Bila je to bura za dugo pamćenje i duboko smrzavanje. Nismo se već dugo tako “nacvokotali”, a iako prilično otporni, malčice smo i “prošmrcali”. Kada bih navečer, nakon cjelodnevnog boravka na buri došao kući, još bih satima osjećao neku čudnu vrućinu u glavi, kao da sam je držao u mikrovalnoj pećnici, prepričava Edi Škovrlj, HTV-ov reporter čiju je 23 godine dugu novinarsku karijeru obilježilo izvještavanje o buri ili bolje rečeno na buri.
Udar ‘Luce’
Tako je bilo i sada. Za prošlotjednog udara “Luce” na Hrvatsku, nevere koja je odsjekla otoke i doslovce zaledila obalu, Škovrlj je stao pred kameru i odolijevao udarim bure izvještavajući za informativne emisije HTV-a. Takav način javljanja uživo postao je već TV standard, pa su i kolege iz Škovrljeve matične kuće, ali i onih konkurentskih, na jednaki način javljali o nevremenu.
- Čekanje trenutka uključenja činilo mi se kao vječnost, jer nije bilo moguće biti duže od pet minuta izložen udarima vjetra. S obzirom na to da sam se javljao gotovo svaki puni sat, u dva dana ukupno 10 puta, taman kad bih se odledio od prethodnog javljanja počele bi pripreme za sljedeće. Najteže je bilo uključenje u središnji Dnevnik jer bi do tada svi, i snimatelj i tonski snimatelj, bili prilično pothlađeni. Teško je posebno govoriti pod takvim okolnostima dok vam se smrzava lice i vilica. Od neprocjenjive važnosti su dugogodišnje iskustvo i koncentracija. Pa čak i u najbanalnijim situacijama kao kako voziti, a da vam bura u trenutku izlaska iz auta ne iščupa vrata - govori Škovrlj o buri koju će čak i on dugo pamtiti. I to ne samo zbog hladnoće nego posolice, silne količine soli koju bura iz mora ispuše.
- S obzirom na to da sam se prvi dan javljao iz Ražanca, podvelebitskog mjesta na izravnom udaru bure, ‘nauživali’ smo se soli u zraku. Javljanja sam radio leđima okrenut prema moru, a kada bih završio, nužno je bila potrebna desalinizacija, odnosno uklanjanje zalijepljene soli s jakne, hlača i cipela - govori Škovrlj. Inače, radni dan mu kada krene bura traje od jutra do mraka. Konkretno je sada to značilo od devet ujutro do iza 20 sati. Prvo uključenje uživo obično ide za podnevni Dnevnik.
Dinamika javljanja
- Prije samog uključenja potrebno je, naravno, prikupiti najzanimljivije informacije i sebi u glavi posložiti koncept uključenja. Javljanja uživo ma koliko se nekome iz naslonjača učine jednostavnima, po mom dubokom uvjerenju najsloženija su forma TV izvještavanja. Osim koncentracije važno je postići tečnost i neprekinuti slijed misli u trajanju od minute ili dvije, što nije lako. Nakon posloženog teksta u glavi, uvijek inzistiram da to bude najatraktivnija pozicija, ma koliko opasna bila. Televizija je slika i pričati o nečemu, a ako to nije potkrijepljeno kvalitetnom slikom, u najmanju ruku je nevjerodostojno. Svako sljedeće javljanje nastojim nadopuniti, promijeniti, obogatiti novim informacijama, jednom riječju ne volim se ponavljati. Vrlo često uz javljanja paralelno snimamo materijal za reportažu tako da ponekad u zadnji tren prekidamo snimanje, odrađujemo javljanje i ponovno snimamo. Žestok je to ritam u kojem se zna dogoditi da se u istom danu više puta vraćam s terena u redakciju kako bih napravio reportažu od snimljenog materijala, i opet odlazim odraditi javljanje za neku emisiju - objašnjava. Naravno, izuzetno bitan segment zimi je odjenuti se prikladno. No, kaže Škovrlj, kada je osjet hladnoće i do -20, a bio je, teško je pronaći adekvatnu odjeću.
Stiže oprema
- Često mi ljudi znaju prići i reći da sam bio slabo odjeven. Čovjek ‘klima’, onim što ima. Eto, uskoro bi i mi novinari u sklopu HRT-a trebali biti opremljeni jedinstvenom terenskom odjećom. Zaštitna oprema mislim da je nužno potrebna. A do tada iz ormara se vadi najtoplija odjeća i obuća, a znao sam, bit ću iskren, ‘užicati’ i jaknu od nekog od kolega s posla, ako mi se učinila toplijom. Ima jedan tehničar koji usred zime radi u kratkim rukavima. Njegova jakna je uvijek na ‘izvolte’, ali, na žalost, dva je broja veća. A pred kamerom treba voditi računa i o stilu, pa makar i u najekstremnijim uvjetima - šali se komentator iz zadarskog dopisništva koji s bura izvještava još od 1997. U travnju je otvoren novi most u sklopu autoceste preko Novskog ždrila, poznatiji kao Radićev, a već je prva bura pokazala koliko će biti problema. Škovrlj je tada imao 20 kg manje pa je kaže, bura njime vijorila kao sa zastavom. Do sada je odradio više od 100-tinjak vjetrovitih terena, a ušao je i u viceve. Zadnji kaže kako je bura bila toliko hladna da je čak i Škovrlj stavio kapu. A ima ih još...
- Kako sam dosad bio tvrdokorni protivnik kape, vlastitu ni nemam, pa sam ovu posudio od sina. Ima još jedna šala, glasi ‘ni najstariji mještani ne pamte buru, a da Edi nije na mostu’! Na sreću ili nesreću ova je istinita. U posljednja dva desetljeća buru sam uspio brendirati i dati joj respektabilno mjesto u nizu TV vijesti - zaključio je Škovrlj.