Postoji pornografija i "zdrava" pornografija, utvrdio je interdisciplinarni istraživački tim koji je sastavio popis kriterija kako bi pomogao mladima da razlikuju ove dvije vrste pornografije. Profesor Alan McKee, koji je vodio projekt, vjeruje da mlade odrasle treba poučavati "pornografskoj pismenosti" kako bi im pomogli da "dobro čitaju pornografiju" i traže zdrave i etičke prikaze seksualnosti. Umjesto "seksističkih, rasističkih i invalidnih stereotipa", trebali bi zamisliti različita tijela s različitim načinima djelovanja, od upravljanja erektilnom disfunkcijom do pregovaranja o pristanku u različite oblike i fantazije. "Pornografija nije homogena", kaže McKee, istraživač pornografije i voditelj Škole za umjetnost, komunikacije i engleski na Sveučilištu u Sydneyu.
Nalazi panela objavljeni su u International Journal of Sexual Health u recenziranom članku koji opisuje šest kriterija za zdravu pornografiju, zajedno s nastavnim planom i programom za odrasle od 18 do 25 godina.
Kriteriji su: raznolikost seksualnih praksi, raznolikost tipova tijela, spolova i rasa, pregovori o pristanku na ekranu, etička proizvodnja, fokus na zadovoljstvo za sve sudionike i prikaz sigurne seksualnosti.
McKee kaže da kao što je propao "rat protiv droga", tako su propali i prohibicionistički pristupi pornografiji. Trenutno se u Australiji govori o "zaštiti" mladih od štete pornografije, kao da je "sva pornografija ista i jednako štetna", kaže on. "Gledajući mlade odrasle osobe, od 18 do 25 godina, ako imate dijete u toj dobnoj skupini, nije od velike pomoći reći im da je svaka pornografija loša. To je zato što se pretpostavlja da "sva pornografija ... radi na isti način", što nije točno, kaže McKee.
Prošle godine objavio je knjigu ‘Što znamo o učincima pornografije nakon pedeset godina akademskog istraživanja?‘, piše The Guardian.
Odgovor je bio "ne baš puno", budući da je akademsko istraživanje dosljedno zauzelo monolitno stajalište; nasilna pornografija iz ranih kaubojskih dana interneta, heteronormativna pornografija i pornografija koju stvaraju queer, feminističke redateljice ili solo seksualne radnice na platformama poput OnlyFansa svrstane su u jednu kategoriju.
Kako bi razvio kriterije, McKee je okupio Delphi panel - interdisciplinarnu skupinu stručnjaka za temu o kojoj ne postoji konsenzus - koji su zajedno radili na projektu. Iako se pornografija može napraviti za isprazno zadovoljstvo, bez obzira na dobrobit, McKee piše da zdrava pornografija zapravo može pridonijeti sigurnom seksu bez bolesti koji pomaže omogućiti zdrav spolni razvoj. Međutim, cijeli projekt je "vrlo kontroverzan", kaže McKee. Mnogo je ljudi koji sumnjaju da bilo kakav seksualno eksplicitan materijal može biti koristan, a kamoli koristan. Aktivisti protiv pornografije kao što je primjerice Collective Shout tvrde da se porno industrija ne može "oprati".
U časopisu International Journal of Sexual Health se navodi da Delphi panel nije uključivao aktiviste protiv pornografije, što je moglo utjecati na rezultat.
"Mislim da je to gotovo nemoguće", kaže Melinda Tankard Reist iz Collective Shouta, dodajući da većina korisnika pornografije želi pornografiju s nasiljem i ponižavanjem žena. "Ne vjerujemo da ovu industriju možemo učiniti boljom, a velika većina potrošača nikada neće tražiti etičku pornografiju", kaže.
"A tko uopće odlučuje što je etično?"
S druge strane, izvanredna profesorica Debbie Ollis, istraživačica zdravlja i seksualnosti na Sveučilištu Deakin koja nije sudjelovala u panelu, kaže da je moguće razviti "etičku" pornografiju. Ali on ne vidi da industrija u cjelini ide u tom smjeru, te smatra da bi mladi ljudi trebali razgovarati o pitanjima moći, rodnim pretpostavkama i rodno uvjetovanom nasilju, budući da istraživanje jasno pokazuje da "mladi ljudi, pa čak i djeca, pristupaju pornografiji namjerno i nenamjerno".
McKee upozorava da postoje kontradikcije i nijanse, čak i kada se stručnjaci uglavnom slažu. U članku se navodi da je "najveći izvor disciplinskih nesuglasica" u projektu bilo i središnje načelo - što je "zdravo"? "Riječ često ima moralnu konotaciju i koristi se za kontrolu ponašanja marginaliziranih ili nemoćnih skupina u društvu - primjerice, homoseksualnost je desetljećima opisivana kao ‘nezdrava‘." Grupa je također raspravljala o tome treba li postojati "prezentacija emocionalne intimnosti tijekom seksa", za koju su neki rekli da bi povremeni seks stavio na "nezdravu" stranu ljestvice. McKee kaže da je ideja da je povremeni seks - ili perverzija - loša stvar, zamaglila velik dio prethodnih istraživanja o navodnoj štetnosti pornografije.
"To pretpostavlja da je idealna krajnja točka ljubavna, bračna, monogamna veza i da je seksualnost samo za izražavanje ljubavi ili rađanje djeteta", kaže.
Na Delphi panelu raspravljalo se i o kriteriju da pornografija treba biti isključivo obrazovna, a ne uzbuđujuća. Na kraju su jtaj kriterij odlučili zanemariti, utvrdivši da pornografija može biti i obrazovna i uzbudljiva.