Prema svim zakonima biologije i medicine, Jake LaMotta nije trebao doživjeti duboku starost. U samo 13 godina boksačke karijere popio je više udaraca nego Rocky Balboa u svih šest filmova, pušio je kao da mu je Phillip Morris bio doživotni sponzor (a nije) i cugao tempom istreniranog alkoholičara. Štoviše, nije trebao dogurati ni do šezdesete, a na kraju je od upale pluća umro tek kad mu je bilo 95, nakon što je zadnjim atomima snage sam izvlačio cjevčicu za hranjenje.
Kao profesionalni boksač LaMotta se između 1941. i 1954. borio u 106 mečeva (83-19-4, 30 KO), a na vrhuncu karijere bio je svjetski prvak u srednjoj kategoriji, u vrijeme kad je šampion mogao biti bio samo jedan, neosporan.
LaMotta nije bio boksač lepršavog stila lak na nogama, nije bio vrhunski tehničar neprobojne obrane, niti ga je krasila snaga kojom bi jednim udarcem mogao završiti meč. On je bio “Bik iz Bronxa”, uporni štemer, mazohist nevjerojatne volje koji bi hotimice primio desetak udaraca, samo da uzvrati jednim. U pomalo pogrbljenom, polu-predatorskom gardu slamao bi suparnike konstantnom agresijom, silom krošea unutar distance koji bi odsjedali na tijelo i glavu, sve dok im napokon ne bi bilo dosta. Jer njemu nikad nije bilo, bez obzira na to koliko ga mlatili.
- Tijekom borbi primio sam puno udaraca koje nisam trebao. Podsvjesno, tada to nisam znao, borio sam se kao da ne zaslužujem živjeti - zaključio je godinama nakon kraja karijere.
Stil s ulice
Takav stil, preuzet direktno s ulica New Yorka na kojima se za sitniš borio s drugim dječacima kako bi otac pojačao kućni budžet, LaMotta si je mogao priuštiti na račun granitne brade, možda i najčvršće u cijeloj povijesti boksa. Ponosio se činjenicom da je legitimno srušen samo jedan jedini put, i to u smiraj karijere kada se već borio u poluteškoj kategoriji.
- U cijeloj karijeri, nitko me nije zaista ozlijedio. Povrijediti su me uspjele samo moje žene - govorio je u kasnijim godinama kada je nastupao kao stand up komičar.
LaMotta je rođen 1922. godine u obitelji talijanskog imigranta iz Messine, u jednom od pet originalnih kvartova New Yorka, Bronxu. Tri godine ranije u obližnjem Brooklynu rođen je Thomas Rocco Brabella, poznatiji kao Rocky Graziano, također Amerikanac talijanskih korijena i kasnije svjetski prvak u srednjoj kategoriji. Jake i Rocky družili su se u djetinjstvu, a iako su im se karijere i kategorije preklapale, nijednom nisu ukrstili rukavice u službenom meču.
Robert DeNiro i Jake LaMotta na snimanju 'Razjarenog bika'
Boksačku karijeru je LaMotta počeo kao 19-godišnjak i tijekom prvih godinu i pol borio se 31 put, od čega je pobijedio 25 puta. Bila su to druga vremena, u kojima su se boksači, čak i oni bolji, bili prisiljeni boriti znatno češće kako bi sebi i svojoj obitelji mogli osigurati solidan život. Luksuz dužih višemjesečnih perioda izvan ringa, danas uobičajenih u profesionalnom boksu, mogli su si priuštiti samo šampioni, a nekad ni oni.
U listopadu 1942. LaMotta se prvi put u karijeri borio protiv Sugara Raya Robinsona, vjerojatno najboljeg boksača svih vremena. Njihovo rivalstvo protegnulo se na čak šest mečeva, od kojih je Sugar Ray dobio pet, a obilježilo je karijere obojice boksača, iako LaMottinu nešto više od Robinsonove.
- Tri najbolja boksača protiv kojih sam se borio bili su Sugar Ray Robinson, Sugar Ray Robinson i Sugar Ray Robinson. Toliko često smo se borili da je pravo čudo što nisam postao šećeraš - jedna je od varijacija ustajale šale koju je LaMotta ponavljao cijeli život.
Prvi meč, ugovoren na deset rundi u Madison Square Gardenu III (prethodnici današnjoj MSG IV areni na njujorškoj Osmoj aveniji) dobio je Robinson na bodove. LaMotta je nadirao kao buldožer prema mršavijem i višem Sugaru Rayu i srušio ga već u prvoj rundi. No, lakonogi Robinson je iskoristio svoju brzinu i znatno veći raspon ruku te se brzo prilagodio suparniku i pogađao ga nizom preciznih udaraca, čak i kad se povlačio prema konopcima. Taj početak njihova rivalstva sjajno je opisao Irac Paul Gibson za portal The Balls of Wrath.
- LaMotta je bio bik, a Robinson matador. Gonjen bijesnom energijom grubi LaMotta se želio tući, a rastezljivi i elegantni Robinson bi plesao, iznenadno mijenjao smjer, poigravao se i mučio suparnika sve dok mu ne bi slomio duh i otvorio tijelo za konačni ubod mačem kojim bi srušio bika.
Uzvrat je održan već sljedeće godine u veljači (između čega su se obojica borila i pobijedila u pet mečeva), a ovaj put je pobijedio LaMotta nakon deset rundi, također na bodove. U osmoj rundi Bik iz Bronxa je kombinacijom desnice u tijelo i ljevice u bradu nokautirao Sugara Raya kroz konopce. Samo je zvono za kraj runde spasilo Robinsona da mu sudac ne odbroji do deset, ali poraz je bio neminovan. Bio je to prvi izgubljeni meč Sugara Raya, ujedno i jedini poraz sve do 132. meča njegove karijere kad ga je 1951. u Londonu odlukom sudaca svladao Englez Randy Turpin.
Ukradena pobjeda
Samo tri tjedna poslije Sugar Ray se revanširao za poraz novom odlukom sudaca nakon 10. runde, iako je LaMotta tvrdio da mu je ukradena pobjeda. Malo tko se složio s njim. Četvrti i peti meč LaMotte i Robinsona održani su dvije godine kasnije, oba je dobio Robinson, uz to da je u petom meču Jake prema viđenju mnogih koji su ga pratili uživo bio pokraden na sudačkim karticama.
Iako je sredinom 40-ih godina kotirao kao jedan od dva-tri najbolja boksača u srednjoj kategoriji, LaMotta nije dobivao priliku boriti se za naslov sve dok nije prihvatio “ponudu koja se ne može odbiti”. Naime, u to vrijeme svijetom boksa je vladala mafija te je izvjesni “Blinky” (“Trepko”) Palermo dao da znanja biku iz Bronxa da šansu za naslov neće dobiti dok ne proda jedan meč i plati mu 20.000 dolara (što danas odgovara deset puta većem iznosu). Nakon godina opiranja, LaMotta je 1947. napokon popustio, platio 20 somova i “pao” u četvrtoj rundi meča protiv Billyja Foxa.
- U prvoj rundi sam ga par puta udario prednjim direktom u glavu, a on već ima stakleni pogled u očima. Isuse Kriste, par direkta i već će pasti? Počeo sam paničariti, trebao sam pustiti meč, a činilo se da ću ga morati držati na nogama. Ako do četvrte runde nekome u Gardenu nije bilo jasno što se događa, taj je morao biti mrtav pijan.
Dvije godine nakon travestije protiv Foxa, LaMotta je dočekao svoju borbu za naslov, tek u 89. meču karijere. Prekidom u desetoj rundi pobijedio je slavnog Francuza Marcela Cerdana koji je iščašio ruku u prvoj rundi. Bik iz Bronxa napokon je postao svjetski prvak, a do očekivanog revanša nije došlo jer je Cerdan, inače ljubavnik slavne pjevačice Edit Piaf, poginuo u avionskoj nesreći na povratku u Pariz. Naslov je LaMotta dvaput obranio, od čega se posebno pamti njegov nokaut u zadnjim sekundama 15. runde protiv Francuza Laurenta Dauthuillea, koji je do tog trenutka vodio na svim karticama. Magazin Ring, u to vrijeme biblija boksa, taj je meč proglasio najboljim u 1950. godini.
Sljedeće godine šesti se put borio s Robinsonom, u meču koji je krvavo zaključio njihovo rivalstvo. Borba se održala na Valentinovo u legendarnom Chicago Stadiumu u kojem je 40 godina kasnije Michael Jordan Bullse vodio do prvog naslova prvaka NBA lige.
Robusni LaMotta, koji se cijelu karijeru mučio sa skidanjem kila kako bi bio na limitu srednje kategorije, jedva je smršavio za meč te je bio toliko iscrpljen da nije mogao ništa pojesti između vaganja i meča, već je radije istrusio flašu brandyja. S druge strane, mišićavi i “šlang” Robinson tijekom priprema za meč znao je popiti po čašu svježe goveđe krvi, na užas i gađenje svojeg suparnika. Sugar Ray bio je uvjeren da će mu to dati dodatni impuls energije tijekom borbe.
Brandyju i goveđoj krvi usprkos, u prvih šest rundi LaMotta je bio agresivniji boksač, vrebajući Robinsona cijelom dužinom i širinom ringa. Bik iz Bronxa boksao je iza svojeg prednjeg direkta, poslije kojeg bi tražio put lijevim ili desnim krošeom u tijelo, rjeđe u glavu suparnika. Svježiji, spremniji i brži Robinson preuzeo je kontrolu krajem sedme runde i počeo nemilice mlatiti LaMottu za kojeg se činilo da je samo pitanje vremena kad će pasti. No, LaMotta je sredinom 11. runde iz srca tame izvukao energiju za pakleni nalet i serijom od, brojali smo, 25 lijevih i desnih krošea pribio Sugara Raya uz konopce. Kako se ovaj uspio izvući iz naizgled bezizlazne situacije i uzvratiti svojom serijom, nadilazi mogućnost logičnog objašnjenja.
Nakon što je odvraćen njegov herojski, zadnji čin otpora, LaMotta je bio gotov. Jedva se držao na nogama, a njegovo lice se pretvaralo u krvavo platno po kojem je Robinson slikao udarcima kako je stigao i mogao. Konačno, sudac je u 13. rundi prekinuo meč koji je otad poznat po nazivu “Masakr na Valentinovo”, u očitoj aluziji na pokolj koji su gangsteri Ala Caponea počinili 23 godine ranije u istom gradu. Usprkos batinama koje bi srušile i pravog bika, LaMotta je kraj dočekao na nogama.
- Ray! Nikada me nisi srušio, Ray. Nikada me nisi srušio! - s konopca je promuklo i ponosno vikao LaMotta, barem u interpretaciji Roberta De Nira koji je u “Razjarenom biku” glumio LaMottu. Neovisno o tome je li LaMotta išta viknuo ili ne, ostaje činjenica da ga Sugar Ray ni jednom nije oborio, dok je on njega srušio tri puta, jednom doslovno izvan ringa.
Jake LaMotta i Robert DeNiro
Netom poslije “Masakra na Valentinovo” LaMottina karijera krenula je silaznom putanjom. Odustao je od mukotrpnog skidanja kila i prešao u polutešku kategoriju u kojoj je ubilježio pet pobjeda, četiri poraza i jedan remiziran meč prije nego se oprostio do profi boksa.
Pola godine zatvora
Krenuvši utabanim putem mnogih bivših prvaka, u boksačkoj mirovni bio je vlasnik raznih barova, imao je cameo uloge u 15-ak filmova, a okušao se i kao stand-up komičar, kažu ne pretjerano duhovit. Pola godine je odležao u zatvoru zbog navođenja maloljetnice na prostituciju, a 1960. je pred senatskim odborom slikovito svjedočio o prodanom meču protiv Billyja Foxa. Iako nije bio u klasi najvećih šampiona srednje kategorije poput Sugara Raya Robinsona, Carlosa Monzona, Harryja Greba i Marvina Haglera, postao je jedan od najpoznatijih boksača u povijesti zahvaljujući filmu “Razjareni bik” koji je Martin Scorsese snimio prema njegovim memoarima istog naziva.
Taj se film smatra jednim od najboljih u povijesti kinematografije, a za ulogu LaMotte De Niro je dobio drugog Oscara u karijeri. Bivšeg šampiona je pak vratio u žižu javnosti, a profitirala je i njegova druga žena (od njih sedam!) Vicki LaMotta koja se nakon toga u 51. godini skinula za Playboy. Do kraja života LaMotta je ostao vrlo aktivan, pa je u dobi od 90 godina čak i glumio u kazališnoj predstavi “Dama i šampion”. Kratkotrajnog života, predstava nije bila naročito popularna, a jedan kritičar nazvao ju je “bizarnim debaklom”.
Svjetski prvak
Jake LaMotta nije bio simpatičan lik i ne smije se zaboraviti da su ga neke od bivših supruga optužile za obiteljsko nasilje. Pred kraj života prihvatio je da su mnogi patili zbog njegove naprasne i agresivne naravi, ali neke grijehe nikad nije okajao. Volio je pozornost medija, makar je za svaki intervju tražio određenu svotu, ovisno o tome koliko je procijenio da može dobiti.
No, svi njegovi prijestupi ostali su u sjeni činjenice da je nekad bio svjetski prvak. Novinar Guardiana Mark Collings prisjetio se scene kad je s LaMottom šetao New Yorkom kasnih 90-ih, a radnik na gradilištu je zaustavio bušilicu i proderao se na sav glas.
- Hey, to je Jake LaMotta. Najveći boksač srednje kategorije koji je ikad živio!
Najveći bio nije. Ali veliki šampion - jest.