Žena, koja je u djetinjstvu trpjela zlostavljanje od strane očevog prijatelja, odlučila je svoju priču podijeliti s javnosti. Renee Baum iz Nashvillea u potresnom se pismu obraća muškarcu koji ju je zlostavljao, a nada se da će svojim istupom u javnosti pomoći onima koji prolaze kroz istu borbu kao i ona. Pismo, koje su prenijeli strani mediji, donosimo u cijelosti.
'Ranije nisam našla riječi kojima bih se izrazila. No, danas jesam. Sada vidim kako me promijenilo nekoliko stvari koje sam prošla kroz život.
Mogu se kladiti da misliš da te se više ni ne sjećam. Imala sam samo tri godine. Bila sam još praktički beba. No, moja prva sjećanja iz djetinjstva uključuju baš tebe. Sjedio si za kuhinjskim stolom s mojim ocem dok ste igrali jednu od društvenih igara. Proveli ste tako sate i sate, a onda si u jednom trenutku ovio ruku oko mene, a ja sam to prihvatila i privila se uz tebe.
Dok sam ti sjedila u krilu, a moj tata je sjedio preko puta nas, stavio si mi ruku pod haljinu. Tvoja velika ruka trenutak je bila na mom bedru. Malo ti je trebalo da povučeš moje gaćice u stranu i počneš dirati moje sićušno tijelo. Od šoka sam skočila s tvog krila. Koljenima sam udarila o stol pa su se figurice za igru prosule po podu. Tata je vikao na mene, a ja sam pobjegla u drugu sobu vjerujući da sam napravila nešto krivo.
To nije bio jedini put da si me dotaknuo. Dogodilo se to i puno puta poslije toga, ali ti to već znaš.
No ono što vjerojatno ne znaš jest da se svog djetinjstva ne sjećam previše. Moja krhka mladenačka psiha jako se trudila da zaboravi i sakrije ono što si joj učinio pa sam s godinama izgubila i dio svojih uspomena. Kad se sjetim svog ranog djetinjstva, sjetim se kako sam bila zlostavljana. Znam da su postojali Božići, rođendani, škola, prijatelji i ostale prekrasne stvari koje rade djeca. Sigurna sam da sam radila isto što i oni - učila plivati, voziti bicikl, kao i da sam prošla kroz radost ispadanja prvog zubića.
Znam da sam činila sve normalne stvari koje su radile i ostale djevojčice, ali ne mogu se sjetiti nijedne od njih.
Uspomene iz djetinjstva nisu jedino što si mi oduzeo kad si dirao moje tijelo staro tri godine. Nažalost, tu je i moj odnos s majkom.
Jednom sam joj rekla da si me dirao. Nije znala što učiniti pa nije učinila ništa. Mogla bih ti oprostiti to što si mi učinio jer znam da je za to tvoje ponašanje kriva bolest. Cijeli moj život bio je potreban da bih konačno oprostila svojoj majci. I sebe i nju godinama sam kažnjavala za ono što si učinio. Sad znam da je moja majka učinila najbolje što je mogla s onim što je imala u to vrijeme. To nikada nije bila njezina krivnja. Samo tvoja.
Kriv si i za odnos mojih roditelja. Majka me zamolila da čuvam svoju strašnu tajnu jer se bojala da bi te moj otac mogao ozlijediti. Tajnu smo od njega skrivale više od deset godina. Ne znam što je bilo bolnije za njega. Saznanje da si izdao njegovo povjerenje ili saznanje da smo mi izdale njegovo povjerenje tako što mu nismo rekle.
Osim moje nevinosti, odnosa s roditeljima, uzeo si i još nešto što sam shvatila tek zadnjih godina.
Kad si prije 30 godina dirao moje sićušno tijelo, oduzeo si i dio mene. Onaj dio koji povezuje tijelo s emocionalnim i duhovnim. Bio je to dio mene koji je trebao biti zadužen za samopoštovanje, zdrave granice i samosvijest.
Cijeli svoj život provela sam odvojena od svog tijela. Borila sam se s kilogramima jer se nisam mogla jasno vidjeti. Drugi me nisu poštovali jer nisam poštovala sebe. Cijeli svoj život osjećala sam se oštećeno zbog nekoliko tvojih trenutaka zadovoljstva.
Sigurna sam da nikada nisi ni pomišljao kako će tvoji postupci utjecati na moj život.
Čak i sa svime što si mi oduzeo, ja sam zahvalna. Dao si mi jednu od najvećih prepreka koje sam morala prijeći u životu. Naravno, voljela bih da nije moralo biti tako, ali znam da se sve događa s razlogom.
Zahvalna sam jer sam se godinama borila za svoj odnos s roditeljima - sad znam koliko on vrijedi. Znam kako je cijeli život biti u ratu s vlastitim tijelom pa sam zahvalna jer sam napokon shvatila zašto. Cijenim svaku pozitivnu promjenu u svom životu jer sada vidim gdje je došlo do sloma.
Zahvalna sam. Danas sam jaka, samostalna i nezaustavljiva, velikim dijelom i zbog toga što si mi učinio dok sam bila djevojčica. Volim ženu kakva sam postala iako su me do toga što sam danas doveli neugodni dijelovi moje prošlosti.
Zahvalna sam što mogu podijeliti ovu priču jer znam da tamo negdje ima još onih koji se bore s posljedicama zlostavljanja u djetinjstvu. Krivnja, sram, gađenje samom sebi, samo su neke od posljedica seksualnog zlostavljanja.
Ako moja priča pomogne barem jednoj osobi kod oporavka, bit ću sretna što sam ovo podijelila. Ako će od ove priče makar jedna osoba imati koristi, zahvalna sam što sam je napisala.
Da, oduzeo si mi mnoge stvari, ali nisi oduzeo moj duh.
Naučila sam pobijediti svaki izazov i prepreku. Zbog svega sam danas jača žena. Ne želim ti nanijeti zlo svojim riječima, no želim da znaš da su tvoji postupci nanijeli štetu meni i mojoj obitelji.
Oprostila sam ti sto puta, i nastavit ću to činiti, no nikad neću zaboraviti što si mi napravio. I dalje ću dijeliti svoju priču u nadi da će to pomoći nekome drugome tko dijeli moju borbu.'