Goli sljepaš jedna je od najružnijih životinja, ali omiljena među znanstvenicima zbog svoje dugovječnosti, otpornosti na rak, ali i boli uslijed ozljeda i upala. Sada je međunarodni tim znanstvenika, među kojima je i mladi hrvatski molekularni biolog Damir Omerbašić, otkrio zašto goli sljepaš ne osjeća bol izazvanu toplinom kod upale. Ovo otkriće moglo bi otvoriti put novim metodama liječenja boli, primjerice kod artritisa.
- Mi smo 2011. godine otkrili molekularni mehanizam zašto goli sljepaš ne osjeća bol od kiseline. Sada smo opisali drugi molekularni mehanizam, nedostatak termalne hiperalgezije kod te životinje. Termalna hiperalgezija ima zaštitni učinak, ona nas prisiljava da čuvamo naše ranjeno ili upaljeno tkivo od daljeg oštećenja - rekao je dr. Damir Omerbašić, postdoktorand u Centru za molekularnu medicinu Max Delbrück (MDC) u Berlinu. On je i prvi autor rada o golom sljepašu objavljenog u časopisu Cell Reports.
Otporan na tumore
Goli sljepaš jest glodavac sličan krtici, ali bez dlaka. Genetski je sličan mišu, ali živi 10 puta dulje od njega pa može doživjeti i više od 30 godina. Nadalje, goli sljepaš gotovo nikad ne obolijeva od tumora. Živi u subsaharskoj Africi, u tunelima pod zemljom. Vodi zadružni život sličan onome kod pčela i mrava: u tamnim, uskim podzemnim prolazima, kolonije golog sljepaša mogu brojati i do 300 jedinki. - Razina ugljičnog dioksida u slabo prozračnim nastambama u kojima živi goli sljepaš često doseže visoke razine. Kod svih drugih životinja, od pijavice do čovjeka, visoka razina ugljičnog dioksida u tijelu dovodi do zakiseljavanja tjelesnih tekućina i procesa koji se zove acidoza, što je izrazito bolno. No, kod golog sljepaša taj je mehanizam isključen - pojasnio je Omerbašić.
Specifični receptori
Ta neobična životinja ne samo da ne osjeća bol od kiseline nego ni upalnu bol, kakvu primjerice kod ljudi izazivaju opekline izazvane Sunčevim zrakama. Za nedostatak termalne hiperalgezije kod golog sljepaša odgovoran je veoma specifičan receptor, tzv. TrkA, koji je kod ove životinje malo drugačiji i reagira 10 puta slabije nego kod ostalih. Genetska analiza 26 drugih sisavaca i pet bliskih srodnika golog sljepaša pokazala je da je za to odgovorna samo jedna do tri male promjene u aminokiselinama receptora TrkA.
Znanstvenici se nadaju da će istraživanjem golog sljepaša spoznati više i o mehanizmima osjećaja boli kod sisavaca, uključujući ljude. U rijetkim slučajevima mutacije u receptoru TrkA mogu se uočiti i kod nekih ljudi, a takav je slučaj opisan u drugom nastavku trilogije Millenium Stiega Larssona “Djevojka koja se igrala vatrom”, gdje nezaustavljivi plavi div Ronald Niedermann nije osjećao bol.
- Naši su rezultati važni jer opisuju kako se bolni podražaj može utišati. To je od značaja za razumijevanje procesa koji izazivaju bol kod pacijenata koji boluju od reumatoidnog artritisa - rekao je Damir Omerbašić (31).
Mladi znanstvenik rođen je u Slavonskom Brodu, a diplomirao je molekularnu biologiju na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu u Zagrebu. Od 2008. godine radi u Centru za molekularnu medicinu Max Delbrück, a doktorirao je 2014. godine na Slobodnom sveučilištu u Berlinu. Trenutno radi kao postdoktorand na masenoj spektometriji proteina.