ČUDO OD DJETETA

UPOZNAJTE WUNDERKINDA KOJI VEĆ DANIMA U ČUDU OSTAVLJA ŽIRI I PUBLIKU RTL-ova SHOWA Anđelo čita i računa od 3. godine, zna azbuku i tursku abecedu

Ludbreg, 170517.
Andjelo Bacani, djecak od 6 godina koji nastupa u showu Superljudi. Roditelji Marina i Edi i brat Vito.
Na fotografiji: Andjlo s bratom i roditeljima.
Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix
Željko Hajdinjak / CROPIX

Anđelo Bačani imao je tri godine kada je, dosađujući se u bolničkoj čekaonici, stao pred ovješeni papir na zidu i počeo naglas čitati: “Temeljem odluke…”

U prostoriji punoj odraslih zavladao je muk, a tata Edi se smješkao.

Zrcalne poruke

Anđelo je prije mjesec dana napunio šest godina, čita i piše dakle pune tri, a interese je dosad proširio na rimske i egipatske brojeve, azbuku, tursku abecedu, zrcalne poruke, Morseovu abecedu, operacije s korijenom i faktorijelom, geometrijske oblike od kojih, kaže mama Martina, boli glava.

Dobro su mu poznati planeti, njihovi nazivi i veličine, smislio je i neka svoja svemirska slova, crta glazbene note, a sad ga zanimaju sinusi i kosinusi. Sa svime time počeo je intenzivnije u trećoj.

Natjecanje

- Mi ne znamo azbuku, ali ovo je napisao koristeći se internetom kada je imao tri godine i tri mjeseca - pokazuje majka, listajući podeblji fascikl s uredno složenim Anđelovim radovima.  Ispod svakog je napisan datum i opis rada točno onako kako bi joj sin izdiktirao.

U početku je crtao stvari koje bi vidio oko sebe, od faza rasta luka u bakinu vrtu do omiljenih mu Okiposera, izmišljenih likova koji žive na Uranu i Jupiteru. U ljeto 2014. ime pijetla Jona napisao je na azbuci, u rujnu 2015., pokazuje crtež, zanimala ga je turska abeceda, par mjeseci poslije slika vozila čiji brojevi kotača odgovaraju nazivu koji bi Anđelo dao (kvinticikl, piše pod jednim). U kolovozu 2016. na papiru su složeni rimski brojevi, sljedeća slika kutevi po stupnjevima, a onda crtež paukove mreže s izdvojenom točkom sjecišta, uvećanom sto puta.

U četvrtoj je crtao i 3D geometrijska tijela, pa onda piramidu s dvoznamenkastim brojevima, unutar koje su tri kolone brojeva dobivenih zbrojem vanjskih. Roditeljima, učiteljici francuskog i talijanskog i učitelju informatike, trebalo je neko vrijeme da odgonetnu Anđelovu logiku računice u piramidi.

Dječak, veli majka, množi do nešto iznad sto, dugo mu je najdraža knjiga prije spavanja bila Tablica množenja, koju ne zna napamet (kao što to uče djeca u drugome osnovne), nego ima neku svoju logiku.

Upravo zbog svladavanja zahtjevnijih računalnih operacija dječak iz Ludbrega u čudu ostavlja publiku i žiri na RTL-ovu natjecanju “Superljudi”. Pred javni nastup nema tremu, no nije ga lako uloviti kad se zatrči po studiju. Za točno rješenje jednog zadatka, primjerenog srednjoškolcima matematičke gimnazije, Anđelu je pred kamerama, bez papira, olovke i kalkulatora, trebalo šest sekundi.

Omiljene igračke

Papir i olovka, pričaju nam Martina i Edi, njegove su omiljene igračke i način izražavanja stvari koje vidi oko sebe. Jednom je zgodom izgubio interes za igru s djevojčicom, pa je sjeo i počeo si zadavati zadatke zbrajanja dvoznamenkastih brojeva.

Toliko se udubio u matematiku da vjerojatno nije primijetio plač zanemarene vršnjakinje. Drugi je put, 22. prosinca 2014., napisao poruku Djedu Mrazu, kombinacijom tiskanih velikih i malih slova: “Dragi Djede Mraz, molim te donesi mi tri jagode. Bio sam dobar. Imam tri godine”.

Mislite da je skromno - preduhitri nas tata Edi - nađite vi u prosincu jagode! Nekako su u Varaždinu našli kutiju jagoda, ali u poklonu od Djedice, znali su, moraju biti točno tri. S drugim brojem Anđelo nikako ne bi bio zadovoljan.

- Anđelo svugdje vidi brojke. Jednom sam mu prilikom zbog nepriličnog ponašanja u vrtiću dala kaznu. Bez olovke i papira dva dana.

Teško mu je palo, ali malo kasnije sam ga zatekla u igri zbrajanja čačkalica - priča Martina Magić Bačani. Njezin je dječak samouk, pri čemu mu osim interneta pomažu roditelji odgovarajući otkad je prohodao na niz njegovih pitanja. On s njima ne staje, za njega nema kraja, a kada se zasiti, onda se vraća na početak. Nedavno ga je, recimo, zanimalo tko je bio prvi čovjek na svijetu.

Igra i učenje

Mama mu je odgovorila da znanstvenici to tek trebaju točno utvrditi, no on je došao do svog odgovora. “Mora da je to Božo Hlastec!” gruntao si je Anđelo, misleći na ludbreškog pjesnika o kojem su mu pričale tete iz vrtića.

Dječak je slijedio logiku: prvi čovjek na svijetu već je umro, a ovaj Hlastec je na slici jako star i s ovećom bradom, pa…

Roditelji ne smatraju svog sina čudom od djeteta.

Preuveličavanje im smeta, teško su se odlučili i za izlazak Anđela pred televizijske kamere, a s druge strane način kako se kroz igru bave svojim djetetom pokazuje kolikog utjecaja imaju na Anđelov razvoj.

Olakšava im vjerojatno i to što su prosvjetari, pa Anđelu strpljivo daju odgovore, objašnjavajući kako stvari funkcioniraju.

Od znaka korijen na digitronu pa nadalje, kako će vjerojatno objašnjavati i sedmomjesečnom sinu Viti.

- Anđelo, koji je najveći broj koji znaš? - pita ga tata, prekidajući gledanje Toma i Jerryja.

- Od rimskih?

- Bilo kojih.

- Gugol, ima sto nula - odgovara 6-godišnjak, koji bez namjere hvalisanja kaže da najdalje može nabrojiti do tridecilijarde.

Do broja sa 81 nulom!

ELIPSO

Izdvajamo