CAMBRIDGE - U najnovijem genetskom istraživanju čiji je cilj bolje razumijevanje uloge pojedinih gena na razvoj ljudskog mozga, znanstvenici su genetski modificirali miševe tako što su im ‘ugradili’ jedan od ljudskih gena ključnih za razvoj jezika i govora.
Znanstvenike je zanimalo kakav utjecaj ljudska verzija gena Foxp2 može imati na razvoj mozga u drugih životinja, pa su 2009. godine uzgojili soj miševa s upravo tim, ljudskim genom.
Analiza njihovih mozgova tada je pokazala kako su miševi s ljudskim genima razvili složenije neurone u mozgu, te da su njihove mreže neurona bile puno učinkovitije od onih koje imaju obični miševi.
VIDEO: 'DO 2045. MOĆI ĆEMO |POHRANITI SVOJE UMOVE U RAČUNALA I POSTATI BESMRTNI!' Šef Googlea o budućnosti
U novom istraživanju, znanstvenice Christiane Schreiweis i Ann Graybiel s Massachusetts Institute of Technology (MIT) su proizvele miševe s ljudskim genima u mozgu i trenirale ih da pronađu komadiće čokolade u labirintu.
Kako bi se mogli orijentirati u labirintu, znanstvenici su u labirinte postavljali orijentire, poput laboratorijske opreme (‘kod velikog križanja skreni desno prema epruvetama’) i različitih tekstura poda (‘na glatkom podu skreni desno, na zrnatom lijevo’).
I dok je običnim miševima u prosjeku trebalo 11 dana da nauče put, miševima s ljudskim genima bilo je dovoljno samo sedam.
No, zanimljivo je otkriće bilo da, kada bi znanstvenici uklonili sve orijentire, miševi s ljudskim genima nisu bili ništa uspješniji od običnih. Isto se dogodilo i kada su uklonili sve različite podloge u labirintu. Prednost miševa s ljudskim genima bila je vidljiva samo kada su na raspolaganju imali obje opcije.
PRVO SPAJANJE MOZGOVA U POVIJESTI Svojim mislima preko interneta kontrolirao ruke drugog čovjeka
- Ovo nam govori da ljudski geni zapravo povečavaju kognitivnu fleksibilnost: olakšavaju prelazak iz svjesnog prisjećanja (‘skreni lijevo kod benzinske’) u nesvjesno prisjećanje (‘skreni desno kad pređeš s tepiha na pločice’), rekla je Graybiel.
Nitko ne zna kako mozak radi prijelaz s razmišljanja svjesno o nečemu na nesvjesno razmišljanje o tome. No miševi koji su imali ljudsku verzijzu Foxp2 gena bili su puno uspješniji u tome, kazala je.
Ukoliko se potvrdi da je Foxp2 odgovoran za fleksibilnost prelaska s jednog načina učenja na drugi, to bi moglo objasniti njegov utjecaj na razvoj jezika i govora. Kada djeca uče govoriti, prelaze sa svjesnog imitiranja riječi koje čuju na automatsko govorenje. Prema Graybiel, Foxp2 je vjerojatno ključni dio procesa u kojem se djeca prebacuju s deklartivnog (svjesnog) na proceduralno (nesvjesno) pamćenje.