Tuga vas obuzme dok stojite ispred kuće čiji prozori zjape kao duplje, a ulaz bez vrata poput okamenjenog vapaja umrlog. Nema više života ispod njezina urušena krova. Vrt je već davno ostao bez kićene ograde pa se s ceste još jasnije vide pustoš, praznina, napuštenost...
Dok gledate ostatke secesijskih štukatura na pročelju i još uvijek lijepe ograde od kovanog željeza u prizemlju i na balkonu gore na katu... a pogled padne na stari, već blijedi i s vremenom oštećeni natpis ispod gornjeg prednjeg prozora: "Villa Bianca", prepustite se filmu u glavi i vratite se u vrijeme kad su majstori secesije stvarali arhitektonske, dizajnerske, grafičke... ljepote koje nemaju vijek trajanja.
Kroj za bogatašice
Čak i danas, eto, tu ruinu ne možete zaobići i ne primijetiti dolazite li prema Trogiru iz pravca Splita, koja poput groba jednog završenog lijepog života stoji s desne strane ceste, između manjih zgrada iz šezdesetih i "novokomponiranih" građevina s apartmanima i natpisima koji optimistično mame turiste. Kuća stoji kao nešto od čega bi svakako trebalo okrenuti pogled i upustiti se u životnu vrevu koja vas zove prema starom Trogiru, piše Slobodna Dalmacija.
Ali nije uvijek tako bilo. Villa Bianca dobro je poznata i starim i mlađim Trogiranima i povremenim prolaznicima, a desetljećima je privlačila pažnju trogirskih kroničara, povjesničara, arhitekata, pa čak i štovatelja visoke mode, jer toliko toga lijepoga vezano je za ovu kuću.
Njezina "životna" priča duža je od stoljeća, a osim secesijske vrijednosti, ona je rodna kuća najslavnije Trogiranke u posljednjih stotinu godina, barem kad je o modi riječ.
Da, tu se rodila slavna talijanska dizajnerica visoke mode Mila Schön, čije su haljine nosile britanska princeza Diana, iranska carica Farah Diba, bivša prva dama Amerike Jacqueline Kennedy i njezina sestra Lee Radziwill, potom prva filipinska dama Imelda Marcos, pa i "Fiatova" prva dama Marella Agnelli... i mnoge druge svjetske bogate žene. Mila nije bila trogirska, niti hrvatska, nego talijanska dizajnerica, ali i to je dio ove priče koja započinje s jednom zapuštenom i ostavljenom arhitektonskom ljepoticom koju više nitko neće.
Mila Schön, pravim imenom Maria Carmen Nutrizio, rođena je tu 28. rujna 1916. godine. O značenju obitelji za Trogir dovoljno govori i rad dr. Ive Babića i prof. Arsena Duplančića "Povijest trogirske obitelji Babić - Nutrizio" ("Građa i prilozi za povijest Dalmacije", 1990.). Cilj njihova članka je bio prikaz obitelji Babić, kasnije talijanizirane u Nutrizio i Nutrizio-Grisogono, koja se u Trogiru prvi put pojavljuje 1317. godine, a s nestankom muških potomaka nestaje tridesetih godina 20. stoljeća. Podrijetlo im je iz Poljica, a i sama Mila Schön je u jednom od zadnjih intervjua potvrdila da potječe od poljičkih knezova i venecijanskih grofova.
Njezin davni predak Šimun Nutrizio-Grisogono je 1773. u Veneciji ishodio plemićku titulu, pišu Babić i Duplančić te, među ostalim, navode kako je obitelj Nutrizio tijekom 19. i 20. stoljeća imala najljepše palače u Trogiru, među kojima i cijelu palaču Stafileo s lijepim gotičkim prozorima.
Na jednom od tih prozora, navode trogirska prepričavanja Babić i Duplančić, upravo je Gabriele D'Annunzio za svojeg posjeta Trogiru ugledao jednu od lijepih kćeri Nutrizio, napisao joj stihove na ceduljicu i dobacio joj je. Nije zabilježeno kakav je efekt kod trogirske kćeri izazvala pjesnička poruka budućeg duhovnog inspiratora Benita Mussolinija, ali jest činjenica da je poslije Stefano Nutrizio, brat Mile Schön, u godinama fašizma bio sljedbenik te ideje i istaknuti novinar i urednik u Italiji.
Obitelj Nutrizio
No, vratimo se Trogiru i bogatoj obitelji Nutrizio, koja je u palači Ćipiko na glavnom trgu držala ljekarnu početkom 20. stoljeća. Čak tri generacije iz obitelji Nutrizio bili su ljekarnici. Jedan od njih, Luigi Nutrizio, otac Mile Schön, ljekarnu je vodio pod imenom "Alla Madonna Assunta", a 1909. godine je za svoju obitelj dao sagraditi vilu s početka ove priče. Bila je to jedna od prvih vila na kopnenom dijelu, na terenu koji se pružao sve do mora.
U zapisima se vila opisuje kao kuća jednostavnog tlocrta, s istaknutim pročeljem i dodatnim ulazima sa zapadne i sjeverne strane, ali svakako i kao prva kuća u Trogiru s izrazitim obilježjima secesije. Na žalost, u Muzeju grada Trogira ne postoji ni fotografija ni crtež, čak ni skica te vrlo lijepe vile, osim jedne razglednice iz 1912. godine na kojoj se u daljini vidi ta bijela ljepotica.
U tekstu Babića i Duplančića, o Luigiju Nutriziju piše se kao o malom temperametnom čovjeku, fanatičnih talijanskih osjećaja, koji se nakon Prvog svjetskog rata zamjerio našoj strani, pogotovo kad je Dalmacija pripala ondašnjoj Jugoslaviji, sve je rasprodao i odselio se u Trst.
Poslije je Mila Schön u jednom intervjuju za "Gloriju" kazala kako se njezin otac, kao i većina Trogirana, osjećao Talijanom i nije mogao podnijeti pripajanje Kraljevini Jugoslaviji, za razliku od njezine majke Biance, inače Lošinjanke, koja se zauvijek zaljubila u Trogir i nije mogla prežaliti odlazak. Obitelj je u Trst stigla s naramkom bezvrijednih tadašnjih jugoslavenskih dinara, ali temperamentni Luigi Nutrizio dobro se snašao i u novoj zemlji.
Odlazak obitelji Nutrizio u Italiju zasigurno je bio presudan u životnom putu zaista sjajne modne dizajnerice, koja je u svoje vrijeme na modnim pistama "hodala" rame uz rame s Christianom Diorom. Kazala je da je u tom pogledu imala sreće jer je njezin suprug Aurelio Schön, Židov austrijskog podrijetla, dobro poslovao s plemenitim metalima.
Luksuz u Milanu
Živjeli su raskošno u vili u Milanu, a bogatstvo joj je omogućavalo da se odijeva u Parizu, gdje je, kazala je, odlazila nekoliko puta godišnje i birala krojeve i boje, odjeću kakvu je poželjela. Htjela je uvijek izgledati drugačije od ostalih žena, pa nikad nije kupovala gotove komplete. Sve je bilo dobro do 1958., kad je propao posao njezina supruga, a uz to i njihov brak.
Kad se razvela, Mila Schön morala se pobrinuti za sebe i svojeg sina. Kako se dobro razumjela u modu, izlaz iz nove životne situacije pronašla je u kreiranju odjeće. Sama nije znala šivati, pa je otvorila mali atelje i tu zaposlila nekoliko ljudi koji su znali napraviti ono što je ona zamislila. U početku su njezine klijentice uglavnom bile njezine prijateljice, no o njezinu talentu se brzo pročulo i milanske bogate žene odijevale su se kod nje.
Njezin brend dobio je ime "Mila Schön" zato što je Maria bilo prejednostavno ime za ono čemu je stremila. Stoga je uzela ime Mila, jer ju je tako od milja zvao njezin otac Luigi Nutrizio. Posao s modom bio je sve uspješniji, pa je krajem 1964. Mila Schön pozvana u Firencu da u palači Pitt predstavi svoju kolekciju. Pričala je kako je htjela odbiti taj poziv jer se osjećala nespremnom, a u to vrijeme joj je umrla i majka Bianca. Na nagovaranje prijatelja, ipak je na brzinu napravila kolekciju i otišla u Firencu te ostvarila "američki san".
Da, upravo tako, jer nakon Firence stiže joj poziv od Neimana Marcusa, već etabliranog dizajnera iz Dallasa. Bio je to početak uspješne modne priče, jer nakon Dallasa svoj rad predstavila je u New Yorku, dala i prvi intervju New York Timesu i osvojila nagradu "Fashion Oscar for Collors". Slijedili su uspješni nastupi u Rimu i Parizu, nizale su se i modne nagrade. Dolazile su joj carice na vrata, kako smo već prethodno napisali, po Milu su slale privatne avione da bi došla u njihove zemlje i palače i tamo pokazivala svoje najnovije kolekcije za biranu klijentelu.
Visoka moda
Naravno da je takav uspjeh velik u svakom poslu, ali sama Mila poslije je znala reći kako je ipak najponosnija na odore koje je radila za aviokompanije "Alitalia" i "Iran Air", te radnu odjeću za kompaniju "Olivetti", potom odjeću za nogometaše "Milana" te za talijanske atletičare koji su 1992. nastupili na Olimpijadi u Barceloni.
Čiste i jednostavne linije Milinih kreacije postale su široko prepoznatljive. Ona je izmislila i odjeću s dva lica, "double face", kad se nešto može nositi s obje strane. Nije podnosila podstave, bile su za nju previše "drečave", pa je našla takvo rješenje. Cijenila je geometrijske uzorke, ali i perlice koje je rado šivala na odjeći.
Visoka moda bila je njezin teren, ali je na vrijeme shvatila da je budućnost u "pret-a-porteru", jeftinijoj dizajnerskoj odjeći dostupnoj široj publici. I imala je svoje kolekcije couturea, pret-a-portera... za žene, muškarce... sa svim dodacima i parfemima. Prodajni lanac brenda "Mila Schön" rastegao se preko cijelog svijeta, sve do Japana. Na kraju je brend i prodan Japancima, kompaniji "Itochu Group" 1993. godine.
Tako je Mili Schön svijet bio pod nogama, a kad se nakon 30 godina rada odlučila povući i posao prepustiti sinu Giorgiu, počela se zanimati za obiteljsku povijest. O svemu je doznala upravo zahvaljujući sinu koji je obišao arhive u Veneciji, Zadru i Trogiru i donio joj knjigu o obitelji Nutrizio. I sama je svojedobno, puno prije smrti 2008., posjetila Trogir i obišla Villu Biancu, ali šteta što je ljubav prema Dalmaciji i rodnom gradu nije navela da spasi obiteljsku kuću.