Tko bi rekao! Najpoželjniji neženja u Midlandu ženi se starom curom iz Midlanda!”, tako je, otkriva Laura Bush u svojoj upravo objavljenoj autobiografiji “Govoreći iz srca” (Spoken from the Heart), 1977. godine majka jedne njezine prijateljice prokomentirala vijest da se ona udaje za Georga W. Busha. Oboje su imali 31 godinu. “Moja prijateljica bila je bez riječi. Ali, ja sam mislila da je to smiješno. Uostalom, ja sam četiri mjeseca mlađa od Georgea”, komentira autorica.
Svoju životnu priču bivša prva dama počinje u tom gradiću u dubokoj provinciji zapadnoga Teksasa, koji je ovisio o naftnoj industriji, i u kome su i Bushovi živjeli sve dok George nije napunio 13 godina.
“Moje djetinjstvo u Midlandu bilo je i njegovo. Bili smo istih godina, i samo je deset blokova odvajalo naše kuće... Moji prijatelji iz škole Mike Proctor i Robert McChelskey s njime su se igrali, njegov otac George H. W. Bush trenirao je Malu ligu..., ali najbliže što smo došli u kontakt bilo je kada bismo u sedmom razredu osnovne škole prošli jedno pored drugoga.”
Duhovi prošlosti
Laura je bila jedinica željna braće i sestara. Kada je krenula u školu, otkriveno je da toliko slabo vidi da jedva razaznaje obrise pa je nosila debele naočale, sve dok u trinaestoj nije dobila leće. No, to ju je naučilo oprezu u kretanju. Isto kao što ju je automobilska nesreća, u kojoj je sa 17 godina skrivila smrt svojega školskog kolege, naučila šutnji i suzdržanosti: “S time sam se uglavnom borila ne pričajući o tome, ne misleći o tome…, jer nije bilo nikoga s kime bih mogla pričati. Čak i da sam pokušala”. Jednako suzdržano, ali i s puno faktografije teče i ova knjiga u kojoj se autorica uglavnom kloni politike. Priča o svojim studentskim danima i otkriva kako su se njezine prijateljice jedna za drugom udavale, dok je ona “diplomirala bez prstena na ruci”.
Georgea Busha ponovno je srela kod zajedničkih prijatelja, kada se vratio živjeti u Midland i raditi u naftnoj industriji, a ona je došla u posjet iz Austina.
“Nije mi se žurilo..., pretpostavljala sam da je zainteresiran za politiku, a ja nisam bila.” No, ostali su dugo u noć; “samo nas četvero, sjedeći iza kuće, jedući hamburgere”. Sutradan ju je George pozvao na mini golf, a šest tjedana kasnije zaprosio. Ubrzo je upoznala i Georgea i Barbaru Bush.
“Poslije ručka Georgeov je otac izvadio džepni kalendar i pregledao vikende te jeseni. U nekoliko minuta izabrao je dan vjenčanja: 5. studenoga 1977. godine, dan poslije moga rođendana, dan prije godišnjice nemilog incidenta (atentat na Kennedyja, op. a.). Nije bilo vremena ni za tiskanje pozivnica. George i ja smo željeli jednostavno vjenčanje. Ja sam kupila suknju i bluzu od svile boje slonovače u indijskom dućanu. Bilo je to malo vjenčanje po teksaškim mjerilima. Ni jedno ni drugo nismo tražili nekoga s kime bismo se zabavljali, već nekoga s kime bismo dijelili život. Oboje smo željeli djecu. Bili smo spremni graditi novu i trajnu budućnost”, piše Laura Bush koja je dugo tugovala jer nije imala vlastite djece.
Bilo je normalno piti puno
Kada je izgledalo bezizgledno, i procedura za usvajanje djeteta već je bila tijeku, napokon je zatrudnjela i u jesen 1981. par je dobio blizanke - Barbaru i Jennu.
“George je volio biti tata. Mijenjao im je pelene i ustajao noću kako bi ih nahranio. Dolazio je kući smišljajući avanture”.
Laura Bush diskretno piše i o alkoholizmu svojeg muža. U knjizi tvrdi da su u njihovoj generaciji svi mnogo pili pa je u midlandskim kućama jutro počinjalo “s kavom i aspirinom”. “George je pio tri B-a: burbon prije večere, pivo (bear) uz večeru i slatki B&B poslije nje”, napisala je i dodala da je, disciplinirani sportaš kakav jest, potom svakoga dana trčao kako bi se kroz znoj riješio alkohola. No, do večeri bi opet natočio novo piće.
Razočarao ju je
“Nikada nisam rekla ‘Ili Jim Beam ili ja.’ Ta je šala nastala poslije mnogo godina. Nisam namjeravala napustiti Georgea, niti sam bila spremna dopustiti da me ostavi s blizankinjama. Naš brak je izdržao, voljeli smo jedno drugo i bili smo dvoje ljudi kojima razvod nije bio u DNK. No, bila sam razočarana. I dala sam mu do znanja da smatram da bi mogao biti bolji čovjek”, piše L. Bush, negirajući tako priče da se Bush pića ostavio tek nakon što mu je ona zaprijetila da će ga napustiti. Tvrdi da je to učinio na jednom putovanju, nakon ludog cijelonoćnog pijančevanja s prijateljima.
Skupo je biti prva dama
“Možda je to zato što smo napunili četrdeset. I zato što je njegov otac bio potpredsjednik i trebao se kandidirati za predsjednika, a nitko od njegove djece nije želio učiniti nešto što bi ga osramotilo…”, razmišlja ona.
Biti prva dama, saznajemo u knjizi, košta. Najviše dizajnerska odjeća.
“Živciralo me je što moram iz našeg vlastitog budžeta plaćati da netko svakoga dana dolazi u Bijelu kuću kako bi me fenirao i putuje sa mnom kada idemo u inozemstvo”. George i ja smo mjesečno plaćali i svoju hranu: doručak, ručak i večeru u Bijeloj kući, kao i kada bi nam došle kćeri ili prespavao netko od prijatelja. Plaćali smo i svoje kemijsko čišćenje, a ako bismo imali privatnu zabavu, morali smo platiti sve troškove, uključujući i satnicu za osoblje koje je ostalo poslije pet sati popodne”, otkrila je Laura.