Obožavam kada kćerkica spava u našem krevetu. Obožavam taj beskrajni mir kada usne. Ne poznajem nijednu odraslu osobu koja se može toliko čisto isključiti iz vanjskog svijeta. I uključiti u svijet neograničenih mogućnosti snova. Obožavam je slušati tijekom noći, obožavam to zen disanje. Obožavam što se razveseli kada se probudi ujutro. A obožavam i što me budi poljupcem (pametnica je naučila da joj je to najbolja taktika).
Tih se noći definitivno najmanje naspavam jer je nevjerojatno da toliko malo tijelo zauzme toliko površine kreveta. Ona navečer glumi da je zvijezda, tako mi svega. I ruke i noge kao da se moraju maksimalno razmaknuti. A kada krene šamarati, udara jače od Tysona. Pa kada nešto sanja i odjednom bubne nešto...
Ma, tih se noći definitivno najmanje naspavam, ali mi se duša najviše odmori!”
Točno sam takav Facebook status napisao ovog tjedna i, kako to obično biva, neki su ljudi u njemu vidjeli ono što su htjeli vidjeti jer su se pohvalili kako i njihovi petogodišnjaci ili jedanaestogodišnjaci stalno spavaju s njima.
Meni je doista prekrasno kada naša sedmogodišnjakinja spava s nama. Tijelo mi se manje odmori, ali mi se srce više napuni. No, kod nas je to iznimka, a ne pravilo. Ponekad spava s nama kad je bolesna, a ponekad, kao ovaj put, kada je dovedu loši snovi pa se dođe ušuškati, no to je sve zajedno nekoliko večeri mjesečno...
Smatram da je i zbog nje i zbog nas dobro da spavamo odvojeno. Ona se treba sve više učiti samostalnosti, a mi trebamo znati funkcionirati i kao par, a ne samo kao roditelji. Želim da supruga i ja imamo prostora samo za nas. I fizičkog i emotivnog i duhovnog prostora samo za nas. I tijekom dana i tijekom noći. Vjerujem da što smo jači kao par, možemo biti i kvalitetniji roditelji. Ne vjerujem da moramo u potpunosti žrtvovati sebe i samo se posvetiti roditeljstvu. Upravo suprotno!
To nikako ne znači da nisam podrška svojoj kćeri ili da je ostavljam na cjedilu kada joj je potrebna pomoć, ali to itekako znači da ću iskoristiti svaku priliku da bude što samostalnija.
Mora znati da se može osloniti na mene, ali se treba naučiti oslanjati na sebe. Dopuštajući da stalno spava s nama, ne vjerujem da bih činio dobro ni njoj ni nama.
Postoji ta teorija prema kojoj stalno trebaš bebu držati uz sebe, moraš zadovoljiti sve dječje hirove i potrebe, a trebaš ih dojiti sve dok ne postanu dovoljno zreli da praktički citiraju Kanta.
Vjerujem da je fizički kontakt s bebom, pogotovo majke i bebe, izuzetno važan, ali vjerujte mi, bebi neće biti apsolutno ništa ako je ne uzmemo u naručje iste sekunde kada ona to i poželi. Drugo, nikako ne bismo trebali uvijek zadovoljavati dječje želje i hirove, već bismo trebali zadovoljiti njihove potrebe.
A o tome koje su to stvarne potrebe ne odlučuje njihova neupitna svemirska intuicija, nego odlučujemo mi jer smo zreliji i pametniji, barem potencijalno! “Ali oni znaju što im uistinu treba.” Ma mo’š si mislit’. Najčešće samo idu linijom manjeg otpora, a zreli roditelji moraju pružiti otpor takvom odgoju. Djeca često nemaju pojma što im treba, ali točno znaju koje naše gumbe trebaju stisnuti da bi dobili ono što žele. No, naša je dužnost dati im ono što im uistinu treba, a ne sve što žele. Ponekad je to ista stvar, ali češće nije. I da, ako dojite kada je dijete na tri različita jezika naučilo reći: Mama, daj mi sisu, možda je vrijeme da razmislite o prestanku.
Dodatni problem je to što se često takav intenzivan odnos majke i djeteta koristi da bi se kompenziralo ono što majci nedostaje u partnerskom odnosu. Kao da se time sakriju problemi s partnerom. A osigurate si društveno prihvatljiv razlog za svoju odsutnost: Pa, dijete je stiglo, ono me treba, nikada više neće biti tako malo…
Dijete vas sigurno treba, ali ne treba cijelu vas. Sasvim je u redu da se posvetite i drugim dijelovima života. Naravno da nećete tulumariti svaki vikend dok su u pelenama, ali i u tom je razdoblju zdravo stvarati trenutke za sebe, partnera, prijateljice, hobije…
Djeca ne profitiraju od mame koja je stalno uz njih, nego profitiraju od mame koja je stalno tu za sebe. Naime, ne možete biti tu za njih ako niste za sebe! I zato ih pustite da uživaju u svojem krevetu i svojim iskustvima kojima ne morate biti poklopac. Vi uživajte u sebi i, vjerujte, tako ćete čistog srca moći biti tu za njih kada je to potrebno!