Prijatelj kolumnista portala Cracked Marka Hilla umro je iznenada u 36. godini. 'Zvali smo ga Maximillian Thunderfucker, odnosno Max. Nisam nikad osobno upoznao Maxa i ne želim vrijeđati njegove prijatelje i rodbinu tvrdeći da smo imali duboko i smisleno prijateljstvo. Međutim, njegova me smrt naučila nekoliko stvari i zbog toga sam mu zahvalan', piše Mark Hill.
Mark je poučen tim iskustvom napisao kako će se današnje i buduće generacije morati nositi sa smrću ljudi koji su više od poznanika, ali manje od prijatelja. 'Oni nisu s vama išli u srednju školu, a nisu niti kolege s posla, no viđate ih nekoliko puta na tjedan', piše Hill. 'Ljudski mozak ne zna kako se nositi s ovakvim situacijama jer je takav stupanj poznanstva svojevrsna siva zona prijateljstva.'
1) Nadrealno je i neosobno
'Kada je Max objavio da se nalazi u bolnici nisam obraćao pozornost. Zvučalo je ozbiljno, ali ne životno opasno. Znao sam viđati druge prijatelje kako drugi dan nakon takve objave dijele recepte za kolače u obliku falusa', piše Hill. 'No, kada sam sljedeći dan provjerio svoj Facebook, izrazi sućuti već su počeli.'
Hill tvrdi da je saznavanje za smrt nekog poznatog putem Facebooka jedna od najgorih mogućih situacija zbog zagušenja te društvene mreže 'trivijalnim' informacijama. 'Kada vidite da sućut izražavaju ljudi sa smiješnim naočalama, cijela situacija djeluje osobito nadrealno.'
2) Nedostaju vam male interakcije
'Max mi je poslao zahtjev za prijateljstvo nakon što je pročitao i uživao u jednom od mojih članaka', piše Hill te dodaje da se njihovo prijateljevanje putem Facebooka svodilo na lajkanje i komentiranje objava. 'Ako vam se čini da je naše prijateljstvo imamo minimalan učinka na moj život, to je zato što je to istina. Naše je prijateljstvo bilo poput televizije upaljene u pozadini', zaključuje Hill.
Hill kaže da ćemo mu Maxove objave, unatoč tome što nisu razvili neki dublji odnos, svejedno nedostajati. 'Doznavanje stvari o Maxovom životu postalo je dio moje dnevne rutine', kaže Hill. 'Navikao sam se na viđanje njegovog imena u svojim notifikacijama i sada ga više nema.'
3) Doznate više o njima nego što biste to da nisu preminuli
'Kako su se počasti nizale, doznao sam da mi je Facebook zapravo dao dosta usku sliku o tome tko je Max bio kao osoba. 'Znao sam nešto o njegovom obrazovanju, ukusu i njegovim umjetničkim djelima, međutim tek sam kasnije doznao da je bio stariji nego što sam mislio', piše Hill. 'Nisam znao dublju psihologiju iza njegovih životnih odluka.'
Hill piše da je tek tada doznao da je Max imao muža, premda mu se uvijek činio kao heteroseksualac i samac. 'Kada sam se prisjetio fotografija Maxa i njegovog muža, koga sam do tada smatrao samo njegovim prijateljem, one su nakon te spoznaje poprimile potpuno novo značenje.'
'Nakon toga sam pregledao profil njegovog muža te sam preko njihovih objava na neki način proživio njihovu vezu. Sve one objave koje ljudi dijele sa svojim partnerima nakon tog iskustva počele su za mene imati veće značnje', zaključuje Hill.
4) Ne znate što trebate napraviti
'Kada netko koga znate osobno umre, postoji ustaljena praksa i procedura, bez obzira na to koliko se dobro osobu poznavali', piše Hill.
Hill nije objavio nikakvu počast na Maxovom Facebook zidu jer se bojao da će izgledati neiskreno i profiterski. 'Nisam bio siguran trebam li ovaj članak uopće napisati', tvrdi Hill. 'Je li ovo uistinu počast ili samo skupljam publicitet?'
'Mi smo prvi ljudi koji će se morati nositi sa smrti na internetu na ovaj način, a sigurno nećemo biti posljednji. Što prije utvrdimo norme bit će nam lakše. Upravo zbog toga nisam htio otići na njegov pogreb', kaže Hill. 'Internet postaje dio našeg života do te mjere da sve manje smisla ima odvajati 'pravi' život od digitalnog. Tako sam samo nastavio sjediti u svojoj sobi te sam se osjećao loše jer ne mogu ponuditi nikome utjehu, dok sam istovremeno u glavi računao nakon koliko vremena bi mogao opet početi s objavljivanjem smješnih fotografija s mačkama', piše Hill.
5) Nikada zapravo ne prestaje
'Počasti su nastavile stizati i tjednima nakon njegove smrti. Njegovi su prijatelji izmjenjivali priče o Maxu te su dijelili sadržaj koji ih je podsjećao na njega ili u kojem bi on prema njihovom mišljenju uživao', piše Hill. 'Objave su sada prestale, no uskoro će opet početi. Netko će objaviti nešto što će ga podsjetiti na Maxa i drugi će se uključiti. Nakon toga nastupit će godišnjice brakova i obljetnice. Odavanje počasti na internetu zapravo nikada ne prestaje.'
Procijenjuje se da će na Facebooku već 2060. godine biti više mrtvih korisnika nego živih. Facebook u slučaju smrti nudi nekoliko opcija za odavanje počasti, a možete jednostavno obrisati svoju stranicu.
'Mnogi ljudi još za te opcije ne znaju pa su mnogi profili tako osuđeni na život u limbu. Tako je i s Maxom. Njegov će profil biti u čudnoj između fazi te će poslužiti kao njegov virtualni nadgrobni spomenik', zaključuje Hill.
Hill kaže da ne zna kakvo je nasljeđe Max ostavio u pravom životu, ali kaže da je lijepo znati da barem online postoji kutak koji će biti kao spomenik Maxovom životu, umjetnosti i ljubavi.
'Hvala ti što si lajkao sve moje blesave šale Max', napisao je Hill za kraj.