Dva tjedna nakon potresa u srednjoj Italiji isplivao je dokument koji je Civilna zaštita oblasti Abruzza dostavila oblasnim vlastima još 2005. U tom dokumentu navedeni su manje-više svi bitni građevinski objekti u državnom vlasništvu, za svaki je iznesena procjena sigurnosti koju su sačinili tehničari Civilne zaštite, te prognoza što će se s tim objektom dogoditi zadesi li područje slab, osrednji, odnosno jak potres.
Tehničari su svoj posao obavili odlično, kad je riječ o L'Aquili: točno su najavili da će jak potres do temelja srušiti Prefekturu, Vladinu zgradu, Studentski dom itd., kao što su točno predvidjeli teška oštećenja Bolnice Svetog Spasitelja te većine škola.
Država sljedeću fazu posla nije obavila uopće. Nijedna od najugroženijih zgrada nije ni rekonstruirana, ni napuštena, ni prenamijenjena. U nesreći je država imala sreću da je najgori udar potresa grunuo poslije tri po noći, kada su sve te javne zgrade bile prazne osim Studentskog doma, stratišta sveučilištaraca. Državna nadleštva i škole bili su prazni - inače bi broj žrtava bio još kud i kamo veći.
Tužilaštvo je najavilo da će za svaku od srušenih javnih zgrada, izgrađenu u posljednjih nekoliko desetljeća, pribaviti potpun niz dokumenata, od projekta, preko građevinske do uporabne dozvole. Već je zaplijenilo sve te ruševine i izuzima dijelove da bi ih vještaci analizirali. Pozabavit će se i nadležnim organima vlasti koji nisu reagirali na izvijest Civilne zaštite.
U Hrvatskoj bi nam država, počam od ministrice Matulović Dropulić, morala odgovoriti: raspolaže li takvim statičkim procjenama za javne zgrade, ponajprije škole i bolnice, u trusnim zonama? A za spomenike kulture, bili oni u državnim ili privatnim rukama (poput crkava, na primjer)? Je li spremna i kadra obaviti te procjene za stambene zgrade, privatne i privatizirane, kako bi vlasnici znali što riskiraju i poduzeli što moraju?
To je skupo, naravno, ali materijalna šteta je obično skuplja, uzme li se u obzir da za sanaciju L'Aquile i okolice treba 12 milijardi eura, koliko bi zapao i Messinski most ili pedesetak Peljeških mostova. A šteta u ljudskim životima da se i ne računa.
Onda, gospođo ministrice, kako stojimo, u Zagrebu (koji se rušio 1880.), u Dubrovniku itd.?
Inoslav Bešker
