"Medine dlake... ", pruža mi par dužih, sivih, slijepljenih komada Igor Blažević, velebitski rendžer. Odlijepio ih je s kore jele, propeo se na nožne prste, ispružio ruku skroz iz ramena ne bi li ih dokučio. Zamišljam koliki je bio medvjed koji se prije možda svega sat, dva ovdje trljao. Stajao je na stražnjim nogama i leđima prolazio po kori stabla čisteći se od nametnika.
Noć sam dijelom probdjela, dijelom spavala u drvenoj kolibi ni pedeset metara dalje. U nevelikoj osmatračnici u šumi Velebita, drvenoj kući sa specijalnim staklom napravljenoj za promatranje divljih životinja. Ovdje na devet stotina metara nadmorske visine, nedaleko Baških Oštarija, u području zvanom Ravne drage, prolaz je za životinje, zna se da je puno medvjeda,...