Pjesme Nede Ukraden obilježile su mnoge generacije, a ova glazbena diva i jedna od omiljenih pjevačica regije svojih će impresivnih 50 godina karijere obilježiti velikim koncertom u Lisinskom 19. ožujka. Pjevačica koja sa svojih 67 godina izgleda barem upola mlađe, i dalje neumorno niže uspješne singlove, poput “Bijela košulja”, “Favorit”, “Kaldrma” s kojima je u kratko vrijeme osvojila publiku diljem regije, trenutno je na turneji. Zrači istom energijom i elanom kao i na svojim glazbenim počecima, a nastup u Lisinskom, njoj posebno dragoj dvorani, najavila je kao spektakl o kojem će Zagreb još dugo pričati.
Strogi odgoj
- Da mi je netko rekao da ću nakon 50 godina voditi ovaj razgovor, a da bude povod estrada, nasmijala bi se jer ni u najskrivenijim snovima nisam vjerovala, ni maštala da budem samo pjevačica. Bila sam vrijedno i pametno dijete koje je raslo u obitelji koja je davala sasvim druge temelje. Baka me vidjela kao doktoricu, a tata kao odvjetnicu ili u diplomaciji. Završila sam dva fakulteta i spojila znanje jezika s pravom, što je idealna kombinacija za baviti se diplomacijom. Ali, život stvarno piše romane i ispisuje stranice kako nismo planirali, a možda ni željeli, ali su na svoj način fantastične i uzbudljive. Meni je ovih 50 godina proteklo uz muziku, ali najljepše stvari koje su mi se dogodile, osim naravno rođenja mog djeteta, dogodile su se zahvaljujući pjesmi. Mogu samo reći veliko hvala prije svega mom talentu i ljubavi koju su mi roditelji pružili i podržali me – napominje Neda.
Iako je završila filozofski i pravni fakultet i vjerovala kako je estrada nešto što neće potrajati dugo, njezin je uspjeh neupitan, a ljubav prema glazbi jednaka kao i prije pola stoljeća.
Kruna karijere
- Otac me uvijek dočekivao sa mojih silnih putovanja. Kad su mi na pravu ostala tri ispita do kraja, dolazila sam iz Zagreba s pregršt nagrada, zlatnom, platinastom, dijamantnom pločom i sa teškom Zlatnom pticom. Izlazim iz aviona i pokazujem ocu sve te nagrade, a on kaže: „Bravo, super je to, ali kad ćeš ono privredno pravo prijaviti”. Do zadnjeg je časa smatrao kako je pjevanje profesija koja nije sigurna. Svjedoci smo bili nekih prilično tužnih sudbina, čak i velikih zvijezda koje su pod starost završili u siromaštvu i bijedi duboko razočarani u život, ili su utonuli u drogu i alkohol. Da bi me poštedio svega toga, bila sam strogo odgajana, da budem čvrsto na zemlji, da živim od svog rada, da se ne oslanjam da će mi netko nešto servirati, pokloniti, bilo država, muž, stranka... No, godine pjevanja su isto potvrda mog vrlo posvećenog rada. Razmišljala sam baviti se nečim drugim, jer znala sam koliko je estrada promjenjiva i nesigurna, i smatrala sam da bi se u mirnije dane trebala baviti dostojanstvenijim i normalnijim poslom. No, to mi se nikad nije dogodilo i cijelog sam života radnik treće smjene – smije se pjevačica.
Koncert u Lisinskom biti će kruna njene bogate karijere i poklon brojnoj vjernoj publici.
- Već sam imala koncert u Sava centru bio je to, kažu, nastup koji još nije viđen u tom prostoru. Ima fantastičnih koncerata, rasprodanih dvorana, ali sve se uglavnom kreće ustaljenim redom: izađe zvijezda, otpjeva svoje pjesme i završi večer. Kod mene je to prije svega presjek vrlo bogate karijere koja se sastojala od prilično različitih pjesama, od najljepših, pastoralnih balada, od brzih „umpa-cumpa” pjesmica, od vrlo ozbiljnih skladbi sa zborom, ozbiljnim glazbenicima, do toga da sam ja netko tko jako voli sevdah i poslije 50 godina premišljanja, ostvarila sam svoju dugogodišnju želju i otpjevala desetak najljepših pjesama s tog područja, ne samo bosanskih sevdalinki, nego i mekedonsku, crnogorsku i obradila ih na svoj način i snimila album sa zborom Isa Beg na kojem su “Snijeg pada na behar na voće”, “Moj dilbere”, “Čudna jada”, “Grana od bora”, “Aj mene majka jednu ima”, “Zašto si me majko rodila”i druge. Ali, sam i netko tko je rastao i upisao fakultet zbog rock’n’rolla, tako da će tu biti malo rocka, malo popa, malo sevdaha, ali ja sam netko tko i pleše, sve samo ne statična pjevačica, pa će biti plesa i trubača, spektakl s božanstvenim gostima – najavljuje.
Skladatelj Novković
U svojoj je karijeri snimila puno izvrsnih dueta sa vrsnim kolegama glazbenicima poput Arsena Dedića, Miše Kovača, Vlade Kelembera, Mate Došena, Željka Samardžića, Ivana Zaka. A večer u Lisinskom će biti posvećena i fantastičnim autorima, glazbenicima bez kojih, kako kaže, ona ne bila to što jest.
To su autori koji su mi napisali hitove koji i danas traju jer bez velikih pjesama nema ni velike karijere. Sve može biti trik, štos i plesati jedno ljeto, ali karijera koja traje mora biti satkana od jako dobrih pjesama, dobrih autora. Tu ću večer posvetiti ljudima kojih više nema, prije svega to je Đorđe Novković, Arsen Dedić, Kemal Monteno, Jadranka Stojaković. To su imena s kojima sam imala sreću surađivati, koji su mi dali lijepe pjesme, s kojima sam provela divne dane družeći se, a ne samo pjevajući njihove pjesme jer mi smo bili prijatelji – priča Neda.
Posebno mjesto u njezinoj karijeri ima pjesma Đorđa Novkovića “Zora je svanula”.
Čudesna moć
- To je pjesma čudesne, magijske moći. Ona je kao magnet. Na ljetnim terasama prije kad bi krenula s tom pjesmom, svijet navrne, kao da ih netko istrese. Milijuni suza su potekli uz tu pjesmu dok su je ljudi pjevali sa mnom. Jako sam vezana uz nju, nikad mi ju nije dosadilo pjevati i svaki mi je put jednako novi izazov. Prije nekoliko dana sam došla iz Sofije, Bugarske i pjevala sam tamo “Zora je”. Nevjerojatno je kako je Bugari pjevaju, ali i Rumunji, Slovenci, ljudi koji možda i ne razumiju što pjevate i o čemu, ali jako je osjećaju. Tako je i na koncertima širom svijeta. “Zora je” predivna pjesma otpjevana na nekoliko svjetskih jezika, što znači da su je ljudi osjetili, da je prepoznata u svojoj strukturi kao fantastična, univerzalna melodija koja odlično komunicira i s ljudima drugog govornog područja i kolega koji je izvode na svoj način – objašnjava.
Svojevremeno je upravo tu skladbu pjevala i pred kontroverznim, smaknutim libijskim diktatorom Gadafijem.
- Pisalo se i da mi je Gadafi izjavljivao ljubav, što stvarno nije istina. Iako bih možda bila bogata da je. Imala sam priliku upoznati ga 2007. kad sam s jednom kulturno-gospodarsko-sportskom delegacijom bila u posjetu Libiji. Zaista sam sa zanimanjem željela upoznati državnika, koji je djelovao poput lika iz nekog hollywoodskog filma. Imao je imidž nepredvidivog, neobičnog državnika, od ženske pratnje, odjeće koje je nosio, misterioznosti koju je širio. Rekli nam da će nas Gadafi primiti u velikom šatoru, na impresivnom imanju s jakim osiguranjem. Sjedili smo poredani u krug i čekali ga, a on se pojavio poput pastira gazeći preko neke livade. Nisam mogla vjerovati da je to predsjednik države. Prošlo je upoznavanje, svatko od nas se predstavio. Ja sam rekla da sam rođena u Dalmaciji, živjela u Sarajevu, i kako predpostavljam da je on dok je bio u Jugoslaviji čuo jednu moju pjesmu i na mikrofon bez muzike počnem pjevati “Zora je svanula”. On je zapljeskao i rekao mi da zna tu pjesmu. Još interesantnije je što je kad smo bili u obilasku Tripolija i između ostalog, obišli i Parlament. Tada je jedan od zastupnika došao za govornicu i počeo pjevati “Zora je svanula”. Svi su bili šokirani. Onda je rekao da je on studirao u Zagrebu i da je zahvaljujući toj pjesmi na plesu upoznao svoju suprugu koja se zvala Jadranka. Oženili su se i dobili petero djece. To mi je predivna uspomena – prisjeća se.
U mnogo pjesama koje je otpjevala ima i dosta autobiografskih momenata.
- Kad su u pitanju pjesnici, autori pjesama oni koji su znali da je pjesma meni namijenjena, uvijek bi malo mene utkali u to. Bilo da je “Boli, boli” ili “Majko, majko”, “Došlo doba da se rastajemo”, ili “Piši mi” jer imala sam jednu ljubav koja je bila daleko od mene, u Americi, pa sam stalno putovala i nadala se lijepom vremenu da poleti avion, pa je tako nastala pjesma “Posluži nas srećo”. Ima me dosta u pjesmama u kojima sam pjevala, ne samo u starijima, nego i u ovima novijeg datuma, ovih mladih pjesnika. Iako nismo generacija i nismo se previše družili, nešto su ljudi osjetili – priča Neda.
Iako je bila velika zavodnica, na brak se odlučila samo jednom, no on je kratko potrajao.
Sretna u ljubavi
- Što se ljubavi tiče, dobro mi je, hvala Bogu. Teško je mene pratiti, vjerovati mi, ostvariti vezu. Danas sam ovdje, a sutra već 500 ili 1000 kilometara od kuće. Tko bi imao živaca za to. Ja sam netko tko je jako sretan, prije svega jer sam dočekala godine koje imam. Drugo, što se bavim poslom koji mi je Bogom dan, ali i zasnovan na trudu, sreći, talentu. Jako volim putovati. Zbog ovog razgovora sam došla iz Beograda. Mene sve veseli, i lijepi dan, pjevam dok vozim i divim se svemu oko sebe. Zrele godine donesu puno toga lijepog. Prije svega, naučite se voljeti život i voljeti sebe. Kad ste mladi to je panika da se sve stigne, da se posao obavi kako treba, mislite jeste li dobri šefu, mužu, tati, stalno se moraš dokazivati. Ja sad nemam tu potrebu, osim da se dokažem sebi zbog svojih obaveza, standarda koji sam u poslu postavila, zbog izazova jer svaka nova godina nosi nove pomake u glazbi i estradi, ali nastojim zbilja uživati. I uživam i zato sijam. A da li volim? Volim. Jesam li voljena? Jesam – tajanstvena je mladolika pjevačica.
Baka troje unučadi, 7-godišnjih blizanki Aleksandre i Nede i tri i pol godine starog Dušana, najviše uživa upravo u toj životnoj ulozi.
- Nisam od onih baki što će kad roditelji roditelji kažu jedno, suprotno tome sve pokvariti. Prije svega, ne volim neodgojenu djecu, a to su razmažena djeca koja koriste situaciju da im jedan povlađuje, a drugi ne. Ono što im ja želim pružiti su beskonačna ljubav i podrška, koju mogu dati. Od toga da ih obožavam, da su ispunjenje svih mojih snova. U životu sam prvo htjela imati još djece, a kad mi se ta želja nije ispunila, onda sam Boga molila da mi se kćer uda i da mi rodi barem dvoje, troje unučadi. I kad se to dogodilo, nitko sretniji od mene. Mi živimo pod istim krovom i tome se svi čude i pitaju kako mogu tako živjeti, jer nemam svoj mir. Imamo veliki komforan stan, dva spojena u jedan, ali činjenica je da one rastu preda mnom i da sam uz njih za mene je neprocjenjivo blago. Sav taj umor kad se vratim s puta je izbrisan, kao gumicom, kad mi one otvore vrata. Ponosim se sa svojom obitelji, ali i krasnim odnosom sa svojim zetom, možda netipičnim za ove prostore jer obično se mrze punica i zet. Ali, ja smatram da sam sa njim dobila sina, a ne da mi je uzeo kćer – tvrdi pjevačica.
Zanemarila ružno
U svojoj bogatoj karijeri imala je puno lijepih, ali i teških trenutaka.
- Najljepši momenti se tek trebaju dogoditi jer ovo je mojih prvih 50. Ali, najljepše je što nakon svih tih godina s jednakom ljubavi i intenzitetom radim nešto što nije nimalo lak posao. Ovo je surovo vrijeme gdje vas melju novi hitovi, izvođači, stižu nove mlade snage i treba biti u korak s njima. Jednom riječju, vrijeme je u kojem se ne možete osloniti na minuli rad. Lijepo je pjevati stare hitove, ali bez novih nitko neće kupiti ulaznicu. Sretna sam jer imam ljubavi i energije da se time bavim i to je moj najveći uspjeh, pored moje kćeri koja je daleko nešto najvrijednije i najljepše što mi se u životu dogodilo. A odgojiti dijete sama, pogotovo u pubertetu, kad su nastali lomovi u bivšoj domovini nije bilo nimalo lako. A ako me pitate za najgori moment, to je, nažalost, raspad zemlje u kojoj sam živjela, odlazak iz sredina u kojima sam živjela, nemogućnost da se u svojim najljepšim godinama posvetim i bavim onime što najbolje znam. I da uživam u plodovima svoga rada, jer sam morala krenuti, ne od nule, nego od minusa i u hodu rješavati i bolest svojih roditelja i odrastanje djeteta, školovanje i bila suočena s katastrofama, od materijalnih, uništenja, bombe, i u Beogradu i u Imotskom, ali snaga i ljubav koja me je vodila imala je samo jedna cilj: zanemari što je ružno, ostavi i prepusti zlim i lošim ljudima da se bave svojim zlom, a mi ajmo gledati naprijed, u ljubav i ovo vremena što nam je Bog dao provesti u lijepim trenucima, u miru i zadovoljstvu s onima koji nas razumiju, vole, poštuju. Ponukana potrebom da svom djetetu priuštim komad sreće i mladosti, lijepog zrelog života, školovanje, a što zbog imoćanskog inata imala sam snage i uspjela pored svega ostati zdrava i normalna. Vrlo često sa proplakanim noćima, ali opet su svanule neke nove lijepe zore za mene i sretna sam i ponosna što sam uspjela imati još uvijek ljubavi, poštovanja, razumijevanja da se traje i nastavi – zaključila je pjevačica kojoj je velika želja obnoviti roditeljsku kuću u Imotskom i pokazati unukama gdje im se baka rodila.