Ova priča nema nikakve veze s Lawrenceom od Arabije ni s bilo kakvom sličnom egzotikom. Pa ipak, devino kopito igra glavnu ulogu u njoj. Tako se, naime, zove čudnovati umetak koji sve češće gostuje na ženskom donjem rublju, točnije, na gaćicama. I kao kad smo nekoć svjedočili revoluciji “push up” grudnjaka koji i manje grudi čine velikima, barem u oku promatrača, “devin papak” (cameltoe), ugrađeno u gaćice, u prvi plan dovodi Venerin brežuljak, koji zahvaljujući tom detalju izgleda debeljuškasto, povećano i u glavama onih koji ga nose - atraktivnije. Jer, filozofija “devinog kopita” upravo je takva: uska odjeća poput tajica nad gaćicama s ušivenim “papkom” naglasit će žensko međunožje do te mjere da promatrači s njega neće oka skidati. I dok je Trump zbog snimljenih skarednih komentara o međunožju gotovo izgubio na izborima, to očito nema nikakve veze sa sve većom potražnjom za dotičnim kopitom, s kojim se u javnosti pojavljuju sve brojnije “trendseterice” ukratko - modne žrtve. Pitanje koje nam se nameće jest: hoće li taj umetak postati podjednako popularan kao i “napunjeni” grudnjaci? Treba li žena, uz naglašene grudi, naglasiti i svoj spolni organ?
Fantaziraju li doista muškarci o debeljuškastim, ovećim Venerinim brežuljcima ili im je savršeno svejedno kako dotičan brežuljak izgleda? U jučerašnjem Svijetu posvećenom ne tako davnom početku 20. stoljeća u Beču, Stefan Zweig piše o tome kako su gospođice iz visokog društva (za razliku od lakih žena, prostitutki i radnica koje su prodavale svoje tijelo) bile strogo pokrivene, zakopčane i zaštićene te se nisu ni na plaži smjele pojaviti golih ruku. Nije tako davno bilo vrijeme kada se i pokazivanje gležnja smatralo provokacijom.
Strogo pokrivene gospođice iz Beča s kraja Monarhije nestale su s vihorima Velikog rata, a žene su se izborile za to da nose hlače, sve kraće suknje te na kraju balade - bikinije. Makar u jednom dijelu svijeta gdje ne vlada diktatura burki reklo bi se da žene nose što žele, odijevaju se i razodijevaju po inspiraciji.
Prije petnaestak godina Hollywood je na čelu s Jennifer Lopez lansirao dekoltee do pupka, kombinacije pod kojima se nose tange i trakice za grudi jer konzervativnije bi rublje iz takvih haljina neukusno provirivalo, gola noga, golo (tetovirano) rame više nisu nikakav problem niti se više podrazumijeva da razotkrivanje jednog dijela podrazumijeva pokrivanje drugog, primjerice, pokazujete golu nogu, ali ste zato zakopčani do grla. Više nema diktata o skrivanju i pokrivanju otkad su se Rihanna i sestre Kardashian počele bez nekog stida pojavljivati po modnim revijama i premijerama praktički gole, omotane prozirnim tkaninama. Kao da je prevaljen dalek put od zakopčanih gospođica do današnjih gospođica kojima je u pokazivanju kože samo nebo granica.
Uz tetovaže i naušnice u jeziku i pupku, uz prozirne tkanine i grudi jedva pridržavane selotejpom u granicama vrtoglavog dekoltea, danas svaka žena može biti razuzdana i seksi poput Kleopatre s freski Tiepola Starijeg kojoj iz nemarno skrojene haljine grudi doslovce ispadaju na stol, pred oči zbunjenog i već “skuhanog” Marka Antonija. No, dok je moral Tiepolove Kleopatre blago rečeno dvojben, danas pokazivanje kože ne mora značiti da ste žena koja će rado otići u krevet bilo s kime i to ne samo na karnevalu. Koža je vaša i vi s njome radite što hoćete, skrivate je, pokazujete, svejedno. No, kako se u taj sustav vrijednosti uklapa “devin papak”?
Što znači potreba za naglašavanjem Venerina brežuljka? I što kada bi muškarci počeli nositi neki sličan umetak koji bi prenaglašavao konture njihova penisa? Bismo li ih proglasili manijacima? Ili bi nam takva muška moda bila seksi? Kad buljimo u neku zgodnu ženu ili muškarca, je li nam njihovo međunožje na pameti ili nam se sviđa način na koji se kreću, njihovo tijelo u cjelini, ono od njega što vidimo, ali i što ne vidimo? Treba li baš sve, a sada i Venerin brežuljak, biti na pladnju? I to prenaglašeni, nestvarni brežuljak, koji pobuđuje vrag bi ga znao kakve aluzije? Od vražjeg do devinog papka i nazad - odgovor znaju samo one koje ga nose.