- Nemamo gdje s napuštenim psima. Za nekoliko štenaca koje smo pronašli ovih ćemo dana improvizirati smještaj u šumi. Ne pitajte nas ništa o tome, ne želite znati. Mi nemamo prostor, Grad nam ne pomaže, očajni smo. Kad nam voda dođe do grla, a vjerujte da nismo daleko, pozvat ćemo sve koji su pronašli napuštene pse da ih donesu ispred zgrade općine, zavežu tamo, a mi ćemo ih dolaziti hraniti svakoga dana. Možda tada političari odluče nešto napraviti, kad im jadne životinje budu stalno pred očima - kažu volonteri Društva za zaštitu životinja Papagalo iz Korčule.
Još prošle godine na cijelom otoku je radio jedan ilegalni azil na privatnom zemljištu, no tamo se više ne mogu smjestiti napuštene životinje. Ta je priča gotova. Sve je palo na leđa volontera, njih šest, koji nemaju prostor za napuštene životinje. Nedavno su na jednoj napuštenoj plaži, na kojoj u ovo doba godine nema nikoga, pronašli tri štenca. S njima nemaju gdje. Kao ni s nekoliko drugih. A turistička sezona je praktično pred vratima.
- Općina našoj udruzi godišnje daje 2500 kuna. To je dobro, ali mi smo samo u zadnja dva mjeseca potrošili dvije tisuće kuna za sterilizaciju mačaka. Bez hrane, bez skrbi o psima, samo na sterilizacije. Jasno da preživljavamo od donacija i od novca koji sami među sobom prikupimo. Trebamo pomoć - makar privremeno zemljište na koje ćemo postaviti nekoliko kućica, da negdje smjestimo napuštene pse - dodaju volonteri.
I dok volonteri očajavaju, iz Grada kažu kako su svjesni činjenice da krše Zakon o zaštiti životinja, koji propisuje da jedinice lokalne samouprave mogu samostalno, ili zajedno, osnovati azil ili sklopiti ugovor s nekim azilom. No, premda Zakon propisuje tu obvezu, u njemu nije predviđena nikakva kazna za prekršitelje.
- Moja ideja je da kupimo zemljište izvan mjesta, na njemu sagradimo reciklažno dvorište, prostorije za komunalno poduzeće i azil. Problem je što mi imamo jedino zemljišta unutar grada, na kojima se ne može smjestiti azil, pa pregovaramo s vlasnicima da nam prodaju zemlju. Ljudi je visoko cijene, pa smo tu zapeli - kaže Andrija Fabris, gradonačelnik Korčule.
Na pitanje zašto prvo ne riješi azil, jer se u gradu priča kako se na gradnju reciklažnog dvorišta čeka zadnjih 15 godina, a psima gori pod šapama, kaže da je njemu sve jednako važno i da se ne može raditi jedno bez drugoga.
- Mi udruzi izlazimo u susret i dajemo im prostor da postave štand u gradu, kad prodaju sitnice za financiranje svog rada. Nemojte me krivo shvatiti, ja obožavam mačke i znao sam im donijeti hranu, ali to radim kao pojedinac, ne kao gradonačelnik. Ruke su mi službeno vezane - tvrdi Fabris.
I dok je na Korčuli, kao i na susjednom poluotoku Pelješcu, situacija sve gora, aktivisti kažu kako je zakon loš jer ne predviđa kazne. Zbog toga na terenu situacija varira - dok neki imaju azile i godinama izdvajaju novac za njih, drugi se prave da problema nema. Zbog toga ne odgovaraju.
- Na jednom sastanku s predstavnicima lokalnih zajednica iznenadila me reakcija ljudi: tražili su da se uvedu kazne. Razumio sam ih, jer postoje situacije da jedna općina financira azil, druga ne, a onda sve životinje nekako završe na ulicama ove koja financira. Treba uvesti kažnjavanje i prisiliti sve da se drže zakona - smatra Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja.