Muška kriza - Potraga za srećom ili tek običan mit o srednjim godinama?

Objavljeno: 22.11.2007

Jeste li svjesni da je vaš život san svakoga muškarca, pitao je prije nekoliko godina američki novinar Hugha Hefnera. "Ne znam što oni sanjaju, ali ja svoj san ne sanjam."

"Živim ga", odgovorio je ostarjeli vlasnik Playboya, dajući za pravo svima koji njegov život smatraju prototipom ponašanja muškarca u krizi srednjih godina. Hefnera je baš briga za to kako ostatak svijeta procjenjuje njegov život u kojem se posljednjih 40 godina okruživao polugolim djevojkama i tulumima, jednako kao što je svakom muškarcu koji nakon 35. radikalno promijeni životni stil svejedno što okolina govori o njemu.

Činjenica da mnogi muškarci u tim godinama promijene život tako što postanu bikeri i kupe veliki motor, skaču padobranom ili se spuštaju na užetu u špilje, jedre tjednima na otvorenom moru ili nađu novu ljubav, dopuštajući si da osobni užitak postane ono čemu podređuju sve ostalo, stereotip je koji se često definira pojmom krize srednjih godina.

- Vi zbrišete u trenucima kada se obaveze nagomilaju. Izmislite novu karijeru ili se starom poslu predate do ludila, počnete se baviti sportom onako kako niste nikada u životu, idete na pecanje, ganjate nedostižne 20-godišnjakinje ili otkrijete da morate odigrati sve košarkaške utakmice koje niste odigrali u mladosti, što su samo izgovori da pobjegnete od života, obaveza, obitelji koju ste stvorili ili se u njoj zatekli - rekla je nedavno Snježana opisujući svog supruga i zajedničke prijatelje. A onda je dodala da je "kriza srednjih godina u stvari eufemizam. Vi postanete moroni", završila je diskusiju.

Neki sam dan, u potpunosti ignorirajući obavezu sredovječnog života, usred vožnje gradom u susjednom traku uočio neprikladan automobil za oca malog djeteta i palo mi je na pamet da ponudim vozačici da ga kupim od nje. U odnosu na moj, klasično obiteljski Saab, njen ima platneni krov i kao takav je podesan za vožnju Zagrebom samo u ljetnim noćima i desetak jesenskih dana, ali mi se učinilo da bi bilo u redu za pet dobrih situacija godišnje kupiti polovni kabrio za koji ne znam kako bih ga otplaćivao. A onda sam se sjetio scene koju je opisao newyorški frend. "Na plakatu je bio prekrasan Porsche 911 i tekst: 'Sanjate o njemu, odlučite ga kupiti i onda odete - u dječji vrtić'".

- To je ono što se zove kriza srednjih godina, a u stvari samo podvlačimo crtu i analiziramo što smo do sada postigli. Zato hoćemo sve promijeniti - rekao je prije nekoliko godina, kada smo se približavali četrdesetoj, frend tijekom jednog od muških razgovora u kojima smo razmišljali kako mijenjati dotadašnji život.

- Do sada smo već postavili život, napravili neke karijere, postali smo vlasnici stanova, imamo automobile koje smo izabrali jer smo ih htjeli, a ne zato što su bili jeftini i imamo obitelji u kojima smo mi najstariji - definirao je razloge zbog kojih razgovaramo o promjenama. Njegov je brak tada bio na izmaku, u moj je dolazilo dijete i bio je pravi trenutak da se nešto promijeni.

Danas je on u novoj vezi, iz koje se brine za svoje dijete, a ja sam klasičan otac zaluđen roditeljstvom koji u džepu sakoa ima zaostalu lutkicu ili autić koji trubi, fućka i zuji uvijek kada ne treba, usred sastanka ili intervjua.

- Sa 35 sam ostavio alkohol, a sa 45 cigarete jer sam shvatio prolaznost i odlučio dohvatiti neku godinu iz starosti - rekao je neki dan Pero, sasvim ugledan znanstvenik. - Neki od nas će nastaviti, vrlo tvrdoglavo i s jednakim tempom, iskušavati život na način na koji smo to radili i kao mladi i možda uspjeti živjeti jednako dugo - rekao je tumačeći svoje odluke o promjenama životnog stila, dok će drugi pokušati ovako kao ja, prilagođavajući se situaciji u kojoj više ne možemo računati na mladost.

No, kako god, suviše često ispadne da sve što muškarci rade na pragu 40-tih i nakon toga biva definirano krizom srednjih godina. Bez obzira na to da li suludo slažemo trbušnjake kako bismo se s dvostruko mlađim dečkima natjecali na plaži ili se prepuštamo nogometu na kauču dnevne sobe s pivom u ruci, okrećemo na ulici za 15 godina mlađim komadom, čak osvojimo jednu takvu i radi nje ostavimo ženu i djecu.

Ponekad otkrijemo da nam je najveći gušt parati jagodice prstiju dok se veremo po stijenama ili otužno cendramo nad zavodničkim neuspjesima na šanku birtije, velik broj odluka i poteza koji učine muškarci definira se krizom srednjih godina, a svaki pokušaj demantiranja završi kao kada stanovnici institucije uvjeravaju one vani da su i oni normalni. Sućutnim slaganjem s tom tvrdnjom i ostankom u luđačkoj košulji. Tek, pametna će žena diskusiji dodati tumačenje da je kriza srednjih godina mit koji su žene uspjele uvaliti muškarcima ne bi li, dok se muškarci muče s izmišljenim problemom, lakše živjele s nama.

- Ako neko razdoblje u životu definiramo kao krizno, riječ život vrlo jednostavno možemo zamijeniti terminom krize - smatra sociologinja Petra Hoblaj. Pojednostavljeno, čini se da smo u krizi dok smo živi, kaže dodajući da u stvari živimo krizu budući da je život krizno razdoblje. - Međutim, postavlja se pitanje kada ćemo uživati, biti sretni i živjeti život, a ne krizu - ističe Hoblaj.

Psihijatrica Sandra Ferenčić-Ćuk smatra da kriza postoji, ali je definira kao stalno stanje. - U srednjim se godinama traži dublji izvor energije - kaže ona, što znači da ako smo i imali energiju koja nas je vodila tijekom života, negdje smo je izgubili ili shvatimo da nam je potrebna i da je nemamo. - Tada padamo u depresiju i na kraju umremo od računice života i iscrpljenosti.

Dr. Rudolf Gregurek, profesor na Medicinskom fakultetu, kaže da se u tom emotivnom stanju, kao i u svemu, može ići od jedne do druge krajnosti i pritom čak emocionalno ugrožavati druge osobe. Razne faze depresivnog ponašanja mogu ići toliko daleko, kaže prof. Gregurek, da se pojavljuje i suicidalno promišljanje. Gregurek ističe kako je pogrešno tvrditi da je riječ o nečemu što se događa samo muškarcima. Petra Hoblaj dodaje da je izuzetno neracionalno i nekorektno osuđivati ljude koji žele nešto učiniti ili zamijeniti nešto što nije dobro. Gregurek kaže da je razlika u spolovima tek na razini intenziteta, ali da se slične reakcije poput promjene imidža, partnera, stila života mogu uočiti i kod žena.

- Ono što nam treba u takvoj situaciji je novi izvor energije - kaže Ferenčić-Ćuk i ističe da nije riječ o kupnji novog auta ili odabiru novog partnera jer se time ne rješava duhovna kriza. Naime, ma koliko vjerovali da bi nova žena mogla značiti nešto novo, i tu se mogu pojaviti stari problemi. - Istim se ne može ostvariti željeni cilj - smatra Ferenčić-Ćuk.

Profesorica Nadežda Čačinović smatra da općenito nije lako živjeti i da su krize točke u kojima dolazi do obrata. - Čovjek dođe do nekog iskustva i onda sve promijeni - smatra Čačinović, pri čemu ističe da veliki problemi nastaju u trenutku kada dulje razdoblje šaljemo proturječne signale i upropaštavamo tuđe živote, osoba s kojima živimo i živote djece, a ne rješavamo bit problema.

Stoga je možda uistinu samo riječ o mitu kojim se društvo pokušava narugati onima koji se ne žele tek tako prepustiti odlasku, nego smatraju da ima smisla dobro, intenzivno provesti život. Pri čemu postoje i razne zamke, pa time i razočaranja, ali to sve nije dovoljan razlog za odustajanje.

Etiketa koja se lako lijepi muškarcima

Psihijatrica, psihoanalitičarka te bračna i obiteljska terapeutkinja Sanja Borovečki-Jakovljev kaže da na postojanje konflikta i krize ne ukazuje toliko ono što radimo, već koliko to odstupa od našeg dotadašnjeg stila i poimanja života, te koliko je sama aktivnost naglašena, u smislu pretjerivanja. Dodaje da su, iz perspektive bračnog terapeuta, četrdesete krizne godine i za veze, pogotovo bračne u kojima su se parovi "izgubili" u primarno roditeljskim funkcijama ili pak egzistencijalnim problemima. - Iz druge perspektive, četrdesete su godine u kojima partneri još imaju vremena raskinuti neuspješan brak i odlučiti se na drugi, 'sretniji' ili tek zreliji pokušaj - kaže.

Sociologinja Petra Hoblaj pak kaže kako je mijenjanje partnera ili partnerice nešto što se neracionalno i često etiketira kao odraz krize srednjih godina. Ono može biti samo odraz nezadovoljstva u postojećim vezama, brakovima ili samima sobom. - Nema ničeg neprirodnog u tome da dok smo živi tražimo najbolje za nas. Činjenica je da smo najčešće u procesu traženja vođeni nekim predrasudama, pa tako nerijetko mislimo da nam je u promjeni partnera najvažnija njihova starost. No, u vezi kao i u krevetu nisu bolji ni mlađi, 'zategnuti', a niti stariji, 'iskusniji', nego su u vezi, kao i u krevetu, najbolji oni koje volimo - kaže sociologinja.


Boris Vlašić

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Ovaj je dječak upravo pred javnosti položio test nježnosti, a kokoš koja mu je ušetala u zagrljaj prava je sretnica. Pogledajte presladak prizor dječaka koji grli kokoš.

LJUBAVOLOGIJA U PRAKSI

Kako živjeti u ljubavi?

Što ljubav doista jest? Kako je možemo svakodnevno živjeti? Kako odbaciti romantično, idealizirano shvaćanje ljubavi i prigrliti ono što ljubav istinski jest? Kako dopustiti ljubavi da nas osvoji?

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen