Kad je ruski premijer Vladimir Putin objavio da Amerikancima više neće biti dopušteno posvajati djecu iz Rusije, jedino su u State Departmentu znali da to nije samo još jedan njegov ispad. Bio je to ruski odgovor na sankcije koje su Amerikanci nametnuli ruskim dužnosnicima zbog odvjetnika Sergeja Magnickog. Tom je Magnickom, pak, sudbinu presudio veliki londonski investitor William Browder kada je 2007. od moskovske odvjetničke firme Firestone Duncan zatražio da ga zastupa u još jednom, a pokazat će se i najvećem, njegovu sukobu s ruskom vladom. Sve je skupa zastrašujuća priča o sprezi vlasti i mafije, pranju novca, međunarodnom kriminalu i korupciji koji su doveli do jedne od najvećih pljački u povijesti.
Korupcija u Gazpromu
William Browder je preko svog investicijskog fonda Hermitage Capital Management bio veliki dioničar Gazproma, jedan od prvih i najvećih stranih investitora u Rusiji, sve dok se 2004. nije sukobio s Putinom ogorčen korupcijom u Gazpromu. Godinu dana nakon što je počeo javno govoriti o tome, otišao je na put u inozemstvo, a Rusi su mu pod nekim nemuštim izgovorom zabranili ponovni ulazak u Rusiju. Browder je ipak nastavio tamo voditi poslove, iz Londona. Rusko ministarstvo unutarnjih poslova iznenada je 2007. izdalo nalog za pretres Hermitageovih ureda u Moskvi. Upali su unutra i pokupili sve pečate, šifre, ključeve i dokumente koje su našli. Kad je to doznao, Browder je angažirao Firestone Duncan. Slučaj je dodijeljen odvjetniku Sergeju Magnickom. Magnicki je otkrio da je nakon provale u Hermitage netko pomoću materijala odnesenih iz tvrtke krivotvorio dokumente da ispadne da je bilo nepravilnosti u njezinu radu. Sud je na temelju tih dokumenata odredio Hermitageu novčanu kaznu veću od njegovih godišnjih prihoda, što je Hermitage prema ruskim zakonima kvalificiralo za golem povrat poreza.
Na Badnjak 2007. tri su se tvrtke u dva moskovska porezna ureda predstavile kao zastupnici Hermitagea i predale zahtjev za povrat poreza u vrijednosti 230 milijuna dolara. Šefica jednog ureda bila je Olga Stepanova, a šef drugoga njezin bivši suprug Vladlen Stepanov. Ekspresno su odobrili povrat. Kad je to otkrio, Magnicki je odmah obavijestio Browdera, a on je preko Hermitagea službeno sve prijavio ruskoj vladi. Hermitage nije bio ni u kakvim gubicima, pisao je Browder, netko je upravo opljačkao ruski proračun. Ali umjesto da pokrene istragu, policija je zakucala na vrata Sergeja Magnickog. Uhićen je 2008. i bačen u zatvor bez suđenja.
Odvjetnik u zatvoru
U zatvoru su ga tjerali da potpiše priznanje da je izvukao novac iz proračuna. On je odbijao pa su ga tukli, uskraćivali mu prava, zanemarivali ga. Obolio je, ali nije mogao dobiti liječničku pomoć jer nije htio potpisati priznanje. Izdržao je godinu dana. Umro je 2009. Posthumno je, skupa s Browderom, optužen za poreznu prijevaru. Kad je Browder vidio što se događa i u kakvo je osinje gnijezdo dirnuo, shvatio je da mu je borba do kraja jedino rješenje. Magnicki je bio otkrio da je velik dio novca nakon pljačke sjeo na račun u banci USB u Moskvi. Ta je banka kod ruske centralne banke registrirana sa svega 1,5 milijuna dolara temeljnog kapitala i gotovo ništa nije radila. Onda je iznenada primila 97 milijuna dolara od Hermitageova povrata poreza. Browder je od banke zatražio dokumentaciju o transakcijama, ali ondje nisu ni trepnuli. Onda se dosjetio da je može dobiti preko korespondentnih banaka, koje za USB obavljaju bankarske transakcije u inozemstvu. Sudskim putem uspio je izboriti dio dokumenata iz USB-ovih korespondentnih banaka u New Yorku i Austriji, a na kraju je nešto dobio i iz Moskve. Odnio je sve istraživačkim novinarima iz Rusije i istočne Europe okupljenim u Projektu za izvještavanje o korupciji i organiziranom kriminalu (OCCRP). Oni su htjeli istražiti ono što moskovska policija, Interpol i obavještajne službe nisu mogle ni željele - za koga je opljačkan novac ruskih poreznih obveznika.