Da bi po svaku cijenu izbjegli nove izbore, iz HDZ-a kao jedan od argumenata navode i to kako bi cijena koju bismo zbog toga platili bila prevelika.
Zaustavit će se započete reforme i izgubiti šest mjeseci, što je previše, tvrdi šef HDZ-a Tomislav Karamarko; ostat ćemo bez 2 milijarde eura iz fondova EU, plaši nas ministar Tomislav Tolušić; prestat će provođenje gospodarskog programa, a mi ga jedini imamo, neuvjerljivo uvjerava novi glavni tajnik najveće vladajuće stranke Domagoj Milošević.
No, da to nije tako, već su demantirali, primjerice, iz Europske komisije, koja poručuje da povlačenje novca iz Unijinih fondova neće zaustaviti nikakvi novi izbori jer se ugovori mogu potpisivati i s tehničkom Vladom.
Ključno je, dakle, da se projekti dobro pripreme i ako je ova Vlada to odradila kao što se hvali, onda ne bi trebalo biti nikakvih zastoja u povlačenju europskog novca.
Nažalost, na osnovu svega što je ova hrvatska Vlada, najnesposobnija u povijesti, pokazala u svojih otprilike pet mjeseci mandata, ne daje puno nade da je to baš tako. Stoga se, očigledno, već pronalaze alibiji zbog čega će stati dotok fondovskog novca iz Unije. Baš kao što HDZ za neprovođenje reformi kao alibi izvlači Most.
Nikada, međutim, HDZ-ovci nisu jasno rekli koje je to konkretne reforme zaustavio Most.
U pet mjeseci Vladina mandata nije donesen niti prezentiran nijedan od važnijih reformskih zakona. Dakle, pitanje je koje bi to, reforme, da citiramo premijera Oreškovića, bile zaustavljene u slučaju novih izbora.
Bi li to bila možda porezna reforma, mirovinska, reforma teritorijalne samouprave ili javne uprave?
Pa ova Vlada je pokazala da nije u stanju u dva, tri mjeseca izmijeniti čak ni neke od najjednostavnijih zakona, poput onog o rodiljnim naknadama, kako bi ispunila jedno od svojih najkonkretnijih predizbornih obećanja - ono o tisuću eura za svako novorođeno dijete.
Premda se za to mora promijeniti tek jedna brojka u jednom članku tog zakona, ministrici Bernardici Juretić trebalo je gotovo pet mjeseci da ih napiše i pošalje u javnu raspravu.
Bojimo se da joj ni pet godina za to ne bi bilo dovoljno.
Onaj tko se ozbiljno priprema za preuzimanje vlasti morao bi imati napisano barem desetak važnih zakona koje će u prvih par mjeseci svoje vladavine poslati u Sabor i tako pokazati da zna što radi.
U izbornoj kampanji nije bilo dana u kojem Karamarko nije preko usta prevalio svoje famozne brojke o sto tisuća iseljenih, sto tisuća novonezaposlenih i sto milijardi novog duga kao rezultate rada Milanovićeve Vlade. Slušali smo hvalospjeve o gospodarskom programu koji će nas izvući iz krize. No, otkad šef HDZ-a sjedi u Banskim dvorima, nije dao niti jednu izjavu, a kamoli inicirao ijednu promjenu koja bi te negativne brojke preokrenula, a koje su na tragu tog famoznog programa. Vjerojatno nije stigao jer se prva dva mjeseca na mjestu prvog potpredsjednika Vlade bavio samo time kako da ponovno postane predsjednik HDZ-a, a sada se bori za opstanak.
No, zato se i Karamarko i njegovi ministri rado hvale početkom radova na pruzi Dugo Selo - Križevci iako njihova Vlada ima veze s tim projektom gotovo kao i, recimo, ona estonska.
Kao naručen im je došao i rast BDP-a u prvom tromjesečju od 2,7 posto. No, iako se i njime kite, ni za njega nisu zaslužni, baš nimalo.
Sada bi Kanađanin u Vladi vjerojatno rekao: Ali, kako nismo ništa radili?! Pa donijeli smo proračun.
Ma stvarno genijalno. Uspjeli su usvojiti najvažniji dokument u državi bez kojeg nema niti jedne Vlade. Ako to ne zaslužuje aplaudiranje svekolikog hrvatskog puka, ne znamo što zaslužuje.
Možda Nacionalni plan reformi? Istina je da je 80 posto prepisano iz onog koji je godinu dana prije u Bruxelles slala Milanovićeva Vlada, ali nećemo valjda biti takve cjepidlake.
Od svih reformi koje je Domoljubna koalicija, ponajprije HDZ, najavljivala u kampanji, nismo dobili ništa. Umjesto reforme mirovinskog sustava najavili su povećanje dobi za odlazak u mirovinu, umjesto zdravstvene reforme poskupljenje zdravstvenih usluga, umjesto nastavka kurikularne reforme kaos s isplatom stipendija, umjesto investicijskog buma šuplje priče o tajnim kupcima zemlje u Slavoniji, umjesto prodaje nepotrebne državne imovine prodaju uspješnog Končara, umjesto teritorijalne reforme najavljuju dobrovoljno spajanje nekih općina, a umjesto rezanja dužnosničkih plaća i privilegija zabranu vožnje u prvoj avioklasi.
Ali, zato su članovi vladajuće koalicije pokazali nevjerojatnu sposobnost u svađanju, prozivanju, zabijanju noža u leđa, ucjenjivanju, postavljanju ultimatuma… I to ne samo međusobnom nego i prema mnogim društvenim skupinama, odnosno građanima. Ne možeš onda niti očekivati drugo nego da ti nakon samo pet mjeseci vladavine na ulice izađe pedeset tisuća ljudi.
Iduće godine na naplatu nam stižu dug i kamate u visini 2,5 milijardi eura. I da bismo ga mogli servisirati, treba nam stabilna Vlada koja zna što radi i koja nije izgubljena u vremenu i prostoru. Budemo li zbog novih izbora morali platiti visoku cijenu, ona će i dalje biti manja od završnog računa koji bi nam došao na naplatu kad bi ova agonija potrajala još iduće tri i pol godine.