Najpoznatiji sugar-daddy na svijetu, Hugh Hefner, posijao je tisuće upitnika nad glavama poznavatelja medijskog i poslovnog svijeta ponudivši da otkupi sve preostale dionice Playboya koje trenutačno nisu u njegovu vlasništvu.
Vitalni 84-godišnji “dječarac” - koji se seksa dvaput dnevno, kažu zadovoljne zečice - na stol je tresnuo ponudu od 5,5 američkih dolara po dionici, a ako bi to prošlo, ispalo bi da cijela kompanija vrijedi oko 185 milijuna zelembaća.
Povratak korijenima
“Želim oživiti kompaniju i stvoriti brend čije će naslijeđe trajati vječno”, poručio je Hefner, čovjek koji je već 57 godina glavni kreativac tvrtke i u svom portfelju drži glavninu njezinih dionica - ali ne sve. Kako stvari stoje, Hefner se s pravom boji za ono što naziva naslijeđem Playboya, jer je u četvrtak kompanija FriendFinder Networks, vlasnik konkurentskog mjesečnika Penthouse, za dionice ponudila još više novca - 210 milijuna dolara. Obračun slijedi...
Prošlo je gotovo 30 godina otkako je Hef detronizirao samoga sebe i djelomičnu kontrolu nad svojim carstvom prepustio slobodnom tržištu. Godine 1971. Playboyev udjel zainteresirao je i vrlo ozbiljne burzovne igrače koji su naprosto razgrabili dionice. I ne samo oni; iskreni obožavatelji magazina, yuppieji u nastanku i tisuće plavih ovratnika čak su kupovali samo po jednu dionicu za 23,5 dolara, možda i zato što je certifikat na sebi imao - a što drugo - gologrudu zečicu ispod natpisa Playboy Enterprises Inc. Najpoznatiji promicatelj kulture nošenja baršunastih bademantla nije bio baš presretan s vlastitom odlukom o izlistavanju na burzi, bilo mu je sasvim jasno što to nosi sa sobom. Gubitak potpune kontrole nad lukrativnim biznisom koji ste stvorili doslovce ni iz čega bolna je, bolna stvar, ali miris novca zna biti vrlo učinkovit melem...
Bio je to, naime, idealan trenutak za prodaju, posao je cvjetao u prethodnoj dekadi i Playboy se instalirao kao najsnažniji svjetionik svima koji su težili životnom stilu punom luksuza, seksa, uspjeha i novca.
U kino i u krevet
Nikad se više nije ponovio vrhunac te priče koja je počela obećanjem o “odmaku od svih strahova atomskog doba”. U početku je Hefner imao tek mrvicu novca, sitan bankovni kredit i nekoliko prijatelja i članova obitelji koji su uložili novac u posao u zamjenu za dionice. Ono što je danas globalni div - pomalo ranjen, ali ipak div - te 1953. bio je samo jedan ured s nadobudnim 27-godišnjakom za pisaćim strojem. Poznavatelji Hefova lika i djela kažu da je, međutim, imao nešto mnogo važnije od kapitala: viziju, osjećaj da Amerikanci žele više od života, od braka, očinstva i plaćice kojom će uzdržavati sebe, obitelj i kredite.
Stvorio je magazin po svojoj mjeri, upravo onakav kakav bi on sam volio čitati, digresiju od života odraslih s novim superherojem kao glavnim likom: imućnim neženjom. Kičma časopisa ipak je bila žena, Playmate, razgolićena djevojka iz susjedstva koja izgleda kao hollywoodska diva, ali bi - Hefner obećava - otišla s vama i u kino i u krevet.
Garnirao je to prštavim humorom, tematskim člancima o skupim automobilima, piću, stanovima i penthouseima, odjeći - o svemu što se može kupiti s mnogo novca u američkom poslijeratnom izobilju za odabrane. Do kraja desetljeće skupio je odanu sljedbu od milijun čitatelja.
Dodir zečića
Godine 1960., na valu popularnosti samog časopisa, širom SAD-a otvaraju se deseci Playboy klubova (preživio je samo jedan, u Las Vegasu, ali ove godine, na 50-godišnjicu, franšiza se ozbiljno revitalizira). Doslovce, milijuni ljudi plaćali su članarinu za noćne klubove u kojima su ih posluživale mlade, seksepilne djevojke obučene u satenske kostime zečica, s šiljastim ušima i repićima od pamuka na prćastim guzama. Do početka 70-ih godina, osim upravljanja noćnim klubovim i kockarnicama, Playboy je producirao filmove, izdavao ploče i knjige, imao svoju manekensku agenciju i kina, iznajmljivao limuzine i prodavao silan merchandise s Playboyevim logotipom.
Novac za sve te poslove došao je upravo od spomenute prodaje dionica. Tiraža časopisa popela se na fantastičnih sedam milijuna. Činilo se da se sve što “zečić” dotakne pretvara u zlato. I tada je počeo pad.
Naime, u novoj društvenoj klimi Playboy više nije bio ništa posebno. Feministice su krenule u napad s jedne, a drugi časopisi - oni koji su žene prikazivale mnogo “konkretnije” - udarali su ga s druge strane. Pred kraj 70-ih Playboy je izgubio dio publike koja se priklonila tim eksplicitnijim konkurentima, poput Penthousea i Hustlera, klubovi su počeli gubiti novac, baš kao i ostale grane biznisa. Dionica se strmoglavila na vrijednost od samo nekoliko dolara.
Razdoblje kolokvijalnog “stezanja remena” je počelo, a nisu pomogli ni antipornografski aktivisti koji su djelomično ubili distribuciju magazina.
Najveća ikona
Početkom 90-ih pojavilo se potom još novih časopisa, svježijih, inovativnijih, više u korak s vremenom. Playboy je rano ušao u internet, ali i tu nije bio konkurentan, jer je besplatne pornografije bilo u izobilju.
Posljednja godina bila je za kompaniju osobito teška. Smanjivanje tvrtke, sve više “outsuorcinga”, sve više govora o rasprodaji. Playboy Enterprises ne vrijedi danas toliko kao magazin, ali je kao brand još uvijek jedan od najvećih ikona nekog boljeg života. Ako bi Hugh Hefner ponovno bio jedini vlasnik, možda bi uspio ponovno izmisliti nešto što će zaludjeti ne samo Amerikance nego i čitav svijet.
Zlatne godine Playboya:
1953. - Hugh Hefner i njegovi suradnici osnovali su časopis Playboy u Chicagu, a njegovo osnivanje omogućila je i Hefnerova majka zahvaljujući zajmu od 1000 dolara. Iste godine u prosincu izlazi prvo izdanje s Marilyn Monroe na naslovnici, rasprodano u samo nekoliko tjedana
1956. - Uvodi se novi sadržaj u časopis te se objavljuju djela autora poput Vladimira Nabokova, Jamesa Baldwina i Johna Steinbecka, čime Playboy prestaje biti samo erotski časopis. Prvi put izlazi duplerica na kojoj se nalazi Marion Stafford
1959. - Playboy postaje najčitaniji časopis za muškarce u Americi nakon što je nadmašio nakladu Esquirea. 1962. objavljen je prvi intervju u Playboyu, i to s američkim glazbenikom Milesom Davisom u rujanskom broju
1972. - Prvi je put u Playboyu prikazana potpuno gola prednja strana ženskog tijela. Također je 1972. godine objavljeno najprodavanije izdanje Playboya, a riječ je o studentskom izdanju s Pam Rawlings na naslovnici i Lenom Soderberg na duplerici časopisa
1981. - Intervju Davida Sheffa s Johnom Lenonom i Yoko Ono pojavljuje se u siječanjskom izdanju, koje je bilo u prodaji u vrijeme atentata na popularnog Beatlesa
1993. - Anna Nicole Smith postala je zečica, odnosno Playmate godine
2004. - Playboy je u siječnju proslavio 50. godišnjicu. Proslava je trajala cijelu godinu u New Yorku, Las Vegasu, Los Angelesu i Moskvi
2009. - Prvi se put na naslovnici Playboya pojavljuje animirani lik, a riječ je o Marge Simpson. Playboy time prvi put duhovito relativizira vlastitu poziciju