Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća spomenici su masovno uništavani. Dizani su u zrak, po njima se šaralo, razbijalo ih se maljevima, biste su nestajale jedna za drugom, kao da ih nikada nije ni bilo. Među svim tim “revidiranim” bitkama, stratištima, revolucionarima, vojskovođama i narodnim herojima našao se, pak, ni kriv ni dužan, jedan čovjek koji nikada nije spadao u to društvo, nikada nije uzeo pušku u ruku, koji je cijeli svoj radni vijek proveo tisuće kilometara daleko od Hrvatske, a “kontroverzni” kraj Drugoga svjetskog rata nije niti dočekao.
Riječ je o Nikoli Tesli čiji je spomenik u Gospiću, rad kipara Frane Kršinića, koji je miniran u noći 16. veljače 1992. godine. No, taj je događaj bio tek početak nevjerojatne epopeje koja paralelno priča o licemjerju i provincijalizmu te rađanju riječke alternativne kulturne scene čiji vrhunac danas vidimo u projektu Europske prijestolnice kulture.
Frano Kršinić, rođen 1897. u zaseoku Žabnjak na otoku Korčuli, u obitelji s dugom klesarskom tradicijom, zajedno s Ivanom Meštrovićem i Antunom Augustinčićem spada u “sveto trojstvo” slavnih hrvatskih kipara s respektabilnom međunarodnom karijerom. U ranim danima svoje karijere Kršinić je predvodio veliki zaokret u hrvatskom kiparstvu, odmak od akademskog realizma i nacionalne romantike “medulićevaca” čiji je predstavnik bio Ivan Meštrović koji mu je, inače, bio velik uzor.
Kršinića su u ranoj fazi karijere proslavili ženski aktovi, ali bio je vrlo vješt i u izradi spomenika raznih povijesnih ličnosti za koje je redovito dobivao narudžbe. Realistični prikaz Nikole Tesle, monumentalno djelo visoko četiri metra, izradio je 1955. i prvi je primjerak postavljen u Beogradu, ispred Teslina muzeja. Dvadeset godina kasnije istovjetni spomenik, dar Jugoslavije SAD-u, postavlja se na Nijagarinim slapovima, na mjestu prve svjetske hidroelektrane, gdje je Tesla eksperimentirao s pretvaranjem kinetičke energije u električnu. Potom, 1981., Kršinićev Tesla stiže i u Gospić, na trg koji je tada nosio njegovo ime. Na svečanosti otvorenja teško da je itko slutio da će, kroz samo jedno desetljeće, postati “kontroverzan” i da će mu rok trajanja biti samo 11 godina.
Početkom devedesetih, u ratnome Gospiću, Teslin se spomenik našao usred gradske vreve kojom su sada dominirali vojnici, ponajviše lokalne te postrojbe iz cijele Primorsko-goranske i Istarske županije, ali i iz svih dijelova Hrvatske. Bilo je to, kako pričaju svjedoci vremena, mjesto “sudara kultura”, gdje su se urbani mladići susretali sa “psima rata”, a atmosfera je znala biti poprilično anarhična. Mjesto gdje će lokalni šerif postati jedan konobar iz Sinja koji će otkazati poslušnost Franji Tuđmanu i dogurati do generalskog čina, da bi kasnije bio osuđen za ratne zločine.
U takvoj atmosferi nije bilo nikakvo čudo da je Nikola Tesla, Srbin od četiri metra na glavnom gradskom trgu, postao “vreća za napucavanje”. Pored neprijateljske pucnjave i granata, svjedoci se sjećaju i povremenih pijanih rafala iz kalašnjikova kojima bi svako toliko netko prosvirao Teslu. Rupe od metaka vidljive su i na fotografijama iz tog vremena, a sve je kulminiralo noćnom eksplozijom u veljači 1992., uslijed koje se Kršinićeva skulptura, za koju se smatra da je jedan od najboljih svjetskih umjetničkih prikaza tog izumitelja, razletjela u tisuće komada.
Noćna je eksplozija bila šok za ljude koji su tada bili u Gospiću. Počinitelje tog vandalizma, kao ni njihove motive, opet u duhu vremena, nitko nije ni pokušao pronaći i do današnjeg dana ostali su nepoznati.
Ulazak u hibernaciju
Tada u priču ulazi riječki kipar Žarko Violić, koji je u to vrijeme bio dio takozvane Umjetničke bojne u Gospiću. On je uspio prikupiti ostatke Kršinićeve skulpture i dopremiti ih u Rijeku, gdje su na nekoliko godina bili “pohranjeni” u dvorištu scenografske radionice HNK Ivana pl. Zajca na Trsatu. Teslina skulptura iz Gospića ponovno ulazi u javni prostor 1999., kada riječki kipar Željko Kranjčević Winter, u sklopu likovne akcije riječkih umjetnika, predlaže da se ostaci postave pred zgradu Poliklinike riječkog KBC-a te da se tako pokuša potaknuti javnost za vraćanje Kršinićeva djela na njegovo mjesto. Inicijativu, međutim, riječki KBC odbija i Tesla ponovno ulazi u hibernaciju.
Nekoliko godina kasnije u priču s gospićkim Teslom uključuje se Damir Čargonja Čarli, jedna od ključnih figura riječke kulturne scene. Čarli je umjetnik, producent u kulturi i poduzetnik koji danas vodi lanac uspješnih i vrlo netipičnih beach barova, a u to vrijeme vodio je klub Palach koji je, u njegovu mandatu, postao utočište hrvatskih umjetnika, performera i čudaka svih fela. Rijeka je, zbog Čarlija i Palacha i cijele te scene koja se oko njega vrtjela, valja to spomenuti, postala “drugi dom” Toma Gotovca i Vladimira Dodiga Trokuta.
U Palachu je Čarli pokrenuo Festival nove umjetnosti FONA u sklopu kojeg je, 2004. godine, izložio dokumentaciju ranije spomenute akcije “THNHT 1999. - Tesla Nikola na hitnom traktu”. Izložba je dobro odjeknula u medijima, a inicijativa je zapela za oko tadašnjem ministru kulture Boži Biškupiću.
- Biškupić me kontaktirao i tražio da im se pošalju ostaci kako bi se spomenik obnovio i vratio na svoje mjesto - prisjeća se Damir Čargonja.
Namjere ministra kulture bile su, kako se pokazalo, vrlo ozbiljne. Ostaci, koji su u međuvremenu bili završili u Gliptoteci HAZU, dopremljeni su u Ljevaonicu umjetnina Akademije likovnih umjetnosti, ali se pokazalo da su previše oštećeni da bi se spomenik restaurirao. Kako gipsani model Frana Kršinića nije postojao, ekipa iz Ljevaonica otišla je u Beograd, gdje se nalazio jedan od dva preostala istovjetna Kršinićeva kipa. Skinuli su otisak negativa, što je potrajalo šest dana, a radilo se od jutra do kasno navečer, kako je svjedočio Željko Mačešić, ravnatelj Ljevaonice. Nakon što je uzet otisak s beogradskog spomenika, kalupi su dovezeni u Ljevaonicu, napravljen je pozitiv u gipsu te je izliven novi spomenik u bronci.
Sve to skupa koštalo je više od 150 tisuća eura i spomenik je dovršen još 2006. godine - kaže Čargonja.
Iako je spomenik bio spreman za povratak u Gospić, stvar se do današnjeg dana praktički nije maknula s mrtve točke i Kršinićev Tesla već gotovo 14 godina skuplja prašinu u Ljevaonici ALU-a. Kroz cijelo to vrijeme, gradske vlasti u Gospiću načelno podržavaju Teslin povratak u grad koji je već, u dobroj mjeri, i brendiran Teslom, ali uvijek se “pojave” neki “problemi”. Jedan od glavnih je taj što je Trg Nikole Tesle u međuvremenu preimenovan u Trg Stjepana Radića, preuređen te je na njemu postavljena fontana Vila Velebita pa za Kršinićevu statuu od četiri metra jednostavno više nema mjesta. No, to je tek vrh sante leda.
Odnos gospićkih gradskih vlasti prema Tesli posljednja je dva desetljeća poprilično shizofren - u isto vrijeme žele povratak Kršinićeva spomenika, ali se čini da sve rade kako do tog povratka ne bi došlo. Darko Milinović, aktualni lički župan i posljednjih 20 godina najmoćniji lički političar, svojevremeno je, na otvorenju Memorijalnog centra u Smiljanu, rekao da je “Tesla uz Antu Starčevića i popa Marka Mesića tek jedan u nizu velikih ljudi koje je dala Lika”. O Tesli se raspravljalo u Saboru 2014., kada je odlučeno da se 10. srpnja proglasi nacionalnim danom Nikole Tesle, a Milorad Pupovac je potaknuo pitanje rušenja i povratka spomenika u Gospić.
Tada je bivši ministar Goran Marić tvrdio da spomenik nije srušen samo zato što je Tesla Srbin te je taj čin povezao sa stvaranjem SAO Krajine, srpsko-četničkim napadom na Hrvatsku, zločinima u Glini, Škabrnji i Vukovaru. Tadašnji HDZ-ov zastupnik Dujomir Marasović kazao je, pak, da je “po Gospiću palo tisuće granata, ginula djeca, a sad se neki čude da je netko srušio neki spomenik”.
Oduljilo se
Gradonačelnik Gospića danas je Karlo Starčević iz HSP-a, ljuti protivnik župana Milinovića koji je, u međuvremenu, izbačen iz HDZ-a, a iako ratuju oko svega i svačega, i jedan i drugi se slažu da Kršinićeva Teslu treba vratiti u Gospić. Danas Milinović smatra “potpuno neprimjerenim da spomenik tom svjetski poznatom znanstveniku već nije vraćen” te kaže da je on, kao visoki dužnosnik u Vladi, inzistirao na povratku Teslina spomenika u Gospić. Tadašnji gradonačelnik Petar Krmpotić i Gradsko vijeće donijeli su takvu odluku još 2014. godine. Milinović navodi da je za lokaciju bilo nekoliko opcija te da je “konačno izabran prostor ispred Kulturno-informativnog centra pored kojeg dnevno prođe na stotine đaka, ali i odraslih”, zbog čega je to po njemu odlično rješenje.
Milinovićevo objašnjenje zašto je toliko trebalo da pitanje povratka Tesle dođe na dnevni red jest da “se sve oduljilo jer su neki ispolitizirali postupak vraćanja, a i ministarstvo u vrijeme SDP-ove Vlade, nakon što je Gradsko vijeće Gospića donijelo odluku, nije osiguralo sredstva za povratak spomenika na spomenutu lokaciju”.
Kada je u to vrijeme pitanje Tesle bilo aktualno, Milinović je, pak, odgovornost na nepostavljanje spomenika prebacio na “one koji su inzistirali da se spomenik vrati tamo gdje je bio, na današnji Trg Stjepana Radića”, koji je ranije nosio Teslino ime, misleći pritom, kako je izjavio, na Pupovca i njegovu grupaciju. Smatrao je i da kip nije srušen “zato što je Tesla Srbin”, a tako misli i danas.
- Ne mogu govoriti o razlozima rušenja spomenika Nikole Tesle jer jednostavno ne mogu zamisliti koji bi to razlog bio da se spomenik sruši. Na otvorenju Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu 2006. godine, tamo sam vrlo jasno, jer su me zamolile braniteljske udruge, to okarakterizirao vandalskim činom, a to mislim i danas - kaže nam Milinović.
Nakon SDP-ove Vlade odgovornost za Teslu Milinović sada prebacuje na gradonačelnika Starčevića, podsjećajući da je on “obećao u svom programu da će ga vratiti na predloženu lokaciju odmah nakon što je bio izabran za gradonačelnika”.
Lokacija nije toliko bitna
- Kao i mnoge stvari koje je obećao, i ovu nije ispunio, što žalosti svakog istinskog Gospićanina. Pa je li bitno na koju će se lokaciju vratiti spomenik Nikole Tesle? Ja mislim da to nije bitno, već je bitno da se spomenik vrati u Gospić. Kada se počelo razgovarati o povratku spomenika, Trg Stjepana Radića već je bio završen i dobio je novu vizuru te je struka smatrbudući daala da se u novu vizuru Trga ne bi uklapao. Ne vrati li ga Starčević tijekom ove godine, vidjet ću ima li kakvih mogućnosti što se tiče moje ingerencije da spomenik vrati Županija. Bit ću ponosan ako u tome uspijem - kaže nam Milinović.
Gradonačelnik Karlo Starčević, pak, Teslu smatra Hrvatom pravoslavne vjere. On najavljuje da se Tesla vraća u Gospić već ove godine.
- Sve su predispozicije ispunjene. U proračunu za 2020. godinu osigurali smo sredstva, projekt Trga je gotov, a odluka Gradskog vijeća donesena je 2014. godine. Javni natječaj uskoro će biti raspisan i izabran izvođač - kaže Karlo Starčević, dodajući da će novi Teslin Trg biti uređen prema veličini i renomeu Nikole Tesle.
I on smatra da Tesli više nije mjesto na središnjem gradskom Trgu gdje je spomenik nekada bio jer bi “vraćanjem spomenika na isto mjesto bila ponovno učinjena greška kao i davanje centralnom Trgu ime Stjepana Radića, a ne Ante Starčevića”.
- Prema tome, ne treba raditi greške u seriji. Tesla će dobiti trg primjeren svojem imenu i svojoj veličini - ponavlja Starčević.
Kaže da bi, što se njega tiče, spomenik bio vraćen u Gospić već na početku njegova mandata, ali nije bilo novca za uređenje Trga jer su morali vraćati tuđe dugove i sanirati kosture koji su ispadali iz ormara, misleći pritom na HDZ-ovu vlast od koje je preuzeo Grad.
- Mi moramo Nikolu Teslu početi vrednovati kao znanstvenika najvišega ranga u svijetu, a ne manipulirati njegovim imenom, vjerom i podrijetlom. Tesla je Gospićanin, Ličanin i Hrvat i tu se nema što oduzeti ili dodati. To što je Nikola Tesla pravoslavne vjere nema nikakve veze s lažima koje su izgovarali Ivo Sanader i Milorad Pupovac. Moja je poruka: neka konačno ostave Nikolu Teslu na miru kako bi se običan, ali isto tako i znanstveni puk Hrvatske mogao napokon više posvetiti njegovim velikim djelima - kaže Starčević.
“Ne treba tražiti krivce”
I dok u Gospiću traje rasprava o tome tko je kriv što Tesla još nije vraćen, u priču se ponovno uključila Rijeka i Damir Čargonja Čarli. On je pokrenuo inicijativu da se Kršinićev rad, koji stoji u Ljevaonici, “posudi” Rijeci i postavi na trg ispred Osnovne škole Nikole Tesle 1. veljače, na dan otvorenja Europske prijestolnice kulture, te da tamo ostane tijekom čitave godine. U tome su ga podržale udruge Virtualna država Rijeka i Zajednica Srba Rijeka, a projekt je predan na Natječaj za programe otvorenja Rijeke EPK 2020.
Čarlijev projekt prihvatio je i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek poslao pismo s molbom za posudbu Kršinićeva spomenika.
“Iz razgovora s direktorom Ljevaonice ALU Zagreb, predlagači ove inicijative dobili su informaciju da bi oni mogli do 1. veljače 2020. godine obaviti sve radnje od prijevoza do postavljanja skulpture te eventualnog povratka u Zagreb ili Gospić. Za realizaciju ideje, kako predlagač navodi, potrebna je samo dozvola vlasnika skulpture, Ministarstva kulture RH, te dozvole službi Grada Rijeke za prostor i postav, što je Grad Rijeka spreman učiniti i ujedno ovaj program tretirati kao sastavni dio programa Rijeke Europske prijestolnice kulture”, napisao je, među ostalim, Obersnel. U Gradu navode da odgovor još nije stigao, ali vjeruju da će biti pozitivan.
Damir Čargonja ističe da ne želi miješati politiku u ovu priču - skulptura je, kako kaže, dignuta u zrak “u jedno ludo vrijeme, u vihoru rata, i krivce za to danas ne treba tražiti”. Veli i da je povratak u Gospić očito nemoguć, i to “sigurno i isključivo iz tehničkih i stručnih razloga, jer jednostavno nema mjesta za nju i to treba glasno reći i ne bojati se posljedica”. Prema njegovu mišljenju, najgore je rješenje da, nakon što je obnovljena još 2006., stoji u Ljevaonici.
U Rijeci ima volje, želje i postoji potpuni konsenzus oko ovog projekta, kao i podrška struke i politike, i to bez obzira na bilo kakve ideološke, političke i ostale razlike, veli Čarli koji smatra da je, ako se nešto ne promijeni po pitanju povratka u Gospić, dobro rješenje i da skulptura trajno ostane u Rijeci.