Biti Syrious znači pomagati s voljom i bez straha svima kojima je to potrebno: izbjeglicama, prognanicima, migrantima. Biti Syrious znači biti Zemljanin i zalagati se za život bez granica - kaže Lejla Juranić, predsjednica humanitarne udruge Are You Syrious (AYS). Izrasla iz istoimene građanske inicijative, udruga AYS okuplja pedesetak volontera koji pomažu izbjeglicama i azilantima.
Počelo je krajem ljeta 2015. godine kada je izbjeglički val stigao do granica Hrvatske, a humanitarna katastofa, koja se zbivala pred našim očima, iz temelja izmijenila život bračnog para Juranić, magistrice kemije Lejle i koncertnog promotora Luke, te njihove obitelji: Iana (16), Lune (5) i Azre (3).
Obećana zemlja
- Istini za volju, naš humanitarni rad je počeo tijekom katastrofalnih poplava u proljeće 2014. godine. Kad prvi put vidiš da si nekom pomogao i da to ima smisla, imaš potrebu nastaviti pomagati ljudima - rekao je Luka Juranić. Poput mnogih hrvatskih građana, Juranići su za izbjeglički egzodus doznali iz medija tijekom kolovoza 2015. godine kada su tisuće ljudi dnevno stizale u Srbiju te preko Mađarske pokušavale doći do obećanih zemalja poput Njemačke i Švedske. Budući da su roditelji, Lejla i Luka posebno su emocionalno reagirali na fotografije djece koja su sama bježala iz ratnog pakla, poput malog Sirijca Abdula Kerim Farisa koji je sam, bez ijednog člana svoje obitelji, prepješačio gotovo 2500 kilometara od Damaska do Beograda.
- Luka i ja smo pratili cijelu situaciju te smo odlučili uključiti se kako bismo pomogli ljudima. Stavili smo obavijest na Facebook i za nekoliko dana smo bili zakrčeni odjećom, obućom, lijekovima, higijenskim potrepštinama itd. Osim naših prijatelja, dolazili su nam posve nepoznati ljudi s potrepštinama za izbjeglice. Danima smo to sortirali - ispričala je Lejla. Ona se s izbjeglicama prvi put srela u Mađarskoj kada je, zajedno s prijateljicom Selmom, u kombiju dopremila pomoć.
- Bio je to užasan prizor. Zatekle smo tisuće ljudi na livadi bez vode i sa samo nekoliko prenosivih WC-a - ispričala je Lejla Juranić.
Odlazak među izbjeglice u Mađarsku učvrstio je njezine napore da pomogne ljudima koji su bježali od rata ili neimaštine.
- Nastavili smo skupljati pomoć za izbjeglice, a onda nas je nazvao kantautor Denis Katanec s idejom da se organira humanitarni koncert. Luka je koncert organizirao 15. rujna 2015. godine u Vintage Industrial Baru koji nam je nakratko ustupio i prostor za prikupljanje donacija. Tada je pisac Vid Jerej našoj inicijativi nadjenuo ime Are You Syrious, a što je posebno važno, tada smo okupili i bazu ljudi koja se zadržala do danas - ispričala je Lejla.
Humanitarni koncert održan je na dan kada je zbog podignutog zida na srpsko-mađarskoj granici izbjeglički val krenuo preko Hrvatske. - Napunila sam automobil donacijama i otišla u Tovarnik gdje je vladao kaos: 4000 izbjeglica bez hrane i vode na livadi - rekla je Lejla Juranić, koja je nakon toga preuzela posao oko organizacije pružanja pomoći. - Shvatili smo da samo holistički pristup može biti odgovor na situaciju: od skupljanja donacija i informacija pa do dijeljenja tih informacija i direktne pomoći na terenu. To moje, u početku vrlo jednostavno skupljanje i dijeljenje informacija je uz pomoć volonterke Milke i info tima preraslo u nadaleko poznati daily news digest, jedan od najpouzdanijih izvora informacija vezanih uz izbjegličku rutu od Sirije do Norveške. Te informacije prenose poznati svjetski mediji poput Washington Posta, BBC-a, Le Mondea i mnogih drugih - ispričala je Lejla. Dok je ona bila zaokupljena organizacijskim poslovima, Luka i ostali volonteri okupljeni oko inicijative AYS obilazili su teren: Tovarnik, Bapsku, Opatovac te nešto kasnije Ključ Brdovečki i Brežice.
Tko su ti ljudi?
- Čak je i Ian išao na terene. Tako je samoinicijativno otišao u Bapsku i vratio se bolestan. Završio je u bolnici, mislili smo da ima upalu pluća. Srećom, nije bila upala pluća i ubrzo je nastavio ići s Lukom na teren - dodaje Lejla.
Luka Juranić prisjeća se prvih dana izbjegličke krize u Hrvatskoj.
- Svi ljudi koji su dolazili u Hrvatsku prolazili su preko Bapske, to je bilo između 5000 i 7000 ljudi dnevno. Nismo bili jedini volonteri, bilo je mnogo ljudi iz Austrije, Švedske, Španjolske, Francuske i drugih zemalja. Mi smo hranili, odijevali i tješili te ljude - rekao je Luka Juranić. Prisjeća se niza dirljivih priča s terena.
- Kad sam prvi put išao na teren, zapitao sam se tko su ti ljudi. Nisam znao, čitao sam u novinama i mislio sam da je ljudski da im pomognem, ali s druge strane, nisam znao tko su oni. Suprotno navodima medija, među izbjeglicama je bilo mnogo žena i djece. Kad vidite brdo te dječice, i to po noći, po kiši u blatu, jako vam je teško. Nitko nije želio ostati spavati u kampu, znali su da će se granice u jednom trenutku zatvoriti pa su samo htjeli ići dalje - rekao je Luka. Napominje kako je preuzeo ulogu “candymana” koji je djeci donosio slatkiše da ih razveseli.
- Došao bih do djece s punom košarom bombona i ponudio ih, a svako bi dijete uzelo samo jedan bombon. Kad bih rekao: “Uzmi još”, roditelji bi odgovorili: “Ima još djece, treba i za njih ostaviti”. Grozno me pogodilo kad sam vidio ženu sa slomljenom rukom kojoj nitko dugo vremena nije pružio pomoć na putu. Muž joj se rasplakao, a djeca su se igrala oko njih nesvjesna težine situacije - rekao je Luka Juranić.
Tačke za Makedoniju
Pohvalio je našu policiju zbog humanog postupanja s izbjeglicama te veliki angažman bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića.
- Ipak, prvih dana u Tovarniku sve je još bilo kaotično i neorganizirano. Naš volonter Marko naišao je na dva odvjetnika iz Sirije koji su požalili jer je jedan od njih operirao koljeno i nije mogao hodati. A situacija je bila teška jer se satima čekalo na vlak koji je mogao primiti ograničen broj putnika. Naši volonteri Asja i Roko su te ljude strpali u auto te dovezli svojoj kući gdje su se okupali i naspavali. Kasnije su ti Sirijci došli do Njemačke gdje su dobili azil i uskoro će im se pridružiti njihove obitelji. Asja i Roko su ih posjetili u Njemačkoj - ispričao je Luka Juranić.
Urezao mu se u sjećanje i jedan čovjek iz Afganistana koji je svoju mamu iz Makedonije vozio u tačkama. - Gospođa nije mogla hodati jer je bila stara i slaba pa ju je vozio u tačkama. Naša policija nije dopustila da se tačke unesu u autobus i čovjek je bio očajan. Onda smo ispregovarali da ih Crveni križ dočeka u Opatovcu te da se nabave invalidska kolica za ženu. Kad smo gospođu izvadili iz tački, vidjeli smo natpis da su one vlasništvo jedne organizacije iz Makedonije s brojem telefona i molbom da se vrate. Ja sam tada došao do srpskih carinika, a kako sam na srpskoj strani našao volontere iz Češke, ostavio sam im tačke s molbom da ih predaju nekome tko bude išao u Makedoniju - rekao je Luka Juranić.
Gola livada
Sjetio se i jedne dirljive situacije u Ključu Brodovečkom. - Sjećam se jedne Sirijke s četvero djece, pomogao sam joj nositi djecu da prijeđe s hrvatske na slovensku stranu. No, tamo je bila gola livada i jako hladno. Bilo mi je teško ostaviti je samu na hladnoći s četvero djece. Onda sam nabavio deke koje sam posložio kao gnijezdo i djeca su se onda uvukla. No, uplašio sam se da se ne uguše. Zatim smo s naše strane granice prešvercali malo drva koja smo naložili ih ugrijemo - ispričao je Luka Juranić.
Inicijativa AYS u prosincu prošle godine prerasla je u udrugu, među njezinim brojnim aktivnostima ističe se rad s djecom te pomoć azilantima.
- U prihvatilištu za tražitelje azila u Kutini te u hotelu Porin ima mnogo djece. Mnoštvo je aktivnosti volontera s djecom u Porinu: od sportova do učenja hrvatskog, engleskog i njemačkog. Djeca su uglavnom krenula u školu - rekla je Lejla Juranić.
Udruga AYS pomaže i ljudima koji su dobili azil da dobiju posao i da se snađu. S nekima od tražitelja azila Juranići su se i sprijateljili kao u slučaju Iračanina Karzana i Nigerijca Samuela.
- Karzan je mlađi čovjek iz Iraka koji ima ženu Britanku u Manchesteru. Imaju i sina kojeg je vidio samo preko Skypea jer je njegova supruga pobjegla od ratnih zbivanja prije nego što se beba rodila. Karzan je želio spojiti se sa svojom obitelji u Velikoj Britaniji te je često dolazio k nama. Čak je jednom i kuhao iračka jela kako bi našim prijateljima približio svoju zemlju. Nažalost, Karzan se morao vratiti u Irak - ispričala je Lejla.
Luka se, pak, prisjetio obiteljskog druženja s mladim Samuelom.
- Upoznao sam ga prošle godine na Bregani u trenutku kad su Slovenci počeli primjenjivati nacionalnu profilaciju izbjeglica po kojoj su samo Sirijci, Afganistanici i Iračani iz ratom pogođenih područja mogli proći. Samuel mi je došao i rekao: “Nas ne puštaju jer smo crnci”. Dao sam mu broj mobitela za slučaj da mu zatreba pomoć - prisjetio se Luka. Samuel mu se javio već drugog dana.
- Lejla i smo se tih dana “raspadali” od umora. Nismo uspijevali izvršavati ni svoje dnevne obveze prema vlastitoj djeci i ja sam rekao da moramo stati. Posvađao sam se s Lejlom i otišao u grad. U tom trenutku nazvao me Samuel i rekao: “Meni je Bog rekao da ovdje trebam ostati”. Otišao sam po njega na kolodvor i doveo ga kući. Kad sam ga doveo, naše su curice vrišteći pobjegle u sobu jer su prvi put vidjele tamnoputog čovjeka. No, potom su se sprijateljili i Samuel je postao dio naše obitelji. Poslije je otišao u Kutinu i tamo je igrao nogomet za NK Moslavinu - ispričao je Luka Juranić.
Dobri domaćini
Zajedno s ostalim volonterima udruge AYS Juranići su protekla tri tjedna bili angažirani u kampanji “Dobri domaćini”.
- Riječ je o kampanji u koju su, osim AYS-a, uključene i Zaklada Solidarna, Inicijativa za podršku izbjeglicama Dobrodošli!, Koalicija Solidarnosti Split i grupa Kries koja je svoj novi album odlučila darovati za potrebe izbjeglica. Kampanjom želimo podržati najmanje 12 izbjeglica koje žive u Zagrebu i mladih bez primjerene roditeljske skrbi, štićenika SOS Dječjeg sela Hrvatska. Izbjeglice su ljudi koji bježe od rata i terora, a ovom kampanjom želimo i podsjetiti da smo mi narod dobrih domaćina koji su spremni pomoći ljudima u nevolji - naglasio je Luka Juranić.