila i od svojih dviju prijateljica, Ane i Ecije, koje su se hrabro bacile u uzburkano more još jedne trudnoće. Sudbina je htjela da smo sve u razmaku od nekoliko mjeseci rodile sinove.
Anin muž Krešo ne prestaje se čuditi kako nas tri, nekadašnje cimerice vrlo dinamičnog društvenog života, deset godina kasnije zajedno imamo sedmero djece.
Pred nama je sad planiranje idiličnog, obiteljskog, dugog ljetovanja. U mom slučaju vjerojatno posljednjeg tromjesečnog odmora na moru prije odlaska u penziju za skoro tri desetljeća. I kada preko telefona ne razgovaramo o tome kako nam mališi spavaju i koliko su dobili na kilaži, otkrivamo jedna drugoj nedoumice “civilnog” života. I dok Anu muči neobjašnjiva tjeskoba zapravo savršenog obiteljskog života, uobičajeno nemirna Ecija već neurotično razmišlja o novim poslovnim projektima. A i nju su pritisle mračne misli o starenju.
Čime sam ja opsjednuta? Navodno nisam tašta, no jedino što me muči dva mjeseca nakon poroda nije neizvjesna budućnost moje djece u recesijsko doba te najesen neizbježno bacanje u dužničko ropstvo zbog dizanja kredita za stan, već nešto tako prozaično kao što je vlastiti izgled. S nevjericom gledam fotografije s mora nakon što sam rodila prvo dijete, na kojima sam kulerski odjevena u ljetne krpice uobičajenog konfekcijskog broja 38. O tome, danas, mogu samo sanjati. Kada će nestati taj prokleti trbuh i hoće li se ikada vratiti moji stari aduti, “intelektualne” su teme kojima se trenutačno bavim. Na sreću, na drugoj strani utega je moje ganuće kada postanem svjesna svoje krasne obitelji.
No koliko god uživala u majčinstvu, već sada znam točan datum povratka na posao, u drugoj polovici studenoga. Iako anestezirana blaženstvom koje pruža beba na cici, nije me ni u jednom trenutku napustio profesionalni nemir.
Relativno kasno sam postala svjesna da je biti mama najveća pokretačka snaga u životu jedne žene. Osim banalne frustracije izgledom, trenutačno živim u uvjerenju da je sve moguće, da je pred svima nama idiličan život. Iako znam da će me nakon tri mjeseca viške divljine, kada Petar Hektorović uplovi u luku a ja vidim one ružne splitske nebodere, uhvatiti snažan strah od civilizacije, strah od života.