U svemiru, barem zasad, nema bolnica. Što kada astronautu zatreba pomoć? Recimo kada bude izložen radijaciji tijekom svemirske šetnje?
Spas za milijune
Znanstvenici u američkoj svemirskoj agenciji NASA -i osmislili su rješenje, biokapsulu napravljenu od ugljikovih vlakana koja će dijagnosticirati probleme i odmah liječiti astronauta u nevolji.
No, veličina i značenje biokapsule istraživača dr. Davida Loftusa nisu (samo) u čuvanju zdravlja svemirskih putnika. Vrlo brzo ona bi mogla promijeniti lice medicine i spasiti milijune života - na Zemlji.
Sićušna biokapsula nalikuje na usatke iz “Dosjea-X”, a baš će se tako i primjenjivati - implantirat će se, u lokalnoj anesteziji, u tijelo (vjerojatno u bedro), potkožno. Loftusova biokapsula ponajprije je namijenjena rješavanju jedne od najvećih prijetnji astronautima - izlaganje visokim dozama solarne radijacije koja može oštetiti koštanu moždinu i oslabiti imunitet.
Višekratno korištenje
Tu na scenu stupa biokapsula koju su implantirali liječnici na Zemlji - ona će biti napunjena stanicama koje “osjećaju” povišenu radijaciju i automatski ispuštaju lijek, hormon G-CSF koji pomaže tijelu da kompenzira štetno zračenje. Bez G-CSF-a obrambeni sustav astronauta može biti trajno oštećen, a svaka infekcija postati životno opasna. G-CSF se već koristi u onkologiji, kao pomoć u liječenju oboljelih od raka koji primaju radioterapiju. Stavljanje tih stanica u biokapsulu samo je korak dalje.
Malene biokapsule praktične su i zato što se mogu koristiti višekratno, mogu isporučivati doze lijekova tijekom godina. Nemaju roka trajanja, iznimno su otporne, a ni jedan poznati enzim ne može razbiti njihovu nanostrukturu. A kako su nanostrukture biološki inertne, tijelo ih dobro ponosi. Materijal od kojeg su napravljene je porozan i omogućava lijekovima da prolaze kroz njihove zidove, a opet da drže stanice na jednome mjestu. Jednom kada se sve stanice potroše nanokapsula ostaje u tijelu, bez ikakvih posljedica, dok je liječnik ne ukloni.