Ova predsjednička kampanja vrtjela se oko seksa i spola. To da bi Amerika mogla i trebala imati prvu predsjednicu, čuli smo više tisuća puta, još od prvih Hillarynih propagandnih spotova koji su naglasak stavili na njezinu ženskost.
Bilo je i ispada njezinih simpatizerki o tome da će “svaka žena koja drži do sebe glasati za Hillary, a budale neće”. I dok su se mnogi osjetili uvrijeđeni Trumpovim mačizmom, a njegove seksualne eskapade smatrale su se dobrim razlogom gubitka na izborima, američka većina ipak mu nije tako strašno zamjerila priče o “komadima” i o tome kako ih obožava štipati za grudi i za međunožje. Uostalom, nije li to fantazija svakog “rednecka” koji u svojoj maloj radionici ili u kamionu drži golišave plakate? “Ne treba nam predsjednica, nego frajer koji slini za ženama”, Amerika je odlučila, zaokruživši tipa koji otvoreno prijeti, ne plaća porez, gradi zidove i voli Putina. To što je jato Hispanoamerikanaca pohrlilo na izbore i što su Hillary skloni mediji već zbog toga proglasili njezinu pobjedu, nije pomoglo.
Kad je u mjestašcu Millsfieldu, gdje birači imaju pravo glasati već u ponoć, Trump nadmoćno pobijedio sa šesnaest glasova prema Hillarynih četiri, televizijske emisije odmah su utvrdile kako ta vukojeb*** još od šezdesetih nikad nije dala svoj glas pobjednicima. Jer Hilary je stvorena za vlast, ta ambiciozna školarka, studentica, poslovna žena, nekadašnja Prva Dama, senatorica, i Državna Tajnica koja je, doduše, odobrila četristotinjak napada dronovima na Amerikancima daleke i teško zamislive zemlje, ali to se moralo: premda je nekoć zbog rata u Vijetnamu od mlade republikanke postala mlada demokratkinja. No, u osnovnoj školi Hillary je dogurala samo do potpredsjednice, a ne do predsjednice razreda i taj bi podatak također trebao biti indikativan.
“Nije se nikada šminkala, nosila je naočale”, objasnio je njezin suprug Bill Clinton zašto se u nju zaljubio. Par je prevladao brojne Billove seksualne afere, ali to nije spriječilo Hillary da bude zgrožena Trumpovim seksualnim životom i seksističkim pričicama. Nadala se da će Amerika prepoznati u tom starom jarcu svog prirodnog neprijatelja, zaboravivši da je baš u Americi jedan Rus, naime Vladimir Nabokov, napisao možda najvažniji roman 20. stoljeća, naime “Lolitu”, o starom jarcu koji poludi za djevojčicom. Njezina “uključiva” Amerika izgubila je od njegove “isključive”. Toliko omiljena krilatica koju je svojedobno iskovao filozof Thomas Paine o “manjem zlu”, što je definitivno Hillary i to je svakoj pametnoj i slobodnomislećoj osobi savršeno jasno, od ovog tjedna ne postoji. Pobijedio je grozni Donald. S njim će u Bijelu kuću ući bivša manekenka slovenskog podrijetla Melanija koja se u vrijeme kampanje nije proslavila originalnošću svojih izjava. I sama je bila šokirana seksualnim životom svoga supruga koji se odvijao iza njezinih leđa. Pa ipak… Ljudi nisu odabrali ambicioznu djevojku s naočalama koja se ne šminka, nego u Kalimero-žuto obojenog Donalda. Priče o spolu jednom su zasvagda izgubile i teško da će netko u Americi opet vikati o “glasu žene za ženu”, jer spol ne bi trebao biti dio kampanje: kako muški, tako ni ženski.
Možda je baš Hillaryno “žena treba vladati Amerikom” dovelo do pobjede Donaldova “jer ja sam frajer i ne mogu si pomoći” - kao da je feminizam tajna poluga mačizma. Hoće li Amerika (i dobar dio svijeta) s njime potonuti u mrak ili su to samo demokratske floskule, jer Hillary je dokazala i prije da nije baš tako bezopasna, hoćemo li se plašiti što od sada Donald ima šifru za nuklearne napade i tko zna što bi se moglo dogoditi kada ga Melanija naljuti, ili ćemo iz Hillaryna poraza naučiti kako “žena zna” i “žena može” retorika nije pobjednička, svejedno je, jer to što se dogodilo ionako se ne može mijenjati. I dok u Hillarynu taboru “prebrojavaju mrtve”, Donald i Melanija ulaze u vlastiti House of Cards, pred očima zgranutog svijeta.