Američko pravosuđe i Apple ne spore se oko nekog principijelnog pitanja, kao što to možda žele predstaviti javnosti, nego je riječ o odmjeravanju snaga u jednoj trgovini između giganata, komercijalnih giganata i države.
To je otprilike poruka redakcijskog komentara objavljenog u Financial Timesu u povodu odbijanja Applea da američkoj policiji, čak i nakon naloga suda, pomogne u otvaranju pametnog telefona iPhone kojim se koristio terorist Syed Rizwan Farook u prosinačkom napadu u San Bernardinu u Kaliforniji, u kojem je poginulo 14 osoba, a 22 su teško ranjene.
Na kraju komentara Financial Times, naime, piše: “Postoji i šire gledanje. Gospodin Cook (izvršni direktor Applea, op.) može reći da on nastoji zaštititi privatnost svih korisnika iPhonea. Ali Apple i druge tehnološke kompanije ponekad ostavljaju dojam da lebde iznad nacionalnog pravosuđa, posebno kad je riječ o porezima i drugim regulatornim pitanjima. Slučaj San Bernardino treba potaknuti na razmišljanje. Apple i druge američke tehnološke kompanije trebaju shvatiti da, koliko god su moćne, i koliko god su njihovi proizvodi popularni, ne žive u moralnom prostoru koji su same kreirale.” (U smislu da same kroje pravila i moral.)
Radi lakšeg razumijevanja poruke koju Financial Times šalje Appleu i drugim tehnološkim kompanijama potrebno je dodati nekoliko informacija. Kad je Apple odbio nalog suda da otvori Farookov pametni telefon, podržali su ga Google i WhatsApp, koji je u vlasništvu Facebooka. Dakle, uz njega su stali njegovi tržišni konkurenti, što izrazito pojačava uvjerljivost Appleove pozicije.
Zatim, Apple je dobio potporu Edwarda Snowdena. To je posebno zanimljivo budući da je riječ o bivšem agentu CIA-e i kompjuterskom znanstveniku koji je otkrio da tehnološke kompanije neformalno surađuju s Vladom, s Nacionalnom agencijom za sigurnost (NSA), da joj ustupaju privatne podatke korisnika, odnosno – da se skrati – špijuniraju za Vladu. Tehnološke kompanije koje su dotad pitanje privatnosti relativizirale, najblaže rečeno, otad su je počele žestoko štititi, i to protiv Vlade, iako je pitanje tko je više ugrožava, one ili Vlada.
Treće, američka Vlada već koji mjesec održava sastanke s velikim tehnološkim i medijskim kompanijama s kojima pokušava uspostaviti suradnju u “borbi protiv terorizma”. One su se u početku, upravo zbog slučaja Snowden, nećkale ili su se pravile da nisu lak zalogaj, no odnedavno neke koje su izgledale najupornije (na primjer Twitter, Facebook) gase račune onih za koje zaključe da su pripadnici IS-a. Utoliko ne čudi što pravosuđe odvraća da je Appleovo odbijanje otvaranja telefona – marketinški trik.
Napokon, četvrto, a u ovoj priči svakako najveće iznenađenje. Riječ je o podsjećanju Financial Timesa da velike tehnološke kompanije imaju “problema” s izbjegavanjem poreza. U Europi gotovo da se priprema kampanja protiv njih. Izazvalo je to čak i spor europske i američke administracije, koja je prigovarala da je to atak na američke kompanije samo zato što su američke. Sukob je došao u vrijeme osjetljivog dijela pregovora o privatnim podacima u sklopu prekoatlantskog trgovinskog sporazuma (TTIP).
Riječ je o porezima koji se mogu popeti do razine milijardi dolara. Započelo je tako što se britanska administracija nagodila s Googleom o poreznom dugu od oko 130 milijuna funti, no postavilo se pitanje plaćanja poreza u drugim zemljama. I nije samo Google u pitanju. Financial Times kao da sugerira da bi tu moglo doći do zaokreta ne budu li te kompanije surađivale. Nastavi li Apple tjerati mak na konac, pitanje je hoće li ga američka administracija i dalje srčano braniti. To je, dakle, implicitno priznanje da se propisi ipak odnose drukčije na velike tvrtke nego na male, koje teže prebacuju sredstva i zarade iz jedne zemlje u drugu. Iako još nije jasno o čemu se točno radilo, očito je bilo rupa u propisima, koje se – po potrebi – mogu zakrpati bolje ili lošije.
Financial Times pretpostavlja da moć velikih kompanija potječe ponajprije iz popularnosti njihovih proizvoda. No, prema anketi o kojoj piše Wall Street Journal, 51 posto Amerikanaca stalo je na stranu Vlade, a 41 posto na stranu Applea. Na njegovoj strani nije ni većina korisnika iPhonea (46 posto), a Androida samo trećina.
Na kraju nije loše zapaziti da se Apple i pravosuđe prepucavaju i na tehnološkoj razini. Apple je, naime, zamjerio policiji što je neispravnim rukovanjem upropastila neke podatke na Farookovu pametnom telefonu. Pri tome kao da se sugerira da to nije bilo slučajno. Sud međutim zahtijeva da Apple kreira poseban softver kojim će se problem riješiti. Appleovi zagovornici pak odvraćaju da bi to mogle od njega tražiti i administracije Kine i drugih totalitarnih režima kad love svoje disidente (a također pod prijetnjom zabrane poslovanja ne udovolji li se vlasti).
Ne može se reći da je ijedna strana bez argumenata.