Smrt fašizmu, smrt komunizmu, sloboda svim narodima! - ovako je rekao Tomislav Karamarko, prvi potpredsjednik Vlade, odgovarajući Staziću kada ga je pitao do kada misli tolerirati ovaj bolesni primitivni povratak ustaštva. Potpredsjednik Vlade prethodno je rekao Staziću - tamo gdje se javlja ustaštvo, treba ga uništiti, ali vi ne vidite oko nas žal za boljševizmom, komunizmom i Jugoslavijom. Smrt fašizmu, smrt komunizmu, sloboda svim narodima - dodao je na kraju, prezentirajući Ingrid Antičević-Marinović kako bi u stvari trebao glasiti pozdrav koji je ona iznijela u Saboru - smrt fašizmu, sloboda narodu!
Dan ranije potpredsjednik Vlade je razgovarao s američkim posebnim izaslanikom za pitanja holokausta, Nicholasom Deanom. Morat ćemo čekati godinama da saznamo kako je tekao razgovor i koliko je točno prevoditelj preveo riječi prvog potpredsjednika američkom izaslaniku, jer vražji Amerikanac sigurno ne govori hrvatski. Možda je Karamarko i njemu rekao da je ova zemlja u opasnosti od otvorenog napada komunizma. Ali je Amerikanac to prešutio razgovarajući s novinarima. Umjesto toga ograničeno se držao samo teme ustaštva. - Kada smo sjedili s vašim liderima - rekao je Nicholas Dean - oni su rekli da su svjesni važnosti priznavanja holokausta te restitucije, a mi smo to primili kao izjave partnera kojeg poštujemo - komentirao je izaslanik.
Nije riječju, ni migom obrve spomenuo boljševizam, komunizam ni Jugoslaviju. “Nada”, ništa, kao da se ništa nije dogodilo, kao da to nije bilo ni spomenuto. Onako, kao da je s Karamarkom i Petrovom razgovarao isključivo o tome u kojoj se mjeri pojavljuje ustaštvo.
Kao da su govorili samo o strahovima od povratka ustaštva, o činjenici da je potpredsjednik Sabora kao sasvim normalno koračao u koloni koja je uzvikivala ustaške pozdrave. A to nije normalno u zemlji koja je antifašistička, koračati u koloni koja uzvikuje pozdrave režimu koji je nadmašivao nacizam. Kao da su govorili o tome da je predsjednik Sabora rekao da bi se toj instituciji moglo vratiti ime koje je hrvatski parlament nosio samo u doba ustaštva. A nije normalno u slobodnoj zemlji poistovjećivati se s izrazima režima koji je izdajnički poklonio dijelove domovine fašizmu.
Kao da su govorili samo o tome da je premijer bio na utakmici hrvatske i izraelske reprezentacije na kojoj su se s tribina čuli ustaški pozdravi. A nije normalno da najviši predstavnici vlasti mirno gledaju kako se verbalno ponižavaju pripadnici naroda koji je zločinački režim pokušao istrijebiti. Kao da su pričali o tome kako je predsjednica Republike izjavila da nije čula ustaške pozdrave. A nije normalno za zemlju koja traži svoje mjesto u kreiranju europske politike skrivati se iza puke ignorancije i slabog sluha. Kao da nisu ni spomenuli da u toj istoj Vladi sjedi ministar koji se nadahnjuje ustaškim liderima. Ministar koji kada je prisiljen govoriti o ustaštvu, govori o ustaškim zločinima, njih osuđuje.
O ustaškom režimu ne govori ništa, pa bi mnogi mogli pomisliti da mu je ustaštvo u redu, da sam režim kao takav ne osuđuje. A to je kao da se osuđuje nešto samo zato što je otkriveno. Kao da postoji neka mogućnost da je osuda iznuđena, a ne odraz vrijednosti. Ili čak, ako jest, onda je manjkav jer se dopušta mogućnost da se slaže sa sustavom.
Ispalo je kao da se američki izaslanik pojavio zabrinut zbog ustaštva i da uopće nije shvatio da je Hrvatska realno u opasnosti pred komunizmom. To je ono što vidi prvi potpredsjednik Vlade, to nam je rekao u Saboru, to je ono što uvijek govori kada se traži da se izjasni o ustaštvu. Mi smo u stvari u drami. Samo to nitko ne vidi, osim prvog potpredsjednika. A kamoli Amerikanac.