Jučerašnjom konferencijom za novinare u Stockholmu, na kojoj smo saznali da je Japanac Yoshinori Ohsumi dobitnik Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju 2016. godine, počeo je tradicionalni Nobelov tjedan.
On se svake godine održava prvi tjedan u listopadu prema mjesecima ranije najavljenom satnicom. Jedino se točan datum i vrijeme priopćavanja laureata iz književnosti objavljuje kasnije tijekom Nobelova tjedna, što samo pojačava napetost, ali i podgrijava kladionice, gdje ove godine najviše kotiraju Haruki Murakami, Ngugi Wa Thiong’o, Joyce Carol Oates, Philip Roth i Adonis.
Kladionice u slučaju laureata za književnost i mir, te predviđanja agencije Thomson Reuters u slučaju dobitnika za fiziku, medicinu, kemiju i ekonomiju, novijeg su datuma, no čast, slava i novac koji donose Nobeli važni su već od prve dodjele te nagrade 1901. godine.
A sve je počelo 27. studenoga 1895. godine kada je Šveđanin Alfred Nobel, izumitelj dinamita, napisao oporuku prema kojoj je svoje bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna (prema današnjem tečaju oko 200 milijuna dolara) ostavio čovječanstvu.
Neugodno iznenađenje
Kad je godinu dana kasnije umro, njegova su braća, nećak i ostala rodbina (Nobel se nije ženio) bili neugodno iznenađeni jer im nije ostavio ništa.
Na temelju njegove oporuke, 1900. godine utemeljena je Zaklada Nobel koja je prošle godine raspolagala bogatstvom vrijednim više od 400 milijuna dolara (tijekom globalne gospodarske krize 2008. godine Zaklada je izgubila 22,3 posto svoje vrijednosti).
Od 1901. godine, kada su prvi dobitnici nagrađeni svotom od po 150.000 kruna svaki, iznos je stalno padao do 1946. godine, kada je uračunata inflacija, dok je realna vrijednost nagrade u švedskim krunama naposljetku uspostavljena 1991. godine.
Kada je 1954. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, Ernest Hemingway je svojoj četvrtoj ženi Mary Welsh rekao da je dobio onu “švedsku stvar” u iznosu od 35.000 dolara (prema današnjoj vrijednosti oko 300.000 dolara) i da se za taj novac može “lijepo zabaviti”.
Kada je prošle godine nagrađena Nobelom za književnost, Bjeloruskinja Svetlana Aleksijević dobila je i ček na osam milijuna kruna, što je oko 930.000 dolara.
Kako mnogi od Nobelovih laureata već imaju sređenu financijsku situaciju, često novčani iznos daruju u dobrotvorne svrhe. Primjerice, to su učinili majka Tereza, 1991. godine nagrađena za mir, južnoafrička književnica Nadine Gordimer koja je iste godine dobila Nobela za književnost, ali i američki predsjednik Barack Obama.
On je 1,4 milijuna dolara Nobelove nagrade za mir 2009. godine darovao 10 dobrotvornih organizacija od kojih se većina bavi obrazovanjem.
Gunter Blobel, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1999. godine, cijeli je iznos uplatio na račun njemačkog grada Dresdena iako nije rođen ondje. Kad je imao osam godina, Gunter Blobel boravio je u jednom izbjegličkom kampu u blizini Dresdena, gdje se njegova obitelj, rodom iz Šleske, sklonila bježeći pred Crvenom armijom.
Mali Gunter svjedočio je savezničkim napadima u kojima je Dresden gotovo sravnjen. U jednom je napadu poginula i njegova 19-godišnja sestra.
Srušeni Dresden
- Nakon rata dvaput sam prolazio kroz srušeni Dresden. Tada sam odlučio da ću učiniti nešto za taj grad. Ispunio sam svoje dječačko obećanje - pojasnio je Blobel zašto je novac od Nobela dao za obnovu Dresdena.
Osim u dobrotvorne svrhe, nobelovci često potroše novac kako bi ispunili neku dugogodišnju želju. Eugene O’Neill, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1936. godine, iskoristio je novac od nagrade kako bi u Kaliforniji kupio kuću u azijskom stilu u kojoj je zatim napisao neke od svojih najboljih drama.
I Albert Camus, laureat za književnost 1957. godine kupio je kuću na jugu Francuske kako bi u njoj mogao raditi. Britanac Paul Nurse, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 2001. godine, kupio je motor Kawasaki GPZ. Richard Roberts, laureat za medicinu 1983. godine, novac od nagrade utrošio je kako bi ispred kuće napravio igralište za kroket, igru koju ne treba miješati s kriketom.
Jedan skandal
Marie Curie, koja je 1903. godine dobila Nobela za fiziku, a 1911. godine za kemiju, novac je uložila za financiranje svojih istraživanja. Albert Einstein, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1921. godine, novac je dao svojoj bivšoj supruzi Milevi Marić od koje se rastao 1919. godine.
Ponekad je način na koji se potroši Nobelov novac i predmet skandala, kao u slučaju Daniela Gajduseka, laureata za medicinu 1976. godine.
Njegova odluka da novac od nagrade potroši na školovanje mladića iz Nove Gvineje i Mikronezije u prvi mah je dočekana kao plemenita, no 1996. godine jedan od tih mladića optužio je Gajduseka za seksualno zlostavljanje dok je bio dječak. Gajdusek je priznao krivnju te je osuđen na 19 mjeseci zatvora.