Jedan sudac Vrhovnog suda, čije ću ime reći kada izađem na slobodu, zajedno s još nekoliko osoba stoji iza svega što mi se dogodilo. U zatvoru - a iza rešetaka sam već šest godina - imate dovoljno vremena da pažljivo posložite kockice. Zato to mogu reći sa sigurnošću - priča Neđo Ajdarić, zatvorenik Kazneno-popravnog zavoda u Foči, dok sjedimo u tijesnoj prostoriji namijenjenoj posjetima, u kojoj su samo stol, četiri stolice i automat za tople napitke.
Ajdarić je u Hrvatskoj, na Županijskom sudu Sisku u rujnu 2006., zajedno s Markom Grgićem, osuđen na 40 godina zatvora zbog trostrukog ubojstva u Kutini 1998. godine.
Tužio Hrvatsku
Dio kazne izdržao je u Lepoglavi, a kako je državljanin Bosne i Hercegovine, sporazumom te zemlje i Hrvatske omogućeno mu je da ostatak kazne odsluži u svojoj državi. Tako je dospio u Foču.
No, na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gdje je tužio Republiku Hrvatsku nakon što je iscrpio sve mogućnosti pred ovdašnjim pravosuđem, Ajdarić je dobio spor. Pravomoćnom presudom Europskog suda od 4. lipnja ove godine Hrvatskoj je naloženo da mora obnoviti postupak u kojem su Ajdarić i Grgić dobili po 40 godina zatvora.
Ponovljeno suđenje
Mirnih pokreta i staloženog glasa, Neđo Ajdarić, nasuprot kojeg sjedim u maloj prostoriji fočanskog zatvora, tik uz desnu obalu Drine, nada se da koritom te rijeke neće proteći još puno vode prije nego što bude na slobodi.
A to bi se, smatra Ajdarićev odvjetnik Željko Olujić, moglo dogoditi vrlo brzo, čim Županijski sud u Sisku, na sjednici izvanraspravnog vijeća, donese odluku o ponavljanju postupka. Tada će se Ajdarić, ali i Marko Grgić, koji kaznu izdržava u Lepoglavi, naći na slobodi i čekat će ponovljeno suđenje.
- Taj sudac Vrhovnog suda bio je blizak s ubijenim vlasnikom mjenjačnice, a osobito njegovim bratom, i često je dolazio u Kutinu, jer su imali poslovne veze.
A kad je naša žalba na presudu došla na Vrhovni sud, iako je sjednica trajala više od dva sata, upravo taj sudac nije dopustio mojoj obrani da išta kaže, ni jednu jedinu rečenicu - objašnjava Ajdarić.
- Potvrdili su presudu na 40 godina zatvora, a ja nikada u životu nisam bio u Kutini, gdje se ubojstvo dogodilo. Nikada prije 29. prosinca 2005., kada sam dospio u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj, nisam vidio Grgića, čovjeka za kojeg sud tvrdi da je zajedno sa mnom ubio troje ljudi. Da se nisam tada zatekao u bolnici, u istoj sobi s Markom Grgićem, siguran sam da bi Stevo Štula - čije je svjedočenje bilo jedini dokaz na osnovu kojeg mi je sutkinja Melita Avedić odrezala 40 godina - ubojstvo pripisao nekoj drugoj osobi - kaže Ajdarić.
Novo suđenje
Kao što je Jutarnji pisao, Stevo Štula, koji je otišao u invalidsku mirovinu zbog teškog oštećenja sluha, prijavio je policiji kako je, prisluškujući razgovore Ajdarića i Grgića u Zatvorskoj bolnici, shvatio da su oni zajedno počinili ubojstvo u Kutini, jer su o tome, tvrdio je, detaljno razgovarali. Tako je Ajdarić, koji je u Remetinec dospio zbog navodnog šverca automobila iz Hrvatske u BiH (zbog čega je kasnije oslobođen), odjednom postao suučesnik ubojstva u Kutini. Za to je ubojstvo u travnju 1999. prvo bio optužen samo Marko Grgić, no sud ga je zbog nedostatka dokaza oslobodio. Ali, pet godina kasnije, 2005. Vrhovni sud ukida oslobađajuću presudu i nalaže novo suđenje, pa Grgić završava u pritvoru i dolazi u zatvorsku bolnicu, gdje se susreće sa Štulom i Ajdarćem.
- Štula je, nakon povratka iz Svetošimunske u zatvor u Bjelovaru, tek 67. dan prijavio ono što je navodno čuo. Šef zatvora u Bjelovaru tada je ista osoba koja 1998. u vrijeme istrage trostrukog ubojstva bila načelnik kriminalističke policije u Bjelovaru. Nije li to neobično? Štula se iz zatvorske bolnice vraća u Bjelovar i onda, nakon više od dva mjeseca, prijavljuje policiji što je navodno čuo. Kad je moja obrana, osnovano sumnjajući da je Štulu neko instruirao što treba reći policiji, tražila snimke nadzornih kamera zatvora u Bjelovaru kako bi se vidjelo koliko je puta Štula izlazio iz ćelije, odbili su nam ih dati. Sigurni smo da bi snimke izlaska iz ćelije dokazale da je Štula više puta izlazio kako bi ga se pripremilo što treba reći - uvjeren je Ajdarić.
Je li Štula nagrađen?
- I sutkinja je, izričući presudu, priznala da nije raspolagala ni jednim materijalnim dokazom mada me je osudila na 40 godina zatvora. Dakle, Štulino je svjedočenje bilo ključno. A taj Štula, iako je ranije već odležao kaznu u Lepoglavi, nakon Bjelovara ne odlazi onamo, kamo je, kao recidivist, morao biti upućen, već u Požegu, puno blaži zatvor, odakle svako malo ide na dopust i vikende. Je li to bila nagrada za ono što je rekao na sudu tereteći mene i Grgića - pita se Ajdarić.
Grgića sumnjičili za tri ubojstva, a nisu mu uzeli parafinsku rukavicu
- Dok sam bio u Lepoglavi, puno sam vremena proveo s Grgićem, čovjekom s kojim sam zajedno osuđen mada sam ga prvi put vidio u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Dobro sam ga upoznao i ne vjerujem da je ubojica onih nesretnih ljudi u Kutini. Istraga nakon ubojstva bila je traljava: Kad su Grgića drugi dan nakon zločina priveli u policiju, nisu mu uzeli parafinsku rukavicu, što je abeceda svake istrage. Marko prolazi na poligrafu, pa ga puštaju na slobodu, a onda ponovno, nakon devet dana, zatvaraju. Zar bi, da je kriv, ostao u Bjelovaru? Na prvom suđenju biva oslobođen, a onda nakon pet godina - kada čestiti i stručni sudac Željko Barać odlazi u mirovinu - Vrhovni sud poništava njegovu presudu. Kad smo se i Marko i ja našli u zatvorskoj bolnici, na scenu stupa Štula. Tom nagluhom čovjeku sud poklanja vjeru. I nitko nije pitao zašto bismo Grgić i ja, da smo to doista učinili, o tome detaljno razgovarali u sobi zatvorske bolnice. Taj razgovor nitko od zatvorenika u našoj sobi, osim nagluhog Štule, nije čuo - kaže Ajdarić.