Ja sam Ivana Klarić, 23-godišnja Makaranka i studentica teologije u Splitu. Ja sam ‘ona’ Ivana Klarić koja se krije iza popularne Facebook stranice ‘Dopusti da ti ispričam’ koju je u nešto više od godinu dana lajkalo više od 11 tisuća ljudi - tako bi otprilike glasilo Ivanino razotkrivanje javnosti.
Izašla iz anonimnosti
Na Facebook stranici nema njezine fotografije, nema nikakve dodatne informacije o autoru, samo ime i prezime i puno pozitivne energije. I puno ljubavi. Premda je namjeravala pisati u anonimnosti, Ivana je odlučila za Jutarnji otvoreno progovoriti o sebi i onome što je inspirira da piše.
- Nisam ovo planirala, iz znatiželje sam počela pisati na jednom manjem portalu, više onako da probam, da pokušam mladima prenijeti neku poruku. Pronašla sam način da se izrazim, što mi se svidjelo. Što se tiče anonimnosti, ona mi je odgovarala jer sam u prvi plan htjela staviti sam tekst, a ne sebe. Nikada nisam pisala zbog sebe. Dotaknuti drugoga bio je moj primarni cilj i to će i ostati - objašnjava mlada autorica.
O svojoj stranici nije pričala ni ljudima iz bliže okoline. Vjeruje da mnogi i sada ne znaju da se baš ona krije iza te stranice. Inspiraciju najčešće pronalazi u glazbi, a pisanje je plod njezinih vlastitih uvjerenja, načina života i razmišljanja. Kad završi studij teologije, voljela bi pisati i svirati, ali i baviti se svojom strukom. Kada govori o sebi, kaže da je obična djevojka iz manjega grada. Realna i jednostavna. Voli glazbu i svira nekoliko instrumenata, a voli i društvo i more.
- Malo toga ne volim, ali svakako ne volim bilo kakvu vrstu negativnosti, nemoral, vrijeđanje, ponižavanje. To zbilja ne mogu progutati niti razumjeti - ističe.
Izgubila prijatelja sa 16
Ipak, Ivana je nešto ozbiljnija od svojih vršnjaka. Osjeti se to u njezinim riječima, u odnosu prema životu.
A s nepunih 16 godina iskusila je gorku stranu života. Tada je izgubila najboljeg prijatelja.
“Ispustila mu ruku ondje gdje se nebo od zemlje odvaja bez povratka. Ispratila mu korake dok se penjao gdje, kažu, ljepše cvrkuću ptice. Preko noći odrasla...”, napisala je u jednom postu.
Ispočetka ju je bilo strah njezina neiskustva pa je svoje prvo napisano štivo pokazala ujaku, novinaru Josipu Šariću. - Njegovo mišljenje najviše cijenim. Kada je on ‘odobrio’, osjećaj je bio drugačiji. Nakon njega sam ga, naravno, pokazala prijateljici i majci. Njima često i danas pokazujem prije objavljivanja - otkriva nam.
Kad razmišlja o tome kako bi definirala to što radi, kaže da želi potaknuti druge na buđenje osjećaja jer, kako kaže, živimo u vremenu koje kao da je cijepljeno od osjećaja za male stvari i prave vrijednosti. - To mi je cilj svega: uvjeriti nekoga da je vrijedan, važan i ljubljen - zaključuje Ivana.