Početkom travnja u Singapuru je u 93. godini preminuo Sydney Brenner, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 2002. godine i jedan od najvećih biologa 20. stoljeća. Sydney Brenner bio je jedan od glavnih junaka zlatnog doba molekularne biologije, desetljeća koje je uslijedilo nakon što je 1953. godine otkrivena struktura DNK (deoksiribonukleinska kiselina), “molekule života”. Također, bio je i jedan od osnivača Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO) sa sjedištem u Heidelbergu koja danas broji više od 1700 članova. Istodobno, Brenner je bio vrlo zanimljiv i duhovit čovjek pa su ga kolege prozvali “najzabavnijim znanstvenikom u povijesti”.
- Za mene je Brenner ‘Richard Feynman molekularne biologije’: kreativni um koji je briljirao u svemu čega se dotakao, a njegov smisao za humor i manjak respekta za znanstveni establišment me je oduševljavao - rekao nam je akademik Miroslav Radman, koji je bio dugogodišnji Brennerov prijatelj.
Odrastanje u Južnoj Africi
Sydney Brenner rođen je 1927. godine u židovskoj obitelji u Germistonu, malom gradu u blizini Johannesburga u Južnoj Africi. Njegovi roditelji bili su emigranti uz Europe: otac Morris bio je obućar koji je napustio Litvu kako bi izbjegao vojnu obvezu dok je majka Lena potjecala iz Latvije. Oboje roditelja bili su nepismeni, a unatoč tome mali je Sydney već s četiri godine naučio čitati i pisati.
- Naučio sam čitati u ranoj dobi, a klijentica mog oca, gospođica Walkinshaw, uvjerila je moga oca da mi dopusti da u dobi od pet godina besplatno idem u njezin vrtić. Prve tri godine osnovne škole završio sam u jednoj godini te sam u dobi od šest godina primljen u četvrti razred. Nakon četiri godine u osnovnoj školi, pohađao sam i gimnaziju u Germistonu, gdje sam maturirao u prosincu 1941. godine, neposredno prije moga 15. rođendana - prisjetio se Brenner svoga djetinjstva u autobiografiji “My Life in Science”, objavljenoj 2001. godine.
Odlazak u Englesku
Kao 15-godišnji tinejdžer Sydney Brenner je dobio stipendiju za studij medicine na Sveučilištu Witwatersrand u Johannesburgu. No, kako je stipendija bila vrlo mala, džeparac bi zaradio tako što je svaki dan odlazio u sinagogu gdje su mu plaćali kako bi sudjelovao u formiranju minijana, skupine od 10 punoljetnih muškaraca potrebnih za obred. Tijekom studija spoznao je da ga ne privlači klinička medicina već znanstveni rad te je 1951. godine, nakon stečene diplome, dobio stipendiju za istraživanje bakteriofaga (specifični bakterijski virus koji se umnožava na račun bakterija) u Oxfordu.
Brenneru se zatim u Oxfordu pridružila njegova južnoafrička prijateljica, psihologinja May Covitz Balkind sa sinom Jonathanom iz prvog braka. Vjenčali su se 1952. godine, a zatim su dobili troje djece: Stefana, Belindu i Carlu. Njihov je brak trajao gotovo 60 godina, sve do 2010. godine kad je May umrla. Brennerov posinak Jonathan Balkind preminuo je prošle godine.
Prijelomni trenutak
Sydney Brenner doktorirao je 1954. godine na Oxfordu, no prijelomni trenutak za njega zbio se u travnju 1953. godine kad se s trojicom kolega uputio u Cavendish Lab na Cambridgeu kako bi uživo vidio model dvostruke uzvojnice DNK Jamesa Watsona i Francisa Cricka. Podsjetimo, u veljači 1953. godine Watson i Crick su objavili da DNK izgleda poput dvostruke spirale ili uvijenih ljestvi s gusto poredanim prečkama. Svaka je prečka sastavljena od komplementarnog para: ako je s jedne strane adenin (A), na drugoj strani je timin (T), odnosno ako je na jednoj strani prečke guanin (G), na drugoj je citozin (C).
- To je bila prekretnica u mome znanstvenom životu. Onog trenutka kad sam vidio model i čuo za komplementarne parove baza shvatio sam da je to ključ za razumijevanje svih problema u biologiji za koje smo smatrali da su nesavladivi - prisjetio se Brenner koji je toga hladnog travanjskog dana puno vremena proveo društvu Jamesa Watsona.
No, Brennerov britki humor osvojio je Francisa Cricka koji ga je 1957. godine angažirao kao svoga suradnika u Cavedish Labu gdje je zamijenio Jamesa Watsona. Crick i Brenner radili su skupa 20 godina, a 1961. godine su spoznali da je genetička šifra tripletni kod, pri čemu svaka skupina od tri DNK slova (A, T, C i G) određuje jednu od 20 vrsta aminokiselina od kojih su sastavljeni proteini. Brenner je tim trojkama dao ime kodoni. Početkom 1960-ih, zajedno s Francoisom Jacobom iz Pasteurova instituta u Parizu i Matthewom Meselsonom s Harvarda. Sydney Brenner je dokazao postojanje informacijske RNK (iRNK), molekule ribonukleinske kiseline koja ribosomima nosi informaciju o tome kojim je slijedom potrebno povezati aminokiseline da bi se proizveo jedan određeni protein.
Caenorhabditis elegans
Uvidjevši da su temeljni problemi molekularne biologije riješeni, Brenner i Crick tražili su nova područja istraživanja. Brenner je odlučio istraživati razvoj organizama kompleksnijih od bakterija te je tijekom jednog ljetovanja spoznao da bi idealan model mogao biti Caenorhabditis elegans (C. elegans), sićušni, prozirni, oblić koji živi u tlu, jede bakterije i čiji životni ciklus traje dva-tri tjedna. Zahvaljujući Brenneru C. elegans je postao jedan od glavnih modelnih organizama u molekularnoj biologiji te prvi višestanični organizam čiji je genom sekvenciran 1998. godine. Zanimljivo je da genom toga oblića sadrži oko 20.000 gena, otprilike kao i genom čovjeka.
C. elegans se koristi u istraživanjima niza bolesti, uključujući tumore i neurološka oboljenja, ali i za ispitivanje učinka supstanci s potencijalnom terapijskom primjenom. Prema bazi PubMed samo u prošlom desetljeću objavljeno je čak 15.000 znanstvenih radova koji sadrže referencu na C. elegans. Za istraživanja toga “crvića” Sydney Brenner dobio je 2002. godine Nobelovu nagradu za medicinu zajedno s Johnom Sulstonom i Robertom Horvitzom. Ipak, mnogi su znanstvenici, uključujući i samog Brennera, smatrali da je Nobela zaslužio mnogo ranije za razotkrivanje genetičke šifre.
Od Kalifornije do Singapura
Sydney Brenner od rane je mladosti bio strastveni pušač što se odrazilo na njegovo zdravlje pa je u kasnim 60-im godinama života imao velike probleme s disanjem. Zbog toga je sredinom 1990-ih vlažnu klimu u Cambridgeu odlučio zamijeniti sunčanom Kalifornijom gdje je imao stipendiju u Scrippsovom istraživačkom institutu u La Jolli. Zatim je 1996. godine, uz izdašnu potporu duhanske tvrtke Philip Morris, osnovao neprofitni Institut za molekularne znanosti u Berkeleyju. Nadao se da će tamo “mladi ljudi moći slijediti znanost u atmosferi sklada i visokog intelektualnog izazova”.
Od 1980-ih Sydney Brenner savjetovao je vladu u Singapuru te pomagao u podizanju znanstvenih kapaciteta u toj zemlji zbog čega je proglašen počasnim građaninom. Unatoč pogoršanju zdravlja, što je naposljetku iziskivalo da uz sebe stalno ima boce s kisikom, Sydney Brenner nikad nije prestao raditi. Kada su mu interkontinentalna putovanja postala preteška, preselio se u hotel u Singapuru odakle ga je vozač svaki dan prevozio do njegova ureda u sjedištu Singapurske agencije za znanost, tehnologiju i istraživanja (A * Star) koja je i izvijestila o njegovoj smrti.