No, prva mjesta na top-listama i obaranje rekorda autorici su prestali biti nepoznanica još 1997. godine kad je kao nezaposlena, samohrana majka objavila prvi roman o Harryju Potteru.
Ideju o dječaku koji pohađa školu za male čarobnjake dobila je dok je putovala vlakom 1990. godine. Pet godina poslije dovršila je prvi nastavak, no izdavači nisu bili oduševljeni pa je dobila čak dvanaest odbijenica. Pristao je tek trinaesti izdavač, Bloomsbury, i to zato što je, kaže legenda, urednik te kuće pokazao svojoj osmogodišnjoj kćeri prvo poglavlje, a njezina je reakcija bila: Hoću još!
Prvi nastavak konačno je objavljen 1997. godine, u nakladi od samo tisuću primjeraka. Sedmi, objavljen 2007. godine, ušao je u povijest oborivši rekorde prodaje prvog dana. Naime, samo u SAD-u i Velikoj Britaniji prodano je jedanaest milijuna primjeraka.
Serijal je, prema procjenama, ukupno prodan u više od 450 milijuna primjeraka te preveden na 73 jezika. Zarada od filmskih adaptacija procjenjuje se na 4,4 milijarde eura.
Bogatstvo spisateljice koja je nekoć jedva preživljavala, pak, procjenjuje se na milijardu dolara, a vrijednost brenda koji je stvorila sedam je puta veća. No, možda je najveća zasluga britanske autorice bilo to što se njoj pripisuje porast interesa za čitanje među djecom i tinejdžerima. Sektor knjiga za djecu i mlade, uostalom, danas je jedan od najpropulzivnijih.
Pet godina nakon završetka serijala koji joj je donio nagrade, slavu i bogatstvo J. K. Rowling najavila je da planira objaviti svoj prvi roman za odrasle, ovaj put u izdavačkoj kući Little, Brown and Company.
Hrvatski prijevod krajem godine objavit će izdavačka kuća Mozaik.
Roman ‘The Casual Vacancy’ radikalno se razlikuje od ’Harryja Pottera’. Zbog čega ste ga poželjeli napisati?
- Dobila sam ideju tijekom putovanja avionom, ne vlakom, i odmah me ponijela. To je još jedan roman o moralnosti i smrtnosti, baš kakav je bio i ’Harry Potter’, ali suvremen. Smješten je u malu zajednicu, što je zahtijevalo osmišljavanje likova u rasponu od adolescenata pa sve do šezdesetogodišnjaka. Volim romane 19. stoljeća koji se vrte oko nekog grada ili sela. Ovo je moj pokušaj da napravim modernu verziju.
Zašto naslov ‘The Casual Vacancy’? Jeste li imali druge moguće naslove?
- Radni naslov bio je ‘Responsible’ (Odgovoran) zato što je središnja tema romana to kolika je odgovornost svakoga od nas za ono što imamo u životu - našu sreću, naše zdravlje i naše bogatstvo - ali i kolika je naša odgovornost prema drugim ljudima: našim partnerima, našoj djeci i širem društvu. No, kad sam naišla na frazu ‘casual vacancy’, što je ispravan termin za mjesto upražnjeno u gradskom vijeću nakon smrti jednog od njegovih članova, automatski sam znala da imam svoj novi naslov. Taj naslov za mene ima značenje na nekoliko razina.
Za početak, činilo mi se da je najveća ‘casual vacancy’ sama smrt koja dolazi bez fanfara, ostavljajući prazninu koja se ne može popuniti. Bila sam također svjesna da svi moji likovi imaju manjkavosti i nedostatke u svojim životima koje pokušavaju popuniti na najrazličitije načine: hranom, pićem, narkoticima, fantazijama ili buntovnim ponašanjem. To se, također, može nazvati ‘casual vacancies’, te male praznine za koje možda nismo u potpunosti svjesni da ih posjedujemo, ali, ipak, i dalje osjećamo potrebu da ih umirimo.
Roman je opisan kao crnohumorni. Možete li nam nešto reći o humoru u knjizi?
- Humor u njemu je poprilično mračan, ali sama ga ne bih opisala kao crnu komediju. Možda kao komičnu tragediju!
Smatrate li da je riječ o posebno britanskom romanu? Koliko je riječ o Britaniji danas, a koliko sadrži univerzalne teme?
- Mjesto radnje i likovi su, čini mi se, izvorno engleski, ali bavim se univerzalnim temama. Društvene teme kojima se bavim relevantne su svugdje: obiteljski i bračni konflikt, tenzije između roditelja i njihove djece, ideološki konflikt između uzdanja u samoga sebe i podrške države.