Zvijezda KIC 8462852, poznata i kao 'Tabbyna zvijezda', već mjesecima privlači pažnju znanstvenika zbog svojeg iznimno neobičnog ponašanja - iako se radi o stabilnoj zvijezdi malo sjajnijoj od Sunca, teleskopi su zabilježili velike varijacije u njezinom sjaju. Predloženi su mnogi mogući uzroci, uključujući i djelovanje vanzemaljaca, no grupa španjolskih astrofizičara vjeruje kako je otkrila stvarni uzrok neobičnog ponašanja ove zvijezde.
Prije dvije godine, dr. Tabetha Boyajian - po kojoj je zvijezda i dobila nadimak - prva je uočila neobične promjene u intenzitetu sjaja. Radi se o relativno mladoj zvijezdi tipa 'F', oko 50% većoj od Sunca, kakve su inače izrazito stabilne. Misterij je postao još dublji kada su stare fotografije noćnog neba otkrile kako zvijezda prolazi kroz redovite fluktuacije barem od 1890-ih godina.
Umjetnička ilustracija raspadajućeg protoplaneta u orbiti - jednoj od sad već odbačenih ideja koje bi objasnile ponašanje Tabbyne zvijezde
Znanstvenici su predložili velik broj mogućih prirodnih uzročnika - poput roja kometa oko Zvijezde - koji su svi redom odbačeni. Hipoteza po kojoj promjene u sjaju zvijezde uzrokuje vanzemaljska megastruktura, poput Dysonove sfere oko zvijezde, privukla je najviše pažnje medija, no za sada nisu otkriveni nikakvi radio signali s Tabbyne zvijezde, iako su znanstvenici s programa SETI smjesta uperili svoje radio-teleskope prema njoj.
Što je to Dysonova sfera?
Koncept koji je popularizirao teoretski fizičar Freeman Dyson predložen je kao jedan od razloga zašto ne možemo otkriti signale vanzemaljskog života. Dovoljno razvijena civilizacija vjerojatno bi pokušavala zauzdati sve više i više energije zvijezde u sustavu u kojem se nalazi, pa je pretpostavka da bi konačni cilj bio zatvoriti cijelu zvijezdu u sferu prekrivenu verzijom solarnih kolektora.
Umjetnički prikaz nepotpune Dysonove sfere, kroz koju se još nazire zvijezda.
Komadi djelomično završene ili raspadnute Dysonove sfere koji orbitiraju oko Tabbyne zvijezde mogli bi, teoretski, biti uzrok velikih padova u njenom sjaju.
Zanimljiva je teorija i prema kojoj je zvijezda bila okružena megastrukturom, no ona je u fazi raspada, a civilizacija koja ju je izgradila više ne postoji, što bi objasnilo manjak signala i neobične padove sjaja.
Umjetnička ilustracija Dysonove sfere u fazi raspada
Tim španjolskih astronoma predložio je novu ideju, koju tek trebaju pregledati drugi znanstvenici, no vjeruju kako se radi o mogućem scenariju: u sustavu Tabbyne zvijezde nalazi se veliki plinoviti div s prstenom oko sebe, poput Saturnovog, u čijoj se orbiti nalaze i dva roja asteroida.
Radi se o konfiguraciji vrlo sličnoj onoj koju ima i Sunčev sustav - najveći plinoviti div Jupiter ima (slabo vidljiv) prsten oko sebe, a ispred i iza njega u njegovoj orbiti nalaze se dvije grupe 'Trojanaca', asteroida koji stoje na Lagrangeovim točkama L4 i L5.
Lagrangeove točke - mjesta za 'parkiranje' u svemiru
U bilo kojem gravitacijskom sustavu s dva dominantna tijela, postoji pet točaka u koje je moguće 'pospremiti' znatno manji objekt, jer zbroj gravitacijskih utjecaja na njega osigurava stabilnu orbitu oko većeg tijela.
Prikaz Lagrangeovih točaka između Sunca i Zemlje.
Postojanje tih točaka opisao je Joseph-Louis Lagrange 1772. godine, iako je prve tri otkrio Leonhard Euler nekoliko godina ranije. Točke L1, L2 i L3 nalaze se na imaginarnom pravcu koji povezuje dva tijela: prva između njih, druga iza manjeg tijela a treća iza većeg. Točke L4 i L5 nalaze se na orbiti manjeg tijela oko većeg, pod kutem od 60 stupnjeva u odnosu na trenutnu poziciju manjeg tijela.
No, da bi španjolska teorija mogla objasniti velike padove u sjaju Tabbyne zvijezde, plinoviti div i njegovi asteroidi morali bi biti izrazito veliki - sam planet trebao bi biti oko 170 puta masivniji od Jupitera, najmasivnijeg objekta u Sunčevom sustavu nakon Sunca. Također, grupa Trojanaca u sustavu Tabbyne zvijezde morala bi svaka imati masu poput Jupitera. Usporedbe radi, Trojanci u Sunčevom sustavu imaju masu tek 0,01 posto Zemljine.
Teorija španjolskih znanstvenika zamišlja masivan planet s prstenom i dvije grupe asteroida
Iako bi ovako masivni planet i asteroidi bili iznimno rijetka pojava, kakvu do sada nismo opazili, španjolski tim iskoristio je svoje izračune kako bi predvidio sljedeće veliko zatamnjenje Tabbyne zvijezde, koje bi se trebalo dogoditi u prvoj polovici 2021. godine. Ukoliko su u pravu, mjerenja sjaja u to vrijeme mogla bi potvrditi njihovu teoriju.
Do tada će stručnjaci razmatrati i druge mogućnosti, a ona o umjetnoj superstrukturi vjerojatno će i dalje najviše okupirati pažnju javnosti.