Ivana Popović svojim načinom života prilično intrigira najrazličitije slojeve. Većina ne zna kako bi je shvatila. S jedne strane, doživljavaju je kao modnu kreatoricu s neobičnim, pomaknutim modnim revijama.
S druge, ona je kiparica i konceptualna umjetnica, koreografkinja i scenografkinja. Samohrana majka dvoje djece koja ima vrlo ozbiljne životne probleme s kojima uspijeva izaći na kraj i o kojima otvoreno govori, otkrivajući bez zadrške svoju intimu.
Drugi taje, ona priča
Progovara o stvarima koje se svima nama događaju, ali ih tajimo i prešućujemo. Ivana kaže da upravo to i želi. Želi rušiti tabue. Zato je i sada, kao i prije 15 godina, otvoreno govorila o borbi sa zloćudnom bolesti, o rastavama, nasilju, djeci, samohranom majčinstvu. I na kraju, o 24 godine mlađem dečku.
Sjedimo u njezinu ateljeu u Ilici, neko vrijeme tu je i njezin 20-godišnji dečko Stjepan Kulić. Pričaju kako su se upoznali i koliko je većini ljudi u najmanju ruku neobična njihova veza, a njima pak posve obična.
Sređena Ivana
Eto, našli su se, slažu se i, dok je tako, ne opterećuju se razlikom u godinama.
Upoznali su se ispred novog Muzeja suvremene umjetnosti. Stjepan je s ekipom iz svog benda sjedio na stepenicama, pokraj njih su bili skejtbordi, a sređena Ivana izlazila je s izložbe.
- Odmah sam primijetila Stjepana, prišla sam toj ekipici i upoznala se s njima, sjela na stepenice i počeli smo razgovarati - kaže Ivana.
- Nisam imao pojma tko je ona. Poslije su mi frendovi rekli. Mislio sam, kakva super cura, sređena, zgodna, baš meni prilazi - kroz smijeh kaže Stjepan. Završio je srednju strojarsku školu i upisao filozofiju na Fakultetu Družbe Isusove, ali je ove godine odustao. Ima bend s kojim je provodio dane dok nije upoznao Ivanu. Kada se Stjepan rodio, Ivana je diplomirala kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Na tu činjenicu samo se nasmiju. Stjepan odlazi na svirku, a ona ostaje raditi u ateljeu.
Samohrana majka
Ivana ima 44 godine. Iako svoje najintimnije trenutke naizgled lako dijeli s javnosti, kaže da nije nepromišljena i da je svaki svoj istup pažljivo odvagnula. Ona je i osebujna umjetnica, i zaigrana djevojčica, i samohrana majka, i hrabra žena.
- Nije meni sve to tako lepršavo kako se čini. I ja imam strahove i dvojbe. I budim se i razmišljam i planiram. Imam dvije djevojčice o kojima se brinem i koje su zaista dobre i odlične učenice. Ali, imam stav da treba reći, treba govoriti, otvoreno. Treba razbiti tabue. Pa oni samo guše i uništavaju, treba se osloboditi toga - ističe Ivana.
Prije 15 godina je na televiziji bez zadrške progovorila o svojoj borbi s rakom grlića maternice, nakon čega su joj liječnici rekli da možda neće imati djecu, a ona je rodila dvije kćeri. Sama se odlučila liječiti, jela je samo sirovu hranu, promijenila način života i uspjela.
Prije šest mjeseci pojavila se na svojoj modnoj reviji i doslovno rekla da su joj šest dana ranije zbog raka morali odrezati dojku. Ljudi su bili zabezeknuti takvom iskrenošću i eksplicitnošću. Ali, Ivana tvrdi da je to za nju jedini normalan način.
- Odbila sam kemoterapiju i odlučila prehranom, prvenstveno makrobiotikom, nastaviti liječenje. Prije toga sam se dobro informirala, razgovarala s liječnicima i donijela odluku. To nimalo nije lako niti ja to tako shvaćam. Htjela bih da žene otvoreno progovore s čime se sve susreću u tim teškim trenucima bolesti - kaže Ivana.
Liječnik u Africi
Kaže da je na nju, uz izuzetno aktivnu majku koja i u 72-oj godini igra košarku, utjecao njezin otac, liječnik u Africi s kojim nije živjela, ali ga je često posjećivala i puno od njega naučila. Odrastala je uz baku koja je završila povijest umjetnosti na francuskoj Sorbonnei, a bakin otac, Ivanin pradjed bio je poznati slikar Bela Čikoš Sesija.
Ivana je jako aktivna, a tako shvaća i umjetnost. Izrađuje skulpture, priprema doktorat, šije haljine za modne revije i prodaje ih u svom ateljeu u Ilici te od toga živi.
Ima dvije kćeri, 14-godišnju Lunu i 8-godišnju Avu. S prvim mužem nema kontakta jer ju je jako povrijedio, a s drugim je u dobrim odnosima. Ni jedan od njih nije iz umjetničkog kruga, kaže Ivana i, zanimljivo, takvi je i ne privlače.
Uvijek naporni tipovi
- Uvijek zapnem s nekim napornim tipovima. Prvi je bio nasilan, a drugi je volio vikati i uvijek biti u pravu, pa je Stjepan sada pravi melem. Naravno da sam svjesna da je mlad i ne gajim neke velike planove, ali sada nam oboma odgovara ovakva veza. Upoznala sam ga i s kćerima i one su ga odlično prihvatile - kaže Ivana.
Radi u svom veselom ateljeu jer priprema izložbu sa 10.000 neobičnih figurica, lica s najneobičnijim fizionomijama. Od porculanske gline napravila je i ženske grudi. Jedna je dojka zdrava, a druga bolesna, i to je bio Ivanin način na koji se borila s opakom bolešću. Kaže da je kiparstvo njezina najveća ljubav, a modna pista velika inspiracija.
- Umjetnost je akcija, to me inspirira. A pista je najbrutalniji oblik izražavanja. Manekenke su žrtveni janjci. To je kazalište okrutnosti Antonina Artauda, francuskoga pisca, teoretičara, glumca i redatelja koji je tridesetih godina prošloga stoljeća ustao protiv divljenja remek-djelima i zamislio novo kazalište koje gledatelja trgne iz uspavanosti tim remek-djelima, uvuče u samu predstavu i razbudi njegove osjećaje. O tome pišem i doktorat - objašnjava Ivana način na koji doživljava modnu pistu i scenu.