Naša slučajna postaja Piškera na Kornatima činila se kao golo nenaseljeno područje, no neustrašivo smo odlučili istražiti ovaj prekrasan dio Jadrana kao jednu od usputnih stanica na ruti broda Nautičkog jedra Jutarnjeg lista.
Dan je bio neizdrživo vruć, no bistro more Nacionalnog parka Kornati osvježilo nas je dovoljno da skoknemo na najviši vrh obližnjeg otoka. Sparina i sunce ranog popodneva nisu nas spriječili u tom hrabrom poduhvatu, smijemo se jer put je više nego jednostavan unatoč ekstremnim uvjetima.
I tako smo odlučili krenuti na ekspediciju po kozjoj stazici u punoj "ratnoj opremi". Od podnožja se 36 metara visoki vrh Vele Panitule činio nedostižnim, ali to nije pokolebalo naš moral. Nakon punih osam minuta teških uzdisaja, uz dvije podulje pauze za fotografiranje, otvara nam se naizgled beskrajno plavetnilo neba i mora stapajući se u nepregledni horizont.
S vrha pogled seže u duljinu ogoljelih kornatskih litica koje svojim izgledom podsjećaju na klifove Velike Britanije. Kao i kod Britanaca, gore je pirkao lagani maestral koji nas je spasio od potpune dehidracije jer vode sa sobom nismo uzeli. Brzo smo odlučili kako ne želimo izgorjeti pa je naš posjet vrhu trajao nepunih 15 minuta, što nam je bilo dovoljno da upijemo istinski mir Kornata.
Brzo nazad, brod mora dalje!
