BABINA GREDA - Željko Babić iz Babine Grede prije tri i pol godine završio je Građevinski fakultet u Osijeku i vjerovao je kako će svojom stručnošću i znanjem dati doprinos razvoju Hrvatske. Prevaren i razočaran u hrvatske poslodavce, ovaj 28-godišnji inženjer svoju je karijeru odlučio graditi u Stuttgartu, gdje je započeo novi život, piše Glas Slavonije.
Nakon diplome primljen je na stručno osposobljavanje u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša u Županji. Godinu dana radio je za 1600 kuna mjesečno, a sedam mjeseci na posao je putovao o vlastitom trošku.
– U razgovoru s nadređenima dobio sam nadu kako bih nakon položenog državnog ispita ondje mogao ostati raditi, što mi je davalo veliki vjetar u leđa. Odradio sam staž, položio državni ispit i čekao… Radio sam na ugovor o djelu koji se produžavao iz mjeseca u mjesec.
U svibnju 2014. u Babinoj Gredi je počela gradnja sportske dvorane, gdje su tražili mladog inženjera i Željko je tu vidio svoju priliku. Potpisao je ugovor s izvođačem radova, tvrtkom 'Građevinarstvo Mijo Stipić - Sveti Ivan Zelina' i počeo raditi. Kada sam trebao dobiti prvu plaću, svi su radnici dobili platne liste, ali moje nije bilo. A tada sam od glavnog inženjera gradilišta saznao da uopće nisam ni prijavljen. Rekao mi je da će me prijaviti od sljedećeg mjeseca, ali za osjetno manju plaću od one koju smo dogovorili. Otišao sam kući vidljivo razočaran - ispričao nam je Željko.
Nakon nekoliko dana razmišljanja odlučio je spakirati kofere i krenuti trbuhom za kruhom. Prodao je automobil kako bi za početak imao novca dok se ne snađe. – Čim sam došao u Njemačku, upisao sam se u školu kako bih naučio jezik. Svjestan sam bio toga da se u stranoj zemlji moram što prije integrirati, a znanje jezika osnovni je preduvjet bez čega je jako teško pronaći posao - kaže Željko. Družeći se s Hrvatima u Stuttgartu, došao je u kontakt s vlasnikom tvrtke Lucić-Transporte koji je pomaže ljudima iz Hrvatske koji tek dođu u Njemačku i nudi im posao vozača. On ga je preporučio u tvrtku gdje trenutačno radi kao laborant u ispitivanju betona i građevnog materijala.
- Prvo sam radio na pola radnog vremena, od 7 do 12 sati, a od 14 do 18 sati sam pohađao školu. Nakon šest mjeseci i završene prve razine učenja njemačkog jezika dobio sam ugovor za stalno i na puno radno vrijeme. Bio sam iznenađen jer je takvo što u Hrvatskoj gotovo nemoguće - kaže Željko. Iako još uvijek ne radi kao inženjer, plaća mu je gotovo trostruko veća od hrvatskog prosjeka.
- Ja sam imao sreću zato što sam ovdje u Njemačkoj imao nekoga svoga, pa mi je bilo lakše. Ali tko misli doći ovdje živjeti i raditi, mora biti spreman na jedan potpuno novi i težak početak - komentirao je Željko veliki problem koji došljacima u Njemačku predstavlja skup smještaj. - Poznajem mnogo naših ljudi koji su došli raditi kao vozači i živjeli su po njih trojica ili četvorica u jednoj sobi, a svaki je morao plaćati po 300 eura.
Posla, kaže, ima dosta za one koji stvarno žele zavrnuti rukave. Radi se dosta i čovjek se, priznaje, mora dobro organizirati kako bi imao malo vremena i za sebe. Ali sve je lakše izdržati i čovjek je mirniji kada zna za što radi i da će za svoj rad biti plaćen. - Živi se za vikend, da se možemo malo odmoriti. Nijemci su vrlo precizni i jako cijene rad. Samo što svi oni žive nekako za sebe i ne upuštaju se u nekakva velika prijateljstva - zaključuje Željko za Glas Slavonije.