Svakog studenog na internetu se održava Nacionalni mjesec pisanja romana (NaNoWriMo). Počelo je u studenom 1999. s 21 učesnikom, a u ovom trenutku stotine tisuća pisaca dovršava svoje romane od 50.000 riječi za još jedan NaNoWriMo.
Među nadobudnim piscima iz cijelog svijeta nalazi se i stotinjak programera koji ne pišu romane već programe za pisanje romana, objašnjava The Verge.
Naime, računalni programeri organizirali su svoje natjecanje koje su nazvali Nacionalni mjesec generiranja romana ili NaNoGenMo. Cilj je napisati program koji će potom napisati roman. Konačni rezultati najčešće su smiješni, neobični i znaju biti prilično zanimljivi.
NaNoGenMo je lani pokrenuo umjetnik i developer Darius Kazemi ovim tvitom:
Hey, who wants to join me in NaNoGenMo: spend the month writing code that generates a 50k word novel, share the novel & the code at the end
— Darius Kazemi (@tinysubversions)
November 1, 2013
'Javila mi se hrpa ljudi s riječima 'Zakon, totalno bi napravili takvo što'', kaže Kazemi. Dan kasnije, otvorio je repozitorij na Githubu u kojem su sudionici mogli predstaviti svoje projekte.
Pobijedio je roman 'World Clock', Nicka Monforta. Pjesnik i profesor digitalnih medija na MIT-u, Monfort je u svega 165 linija Python koda napisao program koji slaže scene, karaktera i lokacije u romanu za svaki minut u danu.
Knjiga je tiskana u izdanju Harvard Book Storea, ali Kazemi kaže kako je čitanje tog romana više pitanje izdržljivosti nego testament kvalitete priče: 'Čak i Nick očekuje da čitatelji pročitaju poglavlje ili dva prije nego okrenu na novu, slučajnu stranicu'.
Upravo je naracija 'rak rana' umjetne inteligencije. Brojne tvrtke i znanstvenici rade na stvaranju programa koji će znati generirati razumljivu i logičnu pripovijest, ali većina ih je ograničena na svega par rečenica takvog teksta.
No, NaNoGenMo je ionako'više orijentiran na zabavljanje samog sebe i, moguće, drugih ljudi, kaže Kazemi.
Kazemi je lani 'napisao' roman u kojem UI rutine oponašaju osobe koje lutaju virtualnom kućom dok program opisuje njihove akcije. Svaki put kad se susretnu, program bi njihov dijalog 'povukao' s Twittera.
Jedan bi tvit bio pitanje, a drugi odgovor. 'Rezultat su bili razgovori koji su se držali teme, ali nisu imali previše smisla', priznaje Kazemi.
Ove je godine napisao program koji se strogo pridržava vodiča za pisanje romana, korak po korak. 'Vodič počinje sa zahtjevom da se uspostavi svakodnevna rutina, potom da se pokažu želje karaktera pa da im se potom da poticaj na akciju i tako to', kaže Kazai i dodaje, 'Živi je užas za čitanje, ali bar ima radnju koja se odvija u pravom smjeru'.
Jedna je sudionica natječaja u romanu 'Twonos i twedrasude', odlučila malo doraditi roman Jane Austin. Svaka riječ dijaloga iz romana Ponos i predrasude, zamijenjena je riječju koja se u sličnom kontekstu upotrebljava na Twitteru.
Greg Bornstein se pak odlučio na program za pisanje stripa. Njegov noir strip program Generated Detective pretražuje stare krimiće dostupne online i čim pronađe zadane riječi (pitanje, ubojstvo, svjedok, oružje…) kopira rečenicu i lijepi je na prikladnu sliku s Flickra.
Na kraju, sliku i rečenicu propušta kroz stripovski filter, a rezultat je često prilično dojmljiv. 'Taj strip mi ponekad izaziva jezu', kaže Kazemi. 'Sve je vrlo nepovezano, poput priče iz nekog sna, baš poput većine NaNoGenMo romana.'