Iako su od smrti najpoznatije i najglasnije talijanske spisateljice i novinarke Oriane Fallaci prošle već gotovo četiri godine, ona, njezina ostavština i njezina životna priča još uznemiruju duhove. No, ovaj put ne u redovima svjetskih vođa koje je za života provocirala, ni islamskog naroda koji je bez pardona vrijeđala, nego u vlastitoj obitelji koja zbog njezina nasljedstva danas vodi sudsku bitku.
Sin je postao ‘bivši’
Jer sve što je u životu imala, Oriana je nakon smrti ostavila svome nećaku, Edoardu Perazziju, 44-godišnjem modnom menadžeru. Tim je potezom zadala posljednji udarac sestri Paoli Fallaci, koju je iz oporuke potpuno izostavila, a čijeg je sina financijski zauvijek osigurala. Edoarda njegova majka Paola zato danas naziva “svojim bivšim sinom”. Na sudu, povrijeđena i ljutita, pokušava osporiti Orianinu oporuku, ne želeći se pomiriti s činjenicom da joj sestra nije ostavila baš ništa.
No, kada se uđe malo dublje u ovu obiteljsku dramu, sasvim je jasno zašto ta čudesna i svojeglava žena svojoj rođenoj sestri nije ostavila ništa (osim dozvole da za života prebiva na njezinom nekoliko milijuna vrijednom imanju u Toskani). Kao jedno od posljednjih udaraca i razočaranja koja je Oriana od Paole doživjela Edoardo pamti ono kada im je 2003. spisateljica rekla da ima rak. Danas se još uvijek, kaže, teško nosi s reakcijom svoje majke.
Teške, užasne riječi
- Sjedili smo u njezinoj kući u Chiantiju i Oriana nam je rekla da ima rak. Pitala je moju mamu može li otići s njom u New York, otpratiti je na liječenje. Mama je na to rekla: ‘I ja sam bolesna i imam puno posla’. Bio je to užasan razgovor koji se poslije nastavio. Mama je tetku optužila da je pisala knjige za fašiste i nakon nekoliko dana jednostavno su prestale razgovarati - prisjeća se Perazzi koji je nedavno na novinarsko pitanje jesu li se dvije sestre doista mrzile odgovorio:
- Mama više nije željela ni vidjeti Orianu. U bolnici se pojavila tek kada je tetka već pala u komu. Rekla je za nju da je kao Lady Macbeth.
No, on je, kaže, zato sa svojom tetkom uvijek imao posebno blizak odnos, u njoj je, otkriva, pronašao majčinsku figuru. Budući da je Oriana godinama živjela u New Yorku, Edoardo bi, koji je tamo barem jednom mjesečno putovao zbog posla, uvijek kod nje prespavao. Razgovarali su o svemu, dopisivali se i jedno drugome obraćali s problemima.
Knjiga je najvrednija
- Bila je jako vezana za mene i bila je jako velikodušna - otkriva Edoardo koji je zajedno sa stanom koji je Oriana imala u New Yorku i posjedima u Italiji, dobio i gomilu papira koji oslikavaju njezin život.
- Uvijek je nešto zapisivala. Kada god bi netko od članova obitelji nešto rekao, ona bi to odmah zapisala. Nismo ni znali da zapravo tako stvara još jednu knjigu - rekao je nakon njezine smrti Edoardo koji upravo tu knjigu smatra najvećim darom koji je dobio od nje.
“Un cappello pieno di ciliegie” (“Šešir pun trešanja”), knjigu o svojim precima koju je Oriana pisala čak deset godina sve do terorističkih napada 11. rujna u New Yorku, kada se primila pisanja knjige upravo o njima, Perazzi je objavio dvije godine nakon njezine smrti, unatoč negodovanju svoje majke. Ona je u talijanskim medijima glasno protestirala, ne želeći da se “obiteljsko smeće” iznosi u javnost. No, Edoardo je postupio, tvrdi, prema željama Oriane, koja je prije smrti u knjigu unijela još neke, posljednje izmjene. Oriana, koja se liječila u New Yorku, željela je umrijeti u Italiji, točnije u svom domu u Chiantiju, gdje je bila najsretnija.
Nije stigla do Chiantija
No, do njega nikada nije stigla.
- Nazvala me jedan dan i rekla mi da joj moram početi organizirati sprovod. Rekla je da hitno moram doći u New York. No, nisam mogao jer sam upravo bio usred nekog posla u Veneciji. Tada mi je odgovorila: ‘Idiote, zar ne razumiješ da umirem’ - prisjeća se.
I imala je pravo, kada je došao, već je bila na kraju snaga.
Privatnim zrakoplovom prebacio ju je u Firencu, gdje ga je zamolila da kupi bocu šampanjca da proslave njezin povratak kući.
No, do Chiantija nije stigla, preminula je u Firenci 15. rujna 2006. u 78. godini. Edoardo danas prebire po njezinim sjećanjima, a s majkom komunicira samo preko odvjetnika.