Davor Bernardić na kraju je ipak uspio privući interes javnosti. Bilo je dovoljno da progovori u nekontroliranim uvjetima, pa je to i napravio tako što je sugerirao povećavanje ovlasti Kolinde Grabar-Kitarović. Napravio je ono što se ni Grabar-Kitarović nije usudila tražiti, a to je mogućnost da na Pantovčaku odlučuju o nekim ministarstvima, što je ili kopernikanski obrat kad je u pitanju SDP, čiji se bivši šef Milanović odbijao čak i kurtoazno pozdravljati s Kolindom, ili se čini da je neformalni čelnik opozicije preuzeo prevelik teret kada je izabran na čelo SDP-a.
Koliko su utemeljena sve češća upozorenja prema kojima SDP-u slijedi potop na lokalnim izborima?
Prerano je za posmrtni marš, ali kako stvari stoje, u SDP-u će slaviti postignu li rezultate kao prije 4 godine. Vlastitog kandidata imaju samo u Rijeci, dok se u Zagrebu i Osijeku šlepaju s tuđim predstavnicima, a u Splitu su na razini statističke greške. Istini za volju, većinu problema Bernardić je dobio u nasljedstvo od Milanovića, no u protekla četiri mjeseca predsjednik SDP-a pokazuje ogroman manjak, kako forme tako i sadržaja. Njegovi nastupi su neuvjerljivi, niti smrde, niti mirišu, "novi SDP" nije iznjedrio nikakvu novu egidu i stranka je aktivna samo kroz sporadične istupe Peđe Grbina i još nekih zastupnika, a od najavljenih novih lica nije se pojavilo ni jedno. A sve to spada u Bernardićeve poslove, no on pokazuje da je u stanju iznositi opće političke ocjene, ali ne i nabijati tempo i inicijative.
I tako ispada kako u SDP-u nemaju ništa protiv da Kolinda dobije nove ovlasti?
Realno, takvo što nije nakraj pameti nikome od SDP-ovaca. Znakovita je, međutim, opčinjenost SDP-ovih lidera predsjednicima iz redova HDZ-a. Milanoviću je imponirao Tuđman, Bernardiću je prioritet dobra komunikacija s Grabar-Kitarović i ispada kao da su ovo dvoje, a ne Stipe Mesić i Ivo Josipović, promotori vrijednosti za koje se zalažu u SDP-u. Nastavi li se takva politika, SDP bi od ljevice mogao postati lijevo smetalo.