Znanstvenici se pribojavaju da bi rupa u rasjedu dugom gotovo tisuću kilometara mogla pokrenuti katastrofalni potres koji bi bio kadar razoriti gradove na sjeverozapadu SAD.
Rupa iz koje izlazi vruća tekućina nalazi se oko 80 kilometara od obale Oregona, na granici rasjeda poznatog kao zona subdukcije Cascadia, koja se proteže od sjeverne Kalifornije sve do Kanade.
Ovaj geološki fenomen može na pacifičkoj, sjeverozapadnoj obali Sjeverne Amerike izazvati potres magnitude 9 stupnjeva po Richteru, a rupa bi potres mogla dodatno pojačati.
Curenje tekućine je prvi put primijećeno 2015., ali nova analiza koju je provelo Sveučilište Washington, sugerira da je ta tekućina specifičnog kemijskog sastava, zapravo svojevrsni ‘lubrikant s greškom‘.
Ova tekućina omogućuje glatko pomicanje ploča, no bez nje, ‘stres se može povećati i izazvati razoran potres‘, rekli su znanstvenici.
Tim je rupu, zapravo izvor ili vrelo, nazvao ‘Pitijina oaza‘ prema starogrčkoj proročici koje je ‘proricala‘ uz pomoć opojnih plinova koji su izvirali iz podzemnog vrela i od kojih je imala halucinacije te padala u stanje transa.
‘Pronaći izvor vode niskog saliniteta, visoke temperature i bogate mineralima koja izvire s morskog dna oko 1000 metara ispod površine u blizini obale Oregona, također djeluje poput halucinacije‘, objavili su istraživači.
Robot koji je 2015. zaronio na tu dubinu, otkrio je rupu nakon što su sonarom detektirani mjehurići zraka koji su se uzdizali s morskog dna.
Podaci su pokazali da tekućina izvire iz linije gdje se susreću dvije ploče i čini se toplijom od okolnog područja.
Koautor studije, Evan Solomon, izvanredni profesor oceanografije na Sveučilištu Washington koji proučava geologiju morskog dna, kaže: ‘Ono što su vidjeli, nisu bili samo mjehurići metana, već voda koja izlazi iz morskog dna kao iz vatrogasnog crijeva. To je nešto što nikada nisam vidio i, koliko znam, nije primijećeno nikad prije.‘
Promatranja su kasnije utvrdila da je tekućina koja curi toplija od okolne morske vode i dolazi izravno iz područja Cascadije, gdje su temperature procijenjene na 150 do 260 stupnjeva Celzija.
‘Gubitak tekućine kroz ove klizajuće rasjede je jako važan jer snižava tlak tekućine između čestica sedimenta i stoga povećava trenje između oceanske i kontinentalne ploče‘, navodi se u izvješću.
Rasjed Cascadia obuhvaća nekoliko velikih gradskih područja, uključujući Seattle i Portland, ali također dodiruje dijelove Sjeverne Kalifornije i otok Vancouver u Kanadi.
Solomon je usporedio zonu rasjeda sa stolom za zračni hokej.
‘Ako je tlak tekućine visok, to je kao da je zrak uključen, što znači da je manje trenja i dvije ploče mogu skliznuti‘, rekao je.
‘Ako je tlak tekućine niži, dvije ploče će zapeti prilikom čega može doći do naprezanja.‘
Subdukcijska zona Cascadia je područje gdje se sudaraju dvije tektonske ploče.
Juan de Fuca, mala oceanska ploča, prolazi ispod sjevernoameričke ploče na vrhu kontinentalnog SAD-a.
Sustavi subdukcije - gdje jedna tektonska ploča klizi preko druge - mogu proizvesti najjače potrese na svijetu. Najbolji primjer je potres u Tohokuu u Japanu 2011. kad je poginulo više od 20.000 ljudi.
Cascadia je seizmički mirna u usporedbi s drugim subdukcijskim zonama, ali nije potpuno neaktivna.
Istraživanja pokazuju da je rasjed puknuo u potresu magnitude devet po Richteru koji se dogodio 1700. godine i bio otprilike 30 puta jači od najvećeg predviđenog potresa u San Andreasu.
Solomon je rekao da je područje na kojem tekućina izlazi iz rasjedne zone zasad prvo poznato mjesto na kojem se to događa.
Međutim, dodaje da bi slični izvori mogli postojati u blizini, ali ih je teže otkriti s površine oceana.
Značajno curenje tekućine iz središnjeg Oregona moglo bi objasniti zašto se vjeruje da je sjeverni dio subdukcijske zone Cascadia, kod obale Washingtona, jače zatvoren, ili spojen, nego južni dio uz obalu Oregona.
Koautorica studije, Deborah Kelley, profesorica oceanografije na Sveučilištu Washington, rekla je: ‘Oaza Pythias pruža rijedak uvid u procese koji se odvijaju duboko u morskom dnu, a njezina kemija sugerira da ova tekućine izvire iz blizine granica dviju ploča. Ovo sugerira da obližnji rasjedi reguliraju tlak tekućine i ponašanje rasjeda duž središnje zone subdukcije Cascadia.‘