Tajana Bezuh iz Grede kod Siska 26. svibnja navršila je 34 godine. U svojoj 12. godini podvrgnuta je prvoj operaciji tumorske tvorevine na čelu, a do danas je imala 20 zahvata. Iako je od silnih operacija i terapija izmučena, izranjavana, ne čuje, slabo vidi, teško govori, teško se kreće, spremna je na nove operacije jer zna da će ih biti.
- Volim život, želim živjeti i na sve sam spremna. Sada pogotovo jer mi je ekipa hrvatskih liječnika vratila osmijeh na lice - kaže Tajana, s kojom smo razgovarali uz pomoć oca Ivana, koji se također kreće pomoću štake od posljedica nesreće. Otac i kći komuniciraju tako da razmjenjuju pitanja i odgovore na listićima papira. Tajana uopće ne čuje; sluh je izgubila, teško govori, iako sama kaže da nakon operacije u veljači ove godine govori sve bolje. Samo treba uporno vježbati.
Veli nam Tajana, koju smo posjetili u njezinu domu, da već tri mjeseca ima novo, četvrto lice, koje joj se baš sviđa.
Postavljanje dijagnoze
Rođena je 26. svibnja 1982. u sisačkoj bolnici. Rano je ostala bez majke, koja je umrla s nepune 24 godine. Tajana je bila, prema priči oca Ivana, vrlo razigrana djevojčica. Obožavala je ples, vožnju biciklom igru u dvorištu. No, bolest joj nije dala mira.
- Prvu operaciju tumorske tvorbe na čelu imala sam u 12. godini, potom drugu 1998. Imala sam 16 godina, operiran mi je limfni čvor na vratu zbog kojeg i danas teže pričam. I onda je počelo moje tapkanje u mraku. Krenula sam u treći razred Ekonomske škole u Sisku. Te godine planirali smo maturalno putovanje u Španjolsku, ali nešto se počelo mijenjati. Konstantni ispad motorike, gubitak sluha, bolovi u kičmi koji bi me budili noću. Svakim danom nova promjena, postajem sve nesposobnija i sve više sramim se same sebe - priča Tajana.
- Maturalno putovanje, kao i četvrti razred, morala sam zaboraviti. Moja škola, moj drugi dom postale su bolnice - nastavlja Tajana.
Tajana Bezuh kao 16-godišnja djevojka
- Liječnici su dugo postavljali dijagnozu. Konačno, u Institutu za tumore liječnik je stavio slike na grafoskop i pojasnio mi: ‘Ovo, ovo i ovo su ti tumori’. Pronašao mi je pet tumora, tri u glavi, gdje je najveći bio promjera 6 centimetara. Ostala sam paralizirana. Htjela sam da me proguta zemlja i mislila sam da je tu kraj, da ću vrlo brzo za svojom mamom - dodaje Tajana.
I tako je počela borba za život.
Smještena je u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu kod prim. Velimira Lupreta.
- Tamo je rođeno moje drugo lice, 5. lipnja 2000. godine, tek sam napunila 18 godina. Postala sam punoljetna, a nakon operacije tumora glave zadobila sam parezu facijalis desne strane. Te godine Tajana je u bolnici prošla kroz 6 operacija. Na drugoj operaciji potpuno sam izgubila sluh. To mi je bio najveći šok. No, s vremenom sam se adaptirala, položila tečaj aromaterapije i masaže u Zagrebu. Kao maser radila sam honorarno, a kako bih si omogućila privatne terapije za lice, iako sam na kičmi imala 70 posto invaliditeta, radila sam i kao berač jabuka - navodi. Nastavlja kako je 2007. zbog nemogućnosti zatvaranja desnog oka išla na ugradnju zlatne pločice u kapak, no nije mnogo pomoglo. Sve bi bilo dobro da ta promjena, to “drugo lice” nije uz fizičke donijela i one emotivne posljedice. Pogledi ispod obrva, odbijanja, uvrede... Potom dolazi do nove progresije bolesti.
Vjera da izdrži
- I tada dolazi moje treće lice. Rođeno je 22. ožujka 2011. Operacija tumora na očnom živcu. Rečeno mi je kako je operater instrumentom okrznuo živac. Nisam mogla zatvoriti oko, zasušilo se i nastala je ranica. Vjerojatno bih izgubila to oko da sisački liječnik nije pravovaljano intervenirao i oko je spašeno. Ostao je ožiljak zbog kojeg ne vidim, radim na transplantaciji rožnice. Zlatni uteg koji su mi ugradili u lijevi kapak bio je neadekvatan. Ovih dana su mi ga uklonili - priča Tajana.
Nastavlja kako će to svoje treće lice pamtiti po izjavi: “Tko bi nju takvu htio”.
- Teško je, a bilo bi neizdrživo da nije vjere. Bog mi je dao snage da izdržim. Kako bih riješila svoj problem, počela sam tražiti specijaliste koji bi mogli pomoći estetskom operacijom koja bi riješila i zdravstvene tegobe. Privatna estetska kirurginja odmah me odbila - objašnjava.
Pokušala je i u inozemstvu, no bezuspješno. Na kraju je stigla do dr. Rade Žica, specijalista opće i plastične kirurgije u KB Dubrava.
Tajana Bezuh
- On mi je pomogao da se rodi moje četvrto lice, lice koje imam danas, lice koje volim. Moje četvrto lice rođeno je 29. veljače ove godine. Liječnici su mi objasnili kako je obostrana pareza facijalis rijetka. Obostrani zahvat odrađen na meni prvi je i trenutno jedini u Hrvatskoj. Uz dr. Žica na operaciji bio i njegov kolega dr. sc. Krešimir Martić, također specijalist opće i plastične kirurgije. Obojica su isticali kako je cilj operacije bio lice postaviti u normalan položaj te podignuti usnicu koja je visjela. Uspjeli su u tome, s noge su mi uzeli dvije tetive, vezivno tkivo i pričvrstili ga za kosti lica - kaže. Rekli su joj da nikada neće imati potpunu mimiku lica jer nema facijalnih živaca, ali omogućili su joj da mimika sada nalikuje prirodnoj jer prije operacije nije imala nikakvu.
- Emotivno sam preporođena. Stavila sam si sliku na desktop mobitela i kad ga god upalim, iznenadim se. Više nema koščatog, upalog i obješenog lica. Vidjeti osmijeh na licu nakon svih tih godina. Neopisivo! - kaže Tajana.
Piše poeziju
Istina, temporalni mišić lijeve strane lica joj ne radi, oko je još u fazi korekcija, mimika je u trajnom odsustvu i to četvrto lice ne može biti kao njezino prvo.
- No, sada ponovno mogu pjevušiti “Ne budi tužan zbog svojeg izgleda, nitko nije ružan kad je nasmijan”. A ja imam osmijeh - veli.
U životu je još čeka duga borba. Veli da i sada ima više tumora, na glavi, vratu, rukama, njih četrdesetak, koji na sreću nisu u fazi rasta pa ne smetaju. Još će morati na korekcije oka, bit će još zahvata estetske naravi, na žalost, vrlo vjerojatno i operacija uklanjanja tumora. No, nastoji živjeti koliko je moguće više normalno. Pomaže ocu po kući, hoda uz pomoć hodalice, brine o cvjetnjaku, komunicira s prijateljima i poznanicima putem e-maila ili facebooka i - piše pjesme.
- Objavila sam 2008. godine zbirku poezije ‘Hoće li zvijezde sjati kad se ugase oči?’. Tisak je u boji, naklada je bila 500 komada, od čega mi je preostalo još 170 primjeraka pa ako netko želi kupiti, cijena je 100 kuna s poštarinom. Može se naručiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. - kaže Tajana.