Vicki Perez, manekenka za kupaće kostime, otkrila je u ispovijesti medijima da se zbog nedijagnosticiranog tumora na mozgu udebljala 20 kilograma. Od modela savršene figure postala je osoba koja se boji izaći iz kuće jer joj se lice napuhnulo, a noge toliko natekle da je morala nositi muške cipele.
Sa 58 kilograma došla je na 78 u samo godinu dana unatoč tome što je svakodnevno vježbala. Na koncu je shvatila da nešto nije u redu i dijagnosticiran joj je Cushingov sindrom, stanje koje uzrokuju visoke razine kortizola, a liječnici su tek kasnije otkrili da je sindrom zapravo uzrokovao tumor na hipofizi.
‘Vježbanje je uvijek bila moja strast. Treniram svaki dan. Bila sam šokirana kad sam shvatila da mi lice otiče, kao i ruke i noge. Toliko sam bila natečena da sam morala nositi muške cipele, a odjeća mi nije pristajala. Cijelo sam se vrijeme osjećala napuhnuto i nisam htjela izaći iz kuće’, rekla je za britanske medije.
Vicki Perez prije dijagnoze
Vicki Perez prije dijagnoze
Perez, koja živi na Floridi, znakovi za uzbunu bili su i neobičan osip po rukama i tijelu, a u bolnicu je dovedena nakon što je pala u anafilaktički šok.
Unatoč brojnim testovima, doktori nikako ništa nisu mogli otkriti i govorili su da je sve u redu. Tek nakon što je posjetila specijalista za Cushingov sindrom u Alabami, otkriven joj je tumor na mozgu.
Operirana je u lipnju prošle godine i promjena je odmah bila vidljiva: ‘Dva dana nakon operacije stopala su mi normalno izgledala. Bila sam uzbuđena, osjećala sam se odlično, ali već nakon mjesec dana bila sam ponovno u bolnici na drugoj operaciji. Oporavak je bio grozan. Boljelo me samo što sam se morala pomaknuti. Morala sam ponovno učiti hodati i trčati. Bila sam ljuta i plakala sam cijelo vrijeme. Poremetili su mi se hormoni i mislila sam da sam luda.’
Vicki Perez se vraća u formu.
Perez se još uvijek oporavlja od svega, no što se kilaže tiče, pala je na 68 kg. ‘Ovo je polagan proces. Nisam se sto posto vratila u normalu i svaki emotivni stres može biti opasan i uzrokovati još jedan šok. No, vidim napredak i koncentrirala sam se na svog sina i da dovršim fakultet. Sinu mi je bilo jako teško gledati me ovako bolesnu, ali sad mogu provoditi vrijeme s njim, on je puno bolje i ne izostaje iz škole. On je tu najvažniji, ne bih mogla proći ovo bez njega’, rekla je Vicki.