Dvije žestoke oluje koje su pogodile Sjevernu i Južnu Ameriku prije dvije godine oborile su dva nevjerojatna rekorda, za najdužu munju u povijesti te za najdugotrajniju munju u povijesti, objavili su u ponedjeljak znanstvenici iz Svjetske meteorološke organizacije (WMO).
Najduža munja u povijesti bila je duga čak 768 kilometara te se protegnula kroz čak tri savezne države SAD-a: Mississippi, Louisianu i Teksas. Da se dogodila iznad našeg dijela Europe, protegnula bi se od Zagreba do Frankfurta na Majni. Radilo se o udaru munje zabilježenom za vrijeme oluje koja je južni dio SAD-a pogodila 29. travnja 2020. Prethodni je rekord bio 709 kilometara, a zabilježen je u Brazilu 2018.
Drugi rekord oboren je iznad Urugvaja i sjevernog dijela Argentine, gdje je jedan izboj munje trajao punu 17,1 sekundu - četiri desetinke dulje od prošlog rekorda od 16,7 sekundi, koji je također zabilježen u Argentini, u ožujku 2019.
Oba rekorda zabilježena su uz pomoć najmodernije satelitske tehnologije za praćenje atmosferskih pojava - nijedna promatračka postaja na tlu ne bi mogla opaziti niti procijeniti cjelokupne udare koji su zabilježeni satelitima američke Nacionalne agencije za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA).
Iako su oba rekordna izboja opažena 2020., uz pomoć NASA-inih i NOAA-inih satelita GOES-16 i GOES-17, stručnjacima iz NOAA-e trebalo je gotovo godinu i pol dana kako bi obradili podatke i sa sigurnošću potvrdili da se doista radilo o obaranju rekorda.
"Sad kad imamo robustan zapis o ovim čudovišnim izbojima, možemo početi istraživati kako dolazi do njih te razumjeti njihov disproporcionalni učinak", rekao je atmosferski fizičar Michael J. Peterson, vodeći autor istraživanja u kojem su u ponedjeljak objavljena oba rekorda.
"Mnogo toga još ne znamo o ovim čudovištima", rekao je Peterson u priopćenju koje je pratilo objavu.
Iako se posljednjih godina bilježi sve više rekordnih udara munja diljem svijeta, znanstvenici upozoravaju da je prerano povezivati njihovu pojavu s klimatskim promjenama jer donedavno nisu raspolagali satelitima koji bi mogli opaziti ovako velike izboje elektriciteta u atmosferi.
Uz dva satelita američke NOAA-e, sličan meteorološki satelit ima i Europska svemirska agencija (ESA), koji se zove Meteosat treće generacije (MTG). Ovaj satelit pored atmosferskih izboja elektriciteta može pratiti brojne druge atmosferske parametre, poput vlage u zraku, temperature i pokrova oblaka.