Gotovo da nema žene koja se nije susrela s neugodnim egzibicionistima ili nekim oblikom nastranog i neugodnog ponašanja u javnom prijevozu. Bilo da se radi o muškarcima koji se uporno naslanjaju na žene, hvataju ih i pipaju, ili jednostavno ‘dišu za vratom’, situacije su vrlo neugodne i u njima se teško snaći.
Je li pametnije vikati, fizički reagirati, ignorirati ili pobjeći, teško je ocijeniti, no činjenica je da svatko reagira drugačije. Stresne situacije poput tih ne izazivaju samo nelagodu, već i strah, zbunjenost, uznemirenost i brojne druge negativne osjećaje.
Neke od djevojaka i žena odlučile su podijeliti svoja iskustva i ispričati kakve su im se grozote iza leđa odvijale, piše Zagreb.info.
‘Vozila sam se u polupraznom tramvaju prema Maksimiru kada sam primjetila njega. Stajao je pritisnut uz grupicu mladih djevojaka, točnije djevojčica. Odmah sam primjetila da se nešto čudno događa te sam jednoj od tih djevojaka pokušala signalizirati pogledom da se odmaknu. Na sreću, brzo su pokopčale, a on je prešao k meni i doslovno me stisnuo uz prozor. Uspjela sam ga udariti i iskoristiti trenutak da zbrišem’, rekla je Ivana.
Nina je neugodnost doživjela za vrijeme najveće popodnevne gužve u tramvaju prema Glavnom kolodvoru: ‘Prvo sam mislila da je u pitanju gužva, no kada sam se uspjela odlijepiti od njega, on se opet približio i počeo nabijati na mene. Vrisnula sam od straha, bijesa i gađenja, u tom trenutku je tramvaj otvorio vrata na stanici, a on je zbrisao.’
Anamarija je također doživjela degutantno iskustvo: ‘Išla sam na faks, sa Savskog prema Glavnom i netko se uporno nabijao na mene, a znam da nije tolika gužva. Kad se oslobodilo mjesto da se naslonim, skužila sam nekog lika u hudici koji je bio iza mene. Kako sam se ja namjestila uza tramvaj i mobitel izvadila da ga ufotkam tako je pobjegao na drugi kraj tramvaja. Drugi slučaj – Vodnikova dvojka – isto prema Glavnom idem i neki stariji mušakarc se nabija i nabija, srećom ušlo je puno ljudi u tramvaj, a ja sam uspjela šmugnuti van. Nimalo ugodan osjećaj.’
‘Ušla sam na Glavnom u bus, sjela i isključila se totalno. Nemam naviku zvjerat po busu kad se vozim, obično gledam kroz prozor. Pokraj mene je sjeo dečko, nekoliko godina stariji od mene, u krilu je držao ruksak i nije mi bilo ništa čudno jer i ja ruksak stavim pred sebe kada sjedim u busu. Gospodin je počeo svoj ‘posao’, a ja pojma nisam imala, tek kada sam bila blizu svoje stanice počela sam ponovo obraćati pozornost na svijet oko sebe i shvatila da radi nešto iza tog ruksaka, onda mi je sinulo o čemu se radi. Momentalno sam se digla, gurnula i njega i ruksak i brzinom munje istrčala iz busa. Samo da napomenem da je taj manijak u to doba očito harao Novim Zagrebom jer je i nekoliko mojih poznanica doživjelo isto’, ispričala je novinarka Zagreb.info.
Gospođa Mirjana ušla je u tramvaj prije sedam ujutro na Trešnjevci i vozila se na posao na drugi kraj grada. Tramvaj je već bio pun, no jedno je mjesto bilo slobodno i gospodin koji je stajao sa strane, prepustio joj je mjesto: ‘Gledala sam kroz prozor i nisam razmišljala o tome što se događa u tramvaju. Krajičkom oka sam vidjela nešto što mi se učinilo čudno, ali nisam znala što je. Okrenula sam glavu, a gospodin koji je stajao iznad moje stolice i držao se za rukovate s obje strane, na sebi je imao kratku jaknu od perja. Tek nakon što sam spustila pogled, shvatila sam da je izvadio spolni ogran i nastavio gledati pred sebe kao da se ništa nije dogodilo. Nešto je u meni zakuhalo, pobijesnila sam i upravo u trenutku kad sam se htjela ustati gledajući u njega s namjerom da ga pred svima raskrinkam, tramvaj je stao na stanici i on je izjurio van.’
Reakcija u ovakvim slučajevima je poželjna. Netko će pobjeći, netko će vikati, a netko će se obrušiti na manijaka, no šutnja i pretvaranje da se išta ne događa je najgora opcija.